U mojim dosadašnjim napisima o povijesti na temelju etimologije, toponimije i antroponimije nikada nisam analizirao Bosnu i njenu povijesnu državnost, ali na to me natjerao Bakir Izetbegović, koji se ponaša kao gospodar Bosne. Kidnapiranje Alije Izetbegovića na aerodromu u Sarajevu je bila najobičnija farsa i početak okupacije Bosne od strane JA i četnika uz njegov pristanak. Tome su najviše pridonijeli Sandžaklije kao pripadnici JA i kosovci jer sva mržnja je upućena prema Hrvatima, a najmanje prema onima koji su ih progonili i ubijali poput mačaka u dva posljednja rata.
Čudno, zar ne? Nešto je čudno u psihi bosanskih muslimana jer jedino bolesni ljudi mogu štititi svoje progonitelje i ubojice. Osmanlije su prostor između Banja luke i današnje Hrvatske zvali Turska Hrvatska, a to većina muslimana i pravoslavaca ne zna ili ne želi znati. Dakle, to je oteti hrvatski teritorij. Za sve zlo koje se dogodilo muslimanima u Bosni krivicu snosi Alija Izetbegović koji je izjavio, kad su Hrvati branili Ravno od JA i četnika, da to nije njegov rat. Bez ikakve sumnje, on je želio Bosnu u Srboslaviji, a to se vratilo muslimanima poput bumeranga.
Nešto nije u redu sa današnjim Bošnjacima koji svoju narodnost temelje na etniku koji se pojavio pod osmanlijskom okupacijom kad se katolicima nametao islam različitim podvalama. Bošnjaci su bili katolici i svako takvo prezime i danas označuje Hrvate katolike za razliku od Hrvata muslimana koji su sebe zvali Bosanci. Taj hrvatski katolički etnik danas otimaju muslimani i na njemu grade svoju identitet i narodnost. Koriste kao svoj simbol i ljiljan. Da su muslimani u Bosni bili Hrvati potvrđuje i genetika u Turskoj.
Nema sumnje da se u osmanlijsku Bosnu naselilo dosta Vlaha i Cincara koji su nastankom kraljevine Jugoslavije postali Srbi jer su imali bizantsku liturgiju. Međutim, pravoslavci su bili i Hrvati sve do ustoličenja kneza Branimira koji se priklonio Rimu. Tada su Hrvati pravoslavci postali unijati ili grkokatolici, što znači da su priznali Papu i zadržali bizantsku liturgiju. Čudi me da Srbini ne posežu za Venecijom jer i oni su koristili bizantsku liturgiju. Zar isto znače SRB i SRBIN?
Naziv Bošnjak je nastao od naziva Bosanac. Od naziva Bosanac, dakle, Basanac, su nastala prezimena BAŠA, BAŠAC, BAŠEC, BAŠIČ, BAŠAN, BAŠANAC (BOSANAC), BAŠANEC i sve njihove slavenske izvedenice kao BAŠIĆ, BOSANČIĆ, BOŽANIĆ i tako redom.
Etnik Cincar je označavao Cigane, dakle, Zingare koji sebe vole zvati Romi. Nisu svi Vlahi bili Rumunji jer naziv Vlah je označavao jednu od dvije hrvatske kaste u antičkom vremenu i možemo ih prepoznati diljem Europe po prezimenima. Međutim, postojale su dvije rase Cigana. Jedni si bili Indijci, a drugi su bili povijesni Skiti. Razlikuju se po boji kože, kose i očiju. Skiti su najviše živjeli u Rumunjskoj, posebice Transilvaniji i današnjoj Mađarskoj, a Cincari u doba Osmanlija u današnjoj južnoj Srbiji i Bosni.
Prije osmanlijske okupacije u Bosni, Hrvati su sebe zvali Hrvat-jani, dakle, Hrvaćani nakon uvođenja nepostojećeg glasa J pa je dvoslov TJ postao današnji glas Ć. Hrvaćani su stvorili državu nakon Pacta Conventa 1102. godine kad su Mađari prevarom okupirali ostatak Hrvatske. Mađarima se suprotstavio Petar Savač koji je poginuo u borbi sa njima na Gvozdu. Dakle, otac hrvatske državnosti u Bosni je bio Petar Savač, odakle slavenizirana prezimena SAVIĆ i SVAČIĆ.
Međutim, Bakir Izetbegović državu Bosnu povezuje sa bugarskim bogumilima, nekom sektom iz Bugarske. Međutim, to je bio ostatak stare hrvatske religije koja se suprotstavljala kršćanstvu zbog mađarizacije, a oni su sebe u Bosni zvali Vučemili. Na grčkom pismu to se pisalo Bogumili u Bugarskoj. Oni su vjerovali u reinkarnaciju ili ponovno utjelovljene duha. Prezime Vučemil je hrvatsko i nakon osmanlijske okupacije iz osmanlijske Bosne oni su bježali prema Dalmaciji.
Njihovo slavenizirano prezime je Vučemilović, a od naziva Vuče nastaju slavenizirana prezimena VUČIĆ, VUKIĆ, UKIĆ, BUČIĆ, BUKIĆ, JAKIĆ, JEKIĆ, JUKIĆ i JOKIĆ pod Francima, ali u Crvenoj Hrvatskoj i Bosni VUČEVIĆ, VUKOVIĆ, VUČKOVIĆ, BUKOVIĆ, JAKOVIĆ, JEKOVIĆ, JUKOVIĆ, JOKOVIĆ tek nakon nastanka hrvatske ćirilice u Bosni koja je utemeljena na glagoljici jer semitska pisma nisu imalo slovo za glas V.
Izvorno, hrvatska jednina je za prvi padež imala genitiv koji je uvijek završavao slovom A. Tek uvođenjem nominativa dobivamo muške i ženske imenice u jednini koje završavaju glasovima O i A. Hrvatska ćirilica u Bosni ima brojevne vrijednosti koje se razlikuju od ostale pravoslavne ćirilice, ista kao i glagoljica, ali su slavenski pravoslavci prihvatili glagoljička slova za glasove koje nije imalo grčko pismo. Do danas su sačuvana izvorna prezimena VUČA, VUCA, VUKA, BUKA, JAKA, JEKA, JUKA, JOKA a to su za lingviste sanskritska, a za mene haravačka ili hrvatska prezimena. Izvorno to su bila imena.
Može li mi itko dokazati da imena Ante, Joso, Jure, Lovre, Mate, Pere, Šime, Vice i mnoga druga nisu hrvatska nego srbinska? Čija su ovakva prezimena koja nose današnji Srbi? Čija su izvorna prezimena Radman, Radan, Vukman, Jovan (ČAVAN), Uroš (HARVAČ) i mnoga druga? Međutim, srbinska pravoslavna imena su Antonije, Blagoje, Milivoje, Radoje, Vasilije, Vasoje i sva imena koja nose sufikse IJE i OJE. Odatle, dakle, srbijanska pravoslavna prezimena. Čije ime je onda SAVA, JOVA (ČAVA) ili JOVANA (ČAVANA) i prezimena SAVIĆ, JOVIĆ ili JOVANOVIĆ? Povijesno su to hrvatska imena i prezimena. Zar rijeka Sava nije hrvatska rijeka od izvora do slijeva u Dunav.
Vratimo se još muslimanskim imenima, primjerice, AMAR, AMER, AMIR, AMUR. Ova imena su nastala od novog naziva za sunce ČAMARA u kojem je ispušten početni suglasnik Č jer to slovo nisu imala semitska pisma. Međutim, pod Latinima, nametanjem kršćanstva, oni u svim hrvatskim riječima ispuštaju početne vokale. Tako AMAR postaje MARA, AMER MERA, AMIR MIRA, AMUR MURA ili MORA po staroj hrvatskoj gramatici koja nije imala nominativa, a glavni padež je bio genitiv ili janitiv. Od naziva AMER nastaju imena OMER i HOMER umjesto ČOMER. Od naziva za sunce ČAMIR nastaju imena SAMIR i TAMIR. To je razlog zašto su imena u doba Trpimiroviča dobivaju sufiks MIR. Franački vladari su imali sufiks MER.
Muslimanska prezimena su hrvatska čak i kada imaju muslimanske prefiks HADŽI lako ih prepoznajemo i kad nose slavenski sufiks VIĆ umjesto IČ. Među muslimanima se također pojavljuju turska i arapska prezimena, ali oni su u Bosnu došli sa Osmanlijama.
Na temelju imena, prezimena i jezika ne možemo nego zaključiti da su muslimani i pravoslavci u Bosni bili Hrvati i da je Bosna povijesno oteti hrvatski teritorij.
Srećko Radović
