EKSKLUZIVNI INTERVJU za HOP – portal
UGLEDNI MAKEDONSKI ZNANSTVENIK – VIRUSOLOG
Prof. dr. sc. Velo Markovski priznati je makedonski ZNANSTVENIK – infektolog, profesor na Madicinskom fakultetu Univerziteta Goce Delčev u Štipu i bivši direktor Infektivne klinke u Skoplju.
Arna Šebalj: Profesore Markovski, hvala Vam na Vašem vremenu i susretljivosti.
Nema par dana čitala sam Vašu kolumnu o situaciji u zdravstvenom sustavu Makedonije. Što je po Vašem mišljenju napravljeno pogrešno u javno-zdravstvenom prostoru u ovom projektu zvanom „pandemija Covid-19“?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Da analizirao sam da postoji velika razlika u broju smrtnih slučajeva tokom pandemije Covid-19 od države do države i od regije do regije. Mi u Makedoniji smo prošli jako loše i ja sam uvjeren da je to zato sto smo izabrali pogrešnu strategiju i dali loše upute još u početku 2020 godine. Imamo preko 3.700 umrlih na milijun stanovnika sto je 4-5 puta više od svetskog proseka (686) i od većina zemalja u regionu. Loše je kad uspredimo 2021. kad imamo porast smrtnosti od skoro 20% i pored velikog broja cijepljenih, preležanih i najvažnije sa mnogo više iskustva. Strašna je bolnička smrtnost od 20% što je nedozvoljivo za ovakvu gornjerespiratornu infekciju (toliki je postotak smrtnosti kog purulentnih meningitisa, pa i nekih karantenskih bolesti: kolera, hemoragične groznice…). Loši protokoli za liječenje, upotreba mnogo antibiotika kod jasne virusne infekcije, upotreba kortikosteroida i kisika u terapiji je pridonijelo ovakvoj velikoj smrtnosti. Pri tom, gledano epidemiološki za dvije godine imamo oko 11 % pozitivnih što je slično kao u cijelom svetu.
Arna Šebalj: U borbi protiv tzv. pandemije favoriziraju se samo istomišljenici projekta pandemije COV-19, a nestala je povezanost struke. Kako to tumačite?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Pokazalo se da je djelovanje UN i rješavanje kriznih situacija zastarjelo. Bez pratnje novonastalih situacija, a još važnije kako je prolazilo vreme od Drugog svetskog rata, nastalo je opuštanje. Ranije smo bar u socijalizmu polagali dosta vremen i energije eventualnim kemijskim, biološkim i drugim nepogodama. SZO, koja je imala ogromne uspjehe, uspjela je prevenirati mnoge infektivne bolesti a druge staviti pod kontrolu. Godinama je sve više postajala politička organizacija sa sve manje i manje organizacija eksperata. Pored toga ostalo je mnogo sistemskih slabosti u pravcu šta predstavlja SZO, može li voditi ili samo nositi preporuke. Tako da je brz razvoj farmaceutske industrije doveo do pronalaženja „rupa“ u tim pravilnicima i vodićima SZO i prilagođavanje tih preporuka u svoju korist. Na primjer, SZO daje samo preporuke što je to dobro cjepivo, ne kontrolira da li je cjepivo dobro ili loše, da li je benefit znatno veći od neželjenih posljedica. To su iskoristili proizvođači koji sada imaju obvezu da cjepiva provjere samo u svojim državama, u svojim matičnim institucijama. Zbog toga u vrijeme pojave pandemije dominantni su postali stavovi eksperata zaposlenih u farmaceutskoj industriji. Pri tom očigledno dobro reklamirani u medijima. Ne postoji obrambeni mehanizam, nije se ni potražilo mišljenje eksperata u toj oblasti. Imamo jednu situaciju kad na jednoj strani imate dobro organiziranu i financijski veoma potpomognutu strukturu koja nudi rješenja za stopiranja pandemije, pandemije Covid-19, a na drugoj strani pojedince eksperte koji su sami, pojedinačno pokušavali da objasne da većina prijedloga i postupaka onih prvih nije znanstveno dokazano da li će dati rezultate. Tu su, po meni, podbacile državne institucije svih zemlja, koje nisu poštivale principe i načela koja su do tada važila. Registrirali su se lijekovi bez poštivanja procedure, nisu se tražile garancije o sigurnosti vakcina, sastav, efikasnost, sposobnost da produciraju antitijela.
Sve to je pridonijelo da se kao jedino rješenje od ove pandemije pojave cjepiva, što je vjerovatno i točno, no u želji da što prije izađemo iz te situacije zaboravili smo da provjerimo da li u tom trenutku imamo ta cjepiva.
Arna Šebalj: kako mislite dali smo imali ta cjepiva?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Cjepiva su za neke infektivne bolesti najbolja zaštita. Problem je sto su mediji nametnuli da se raspravlja da li je cjepivo rešenje ili ne. Pa se narod podijelio. Ali u pozadini je bila perfidna igra. Neosporno je da je cjepivo najbolje rešenje. Pitanje je da li imate to cjepivo? Za mnoge bolesti mi imamo perfektna cjepiva. Cijepljeno je miljardu ljudi i spašeno milijune života u prošlom periodu. Postojano su unapređivane, pa danas imamo perfektna cjepiva za hepatits B, koje štiti i do 94% a i pored toga što je cijepljeno preko miljardu ljudi, nisu dali ili ima vrlo malo neželjenih efekata. Znači, glavno pitanje u siječnju 2021. je bilo imamo li cjepivo koje će nas štititi od SARS Kov-2 virusa. Mi smo imali u tom trenutku takozvana nova cjepiva (RNA I DNA) koja još nisu prošla ni sve faze ispitivanja. Sa nezavršenom trećom fazom smo počeli nova cjepiva (znanost će svakako u sljedećem periodu utvrditi da li su ovo cjepiva ili imunogenske supstance koje će zamijeniti klasična cjepiva).
Pri tom, zanemari li smo zbog čega se uopće izbjegavalo analizirati koliki će biti benefit. Da li su moguća seriozna neželjena djelovanja. I, najvažnije, daju li ta cjepiva serokonverziju.
Kad se prihvaća za upotrebu klasična vakcina da bi ta vakcina dobila epitet dobre vakcine neophodni kriteriji su:
-Da daje 85-95% serokonverzije (čovek koji nema protutjela na neku bolest, poslije vakcine dobije protutijela),
-da ta protutijela štite (odnosno da su efikasna, da uistinu štite od te bolesti),
-da ta zaštita traje što duže i
-da je veoma malo neželjenih posljedica od vakcine.
Sada je svijet prihvatio ova nova cjepiva iako u drugoj fazi po dokumentima i radovima koje su objavili sami proizvođači, cjepiva nisu davala zadovoljavajući nivo protutijela.
Ovo je najbitniji trenutak. Tada su kliničke i laboratorijske neophodne analize o prisustvu i efikasnosti antitijela zamijenili sa epidemiološkom studijom u trećoj fazi u kojoj su putem matematičkih i statističkih operacija tvrdili da cjepivo štiti 90-95%. I nisu ni jamčili da štiti od infekcije (što je osnovni cilj cjepiva), nego ako se netko razboli proći će lakše.
U isto vrijeme su se pojavila i klasična cjepiva koje su po meni neopravdano bila marginalizirana (bar kod nas) koja su davala solidan imunološki odgovor. Stvarala su antitijela i nismo registrirali seriozne neželjene posljedice.
Arna Šebalj: Što je s neovisnim stučnjacima sada, ali i od samog početka projekta plandemije?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Samo pitanje sadrži odgovor. Neovisni, govore svoje stavove potvrđene s višedecenijskim znanstvenim radovima potvrđenim u stručnoj literaturi. Ali njih nitko i ne pita. Zamislite imate problem, po meni najveći do sada, jer ova pandemija je strašna po ekonomske posljedice (po meni oko 15.000 miljardi eura, što je vjerojatno veća ekonomska šteta od nekih od svjetskih ratova). Imate po nekoliko eksperata u svojoj zemlji od te oblasti i ne samo što ne tražite pomoć, nego se trudite da ih ignorirate, sklonite, marginalizirate…to nema baš logike. Na žalost, ne vidim konferencije, simpozije, udruživanje eksperata, traženja rješenja od tih ljudi. Svi su ti eksperti sada „nebitni“, neka budu po strani, a rešenja donose političari, ljudi koji su izvan donošenja teških odluka i koji sada donose „hrabre odluke“, čvrste odluke i mjere, i koji su vidjeli šansu da budu spasioci, da budu mesije i da oni svojim odlukama iskontroliraju ovu strašnu plandemiju. Pri tom da li ste čuli da je neka vlada u demokratskoj Europi angažirala nekog od ovih potvrđenih eksperata (bilo je na desetina njih iz Europe) pa makar i kao savjetnika. Možda je kriza pa valja štedjeti, ili se boje da ne dobiju savjet koji nije po mjeri.
Lakše je bilo te eksperte nekako skloniti.
Arna Šebalj: Nakon skoro dvije godine od primjenjivanja raznih mjera, poput primjerice lockdowna, zatvaranje škola, vrtića, zabranjivanje okupljanja, socijalne distance, testiranja je li sve to poslužilo čemu? Da li se pretjeralo sa mjerama i da li se tzv. pandemija time zaustavila? Hoće li?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Skoro da nisu pogodili ni jednu mjeru. Ako su pogodili mjeru promašili su tajming. U nekim drugim okolnostima pandemija se ne bi ni proglasila. Danas imamo oko 270 milijuna pozitivnih što je oko 3,3 % svjetskog stanovništva. Pandemiju smo proglasili kad je bilo svega nekoliko tisuća oboljelih u cijelom svijetu. Ovo je pandemija u najavi. Za usporedbu, epidemija gripe se proglašava ako ima najmanje 3-5% oboljelih. No, pandemija je tu, COVID-19 je donio najveću štetu čovječanstvu.
Po meni, sve ove kaotične mjere uopće ne doprinose stopiranju pandemije, a ne smjeni li se suštinski strategija, ne uključe se pravi ekseprti, nema volje za pravim rješenjem. Pandemija će potrajati. Realno je da će se COVID-19 pandemija povući u proleće 2022 godine, ali se bojim da mi to ni ne primijetimo. U isto vrijeme neophodno je uključivanje političkih autoriteta i sigurnosnih sustava država. Sigurnosni sustavi država su zatajili, prespavali najveću opasnost za svoju zemlju. Nisam vidio negdje da ima neka optužba da je neka kompanija nezakonito financirala ili se reklamirala u nekom mediju. Nisam vidio ni jedan državni medij da bar jednom mjesečno ima emisiju o mogućim posljedicama od cjepiva, što je suprotno rezoluciji 2361 Savjeta Europe. Sigurnosne strukture trebaju provjeravati tko sada svaki dan „gura“ treću, četvrtu, petu dozu, a da to nije znanost, nije SZO sigurno.
Arna Šebalj: Oko ove tzv. pandemije digli su svoj glas mnogi nobelovci, svjetski priznati znanstvenici, brojni recentni svjetski znanstveni časopisi koji konačno već mjesecima objavljuju mnoge radove koji iznose brojne istine oko svega. Zašto se na to nitko ne referira a osobito, zašto sve te činjenice nitko ne primjenjuje u praksi?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Tako funkcionira znanost. Ti znanstveni stavovi su namijenjeni za liječnike, eksperte, stručnjake. Pa preko udžbenika i procesa obrazovanja se svi ti stavovi prenose na studente, liječnike i u praksu. Sada su tim liječnicima dati protokoli koje moraju pročitati. Ključni su institucije država, razni instituti, klinike, ministarstva, agencije, zavodi, komisije, komore, nacionalni koordinatori koji su možda mogli reagirati, ali kako su rukovodioci tih institucija vladini funkcioneri, skoro je nemoguće da iznose svoje nezavisne, stručne, znanstvene stavove.
Arna Šebalj: Što mislite o tzv Kovid-potvrdama i njihovoj širokoj primjeni?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Kovid potvrde, ovakve kakve su, su skroz nerazumne i ne pomažu. Opravdavam postojanje potvrda, no potvrda mora da sadrži samo jedan podatak. IMAŠ LI PROTUTIJELA. Jedino je to bitno. Ako netko ima protutijela, nije bitno da li je protutijela dobio cjepljenjem, ili preležavanjem infekcije (neosporno bolju i dužu zaštitu daje prirodna infekcija). Velika nepoznanica je zašto se insistira u mnogim zemljama imati potvrdu za primljeno cjepivo i to mora biti od novih (RNA ili DNA) i pri tom nije važno da li je to cjepivo dalo protutijela. Svatko tko ima protutijela je zaštićen i to je jedino što treba tražiti. I to jedino treba stajati u tim potvrdama.
Arna Šebalj: Što možete kazati o mnogim stavovima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) tijekom tzv. pandemije?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Svijet ima problem sa organizacijom koja će se boriti u kriznim situacijama. Pokazalo se da SZO nema ovlaštenja da daje preporuke. Neke preporuke SZO su bile skroz pogrešne, ali neke mjere su bile sasvim u redu i znanstveno podržane. Ali, mjere koje je SZO predlagao i koje su bile dobre nisu bile prihvatljive, tako da se postavlja pitanje da li je SZO ta koja vodi „igru“.
Arna Šebalj: Otkud toliki skepticizam mnogih ljudi u vezi postojanja bolesti KOVID-19?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
To je pogrešno. KOVID-19 je realnost, tu je, samo je predimenzionirana. Veliki problem je što imamo po meni tri različite dominantne slike tijekom ove dvije godine. U početku, u prvih nekoliko mjeseci bila je jedna klinička slika kada su teški slučajevi bili zbog obilnoh sekreta.
Pa je potom išla kao klasična gornjo respiratorna infekcija.
Sad, u posljednje vrijeme ide više kao cirkulatorna i muskularna slabost. Ovakve različite manifestacije ne mogu se objasniti i opravdati malim mutacijama. Ili se radi o velikim mutacijama, ili je možda u početku bio prisutan još neki uzročnik. Za cijelo vrijeme imamo veoma velik postotak pojave bakterijskih pneumonija, i uglavnom ljudi nam umiru od bakteriskih pneumonija. Znači, ide kao virusna infekcija, pa tek nakon 8-10-12 dana nadovezuje se klasična sekundarna bakterijska pneumonija. Pravilno liječenje ovih pneumonija uveliko bi smanjilo smrtnost.
Arna Šebalj: Zašto se ljude proziva antivakserima. Nije li to sada već vrijeđanje zdrave pameti ali i nepriznavanje tolikih saznanja i činjenica koje su se probile u javnost?
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Treba odvojiti ljude koju su razumni i koji traže da se ispune osnovni uvjeti dobrog cjepiva (efikasnost u stvaranju realne zaštite pojavom serokonverzije, jasan benefit i minimalna neželjena stanja od cjepiva). Ti ljudi nisu antivakseri, samo razumni i nisu podlegli žestokoj medijskoj kampanji. Mnogi od tih ljudi u isto vrijeme su se cijepili protiv sezonske gripe. Na žalost postoji jedna grupa ljudi koji uopće ne priznaju ni jedno cjepivo, ne ulazim o opravdanost njihovih stavova, ali samo njih možemo nazvati tzv. antivakserima. Ovako, stavljati sve razumne ljude u grupu antivaksera, zato što žele da znaju što to primaju, zašto to primaju, imati će kao posljedicu da je to najbolja antivakserska kampanja, koja će zagroziti sve buduće od cjepiva i cijeli proces imunoprofilakse.
Arna Šebalj: Profesore Markovski, pored medijske aktivnosti oko pronalaženja rješenja za izlaz iz ove plandemije, Vi ste dali i znanstveni doprinos objavljivanjem znanstvenih radova, ali podijelili ste i informaciju da ste izdali i interesantnu knjigu.
Prof. dr. sc. Velo Markovski:
Da, tijekom ove godine izdao sam knjigu koja je rezultat višegodišnjeg interesa o biološkim ratovima i mogućnosti bioterorizma. Ova pandemija je samo ubrzala izlazak te knjige (Biološki rat Argamedon našeg vremena) koja je po meni jedina u poslednje 3 godine u svijetu i koja podrobno objašnjava opasnosti od biološkog rata u budućnosti. Nadam se da će se naći dobar izdavač u Hrvatskoj i da će ova knjiga biti dostupna i vama.
HOP
