Krv „cijepljenih“ bez evidencija daje se pacijentima bez znanja o tome
Zavodi za transfuzijsku medicinu – u sastavu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu – rade prema posebnim napucima a krv „cijepljenih“ se daje svima bez znanja. Da je tome tako utvrdila sam još početkom srpnja ove godine u razgovoru s ravnateljicom Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu a koji razgovor je čula Hrvatska. Ravnateljica, dr. Irena Jukić je na tada postavljeno pitanje: smije li se uopće krv „cijepljenih“ dati pacijentu izbjegavala odgovor no na kraju je rekla da se krv „cijepljenih“ najnormalnije uzima.
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu izdao je 07. 07. 2021. upute, kriterije za darivatelje krvi:
KRITERIJI ZA ODABIR DARIVATELJA PUNE KRVI, KONCENTRATA TROMBOCITA I KONVALESCENTNE PLAZME NA STANIČNOM SEPARATORU VEZANI UZ COVID-19 (IZOLACIJA, SAMOIZOLACIJA, PUTOVANJE)
- Osobe koje su bile u izolaciji (oboljeli od COVID-19) i razvile su simptome bolesti (simptomatski) mogu darovati krv 28 dana nakon prestanka simptoma.
- Osobe kojima je laboratorijski potvrđena infekcija SARS-CoV-2, a nisu razvile simptome bolesti (asimptomatski), mogu darovati krv 28 dana od datuma uzimanja uzorka za testiranje.
- Osobe koje su bile u samoizolaciji (kontakti s oboljelima) mogu darovati krv 14 dana nakon zadnjeg kontakta pod uvjetom da nisu razvili nikakve simptome.
- Osobe koje su putovale izvan RH mogu darivati krv ako su zadovoljile zahtjeve Odluke o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, a kojima se omogućava prijelaz granice.
KRITERIJI ZA ODABIR DARIVATELJA PUNE KRVI I KONCENTRATA TROMBOCITA NA STANIČNOM SEPARATORU NAKON CIJEPLJENJA PROTIV COVID-19
A. Ako su cjepiva bazirana na mRNA tehnologiji (Pfizer/BioNTech, Moderna, CureVac) ili ako
su bazirana na vektorskoj tehnologiji s nereplikativnim adenovirusom
(AstraZeneca/Oxford, Johnson&Johnson/Jansen, Sputnik V):
• odgoda darivanja za 48 sati nakon cijepljenja zbog moguće pojave lokalnih simptoma na
mjestu primjene cjepiva (bol, crvenilo, svrbež, otok).
• odgoda darivanja za 7 dana od prestanka simptoma u slučaju nuspojava na cjepivo (umor,
glavobolja, bolovi u mišićima, zimica, bolovi u zglobovima, povišena tjelesna temperatura,
mučnina, limfadenopatija)
B. Ako se osoba cijepila atenuiranim cjepivom (kineska cjepiva Sinopharm i Sinovac):
• odgoda darivanja 14 dana nakon cijepljenja
C. Ako osobe ne znaju kojim su cjepivom cijepljene:
• odgoda darivanja 14 dana nakon cijepljenja
Konačno su o tome progovorili razni stučnjaci, od Zavoda po bolnicama do onih iz samog Zavoda za transfuziju u Petoroj 3., inicijativa građana (a čiji dokument je potpisala gospođa Manda Mikša i koji vam prenosimo) koja se odbija „cijepiti“ iznijela je slijedeće:
Obzirom na znanstvene radove kojim određeni stručnjaci konkretno potkrijepljuju teze o dugoročnoj štetnosti mRNA cjepiva po zdravlje pojedinca i činjenicu kako se u pojedinim javnim demantijima takvih teza nisu koristile konkretne studije za dokazivanje istinitosti tvrdnji koje negiraju teze o učincima mRNA na ljudski organizam te njen trajni utjecaj na genome čovjeka, u ime inicijative građana koji se odbijaju cijepiti koristeći prava regulirana Zakonom o zaštiti prava pacijenata:
Po navodima Dr.Sović, (Zavod za transfuzijsku medicinu u KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb):
-prilikom transfuzije krvi koriste se isključivo zalihe pristigle iz Zavoda za transfuzijsku medicinu (Petrova, Zagreb)
-podatci o darivatelju krvi su anonimni
-podatci o statusu cijepljenja darivatelja su nepoznati
Po navodima dr.Topić, Zavod za transfuziju (Petrova, Zagreb) :
-darivanje krvi odobreno je cijepljenim osobama
-darivanje krvi odobreno je preboljelim osobama
-za transfuziju u bolnicama koristi se krv cijepljenih osoba
-transfuzija na licu mjesta obavlja se samo u izvanrednim okolnostima kada u zalihama
nedostaje određene krvne grupe
-alternativa neprimanju krvi cijepljene osobe: odricanje od transfuzije
Standard Zavoda:
-krvni se pripravci pripravljaju iz ljudske krvi
-transfuzijom krvnih pripravaka liječe se teški bolesnici.
-svaka transfuzija krvi mora biti sigurna i djelotvorna, tj. ne smije naškoditi bolesniku. Laboratorijsko ispitivanje krvi uvedeno je
-zbog zaštite bolesnika; primatelja krvi, ali i zaštite zdravlja darivatelja krvi.
-za liječenje se primjenjuje samo krv i krvni pripravci koji neće izazvati neželjene reakcije na transfuziju krvi.
Iz navedenog proizlazi:
-necijepljena osoba može primiti krv cijepljene osobe
-osoba koja ne želi primiti krv cijepljene osobe mora potpisati odricanje od transfuzije
-osobu koja ne želi primiti krv cijepljene osobe, odricanjem od transfuzije dovodi se u
opasnost od posljedica po zdravlje
-osoba koja ne želi primiti krv cijepljene osobe mora potpisati pristanak kojim sama snosi
odgovornost za neželjene posljedice
Uzevši u obzir nedostatke u protokolu rada Zavoda ta transfuziju i Zavoda za transfuzijsku medicinu u Republici Hrvatskoj, prilažem zaključak znanstvenog rada kojim se dokazuje utjecaj mRNA cjepiva na genome, a time i na krvni pripravak cijepljene osobe.
1. COVID19 mRNA cjepiva izgrađena su na neistini da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome.
2. Proizvođači nisu nikada testirali mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genome, a regulatorna tijela to nikada nisu tražila iako su to trebala učiniti. U dokumentima regulatornih agencija jasno stoji da genotoksičnost i kancerogenost mRNA molekula iz cjepiva nije nikada testirana.
3. Prema svim obilježjima, mRNA molekule iz cjepiva mogu se integrirati u genome.
4. Sva primijenjena inženjerska rješenja ukazuju da su mRNA molekule iz cjepiva, svjesno ili nesvjesno, dizajnirane da se što jednostavnije ugrađuju u genome.
5. Eventualna integracija mRNA molekula iz cjepiva u genome može prouzročiti tumorske i nasljedne genetičke bolesti.
6. Na temelju svega navedenog sasvim je moguće da će mRNA cjepiva imati pogubne posljedice na populaciju, a najpogubnije učinke na trudnice, djecu i mlade.
Poveznica na znanstveni rad:
Iz navedenog proizlazi:
-genotoksičnost i kancerogenost mRNA molekula iz cjepiva nikada nije testirana
-shodno obilježjima, mRNA molekule integriraju se u genome
-mRNA iz cjepiva je dizajnirana da se u genome ugrađuje što jednostavnije
-integracija mRNA u genome uzrok je tumorskih i nasljednih genetičkih bolesti
-moguće su pogubne posljedice na populaciju, posebno u odnosu na trudnice, djecu i mlade
Ovakve su spoznaje u suprotnosti s izjavama stručnjaka iz Nacionalnog Stožera Civilne Zaštite te medijski eksponiranih službenika nadležnih državnih tijela:
Zakon nalaže obavezne radnje u dokazivanju ispravnosti medijskih tvrdnji iz znanstvenog rada dr. sc. Tomislava Domazeta – Loše, te se iste do daljnjeg smatraju istinitima čime poprimaju pravni status činjenice.
Obzirom na problematiku po kojoj je mRNA cjepivo potencijalna trajna ugroza po zdravlje cijepljenih osoba, njihovih potomaka te bolesnika koji su primili krvni pripravak cijepljenih osoba, a uzevši u obzir okolnosti po kojima je rizik od smrtnosti primanjem ovog cjepiva veći od rizika smrtnosti pri zarazi Sars-Cov-2, smatramo kako novoizglasane promjene u Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ne smiju ugroziti zajamčeno pravo na život pojedinca.
Slijedom navedenog pozivamo se na sljedeće:
U odnosu na ljudska prava i slobode po uzoru na Europsku Konvenciju o ljudskim pravima:
ČLANAK 1. Obaveza poštovanja ljudskih prava, Visoke strane ugovornice jamče svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Dijelu I. ove konvencije:
ČLANAK 2. Pravo na život
Pravo na život svakog čovjeka zaštićeno je zakonom. Nitko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom.
Lišenje života nije u suprotnosti sa ovim člankom ako proizilazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna:
-u obrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja
-prilikom zakonitog lišenja slobode ili sprječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode
-u akciji poduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.
ČLANAK 13. Pravo na djelotvorni pravni lijek
Svako čija su prava i slobode priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinile osobe u vršenju svoje službene dužnosti.
ČLANAK 17. Zabrana zlouporabe prava
Ništa u ovoj konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.
ČLANAK 18. Granice korištenja ograničenja prava
Ograničenja za navedena prava i slobode, dozvoljena prema ovoj konvenciji, neće se primjenjivati u bilo koje druge svrhe osim onih za koje su predviđena.
Protokol broj 12. Uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda:
ČLANAK 1. Opća zabrana diskriminacije
Uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano je bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status.
Nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminirati ni po kojoj
osnovi, kao što je navedeno u stavku 1.
Iz navedenog proizlazi:
Člankom 1. ove Konvencije jamči se pravo na život, obzirom problematika nije u suprotnostima sa stavkom 1. ovog dijela
–Općom zabranom diskriminacije osigurana je zaštita pojedinca od diskriminacije organa
Vlasti na temelju osobnog mišljenja
–Pravo na život može se ograničiti samo u skladu s dozvolom reguliranom u Konvenciji
-Narušavanje ili poništavanje prava pojedinaca uključuje pravne sankcije za one koji su ih
doveli u pitanje u obavljanju službene
U odnosu na ljudska prava i slobode Ustavnog Zakona Republike Hrvatske :
TEMELJNE ODREDBE, Članak 1.
Republika Hrvatska u skladu sa Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju donosi sljedeće:
LJUDSKA PRAVA I SLOBODE , Članak 2.
Republika Hrvatska priznaje i štiti ljudska prava i slobode, a posebice:
pravo na život (članak 21.)
pravo na slobodu i osobnu nepovredivost (članak 22.)
g) slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi (članak 38. i 40.)
pravo na djelotvoran pravni lijek određen zakonom i dostupan svim osobama čija su ljudska prava prekršena
VIII. SUDSKA ZAŠTITA, Članak 60.
Svaki građanin Republike Hrvatske može se obratiti Sudu za prava čovjeka nakon iscrpljivanja svih raspoloživih unutarnjih pravnih lijekova u predmetima iz područja ljudskih prava i sloboda i prava i položaja etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koja su zajamćena Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku, ovim zakonom ili drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.
IX. KAŽNJIVE RADNJE, Članak 62.
Zabranjeno je i kažnjivo po kaznenom zakonu Republike Hrvatske svako djelovanje, poticanje, organiziranje ili pomaganje djelatnosti koje bi mogle ugroziti opstanak neke etničke i nacionalne zajednice ili manjine, izazvati nacionalnu mržnju, dovesti do diskriminacije ili stavljanja u neravnopravan položaj.
X. ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 63.
Kada su ovim Ustavnim zakonom opće zakonodavstvo i ovlasti predviđeni ili se primjenjuju na područjima koje on uređuje, ne smiju se primjenjivati na način koji bi narušavao osnovni sadržaj ljudskih prava i sloboda i prava nacionalnih ili etničkih zajednica ili manjina koja su zaštićena ovim Ustavnim zakonom.
ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA, ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Članak 19.
Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA
Članak 21.
Svako ljudsko biće ima pravo na život.
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.
Članak 23.
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.
Članak 35.
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 58.
Svakomu se građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu.
Članak 46.
Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Članak 43.
Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
Članak 69.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Iz navedenog proizlazi:
Republika Hrvatska posebno štiti pravo za život
Ustavni Zakon ne smije se primjenjivati na način da se ogriješi o osnovna ljudska prava i slobode iz Članka 14.
Prava čovjeka ne smiju se ograničiti kada je u pitanju javno zdravlje
Svako ljudsko biće ima pravo na život
Pravo na život ne smije se ograničiti niti u slučaju neposredne opasnosti po opstanak Države
Kršenje odredbi zajamčenih Ustavom ne može se opravdati višim nalogom
Jamči se sloboda savjesti ili drugog uvjerenja
Jamči se pravo na zdravstvenu zaštitu
Jamči se pravo davanja pritužbi i prijedloga javnim tijelima te dobivanje odgovora
Jamči se pravo slobodnog udruživanja radi zaštite probitaka i zauzimanja za socijalna i druga prava
Svatko je dužan osobito skrbiti za zdravlje ljudi
U odnosu na Zakon o zaštiti prava pacijenata :
OPĆE ODREDBE
Ovim se Zakonom određuju prava pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite te način zaštite i promicanja tih prava.
Pacijentom u smislu ovoga Zakona smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.
Članak 2.
Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova.
NAČELA ZAŠTITE PRAVA PACIJENATA, Članak 3.
Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dostupnosti.
NAČELO HUMANOSTI ZAŠTITE PRAVA PACIJENATA, Članak 4.
Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se:
– osiguravanjem poštivanja pacijenta kao ljudskog bića,
– osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta,
– zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.
NAČELO DOSTUPNOSTI ZAŠTITE PRAVA PACIJENATA, Članak 5.
Načelo dostupnosti zaštite prava pacijenata podrazumijeva jednaku mogućnost zaštite prava svih pacijenata na području Republike Hrvatske.
II. PRAVA PACIJENATA
PRAVO NA SUODLUČIVANJE, Članak 6.
Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.
IZNIMKA OD PRAVA NA SUODLUČIVANJE, Članak 7.
Pacijentovo pravo na suodlučivanje može se iznimno ograničiti samo kada je to opravdano njegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno određenim ovim Zakonom.
PRAVO NA OBAVIJEŠTENOST, Članak 8.
Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o:
– svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka,
– preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo obavljanje,
– mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata,
– svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima,
– mogućim zamjenama za preporučene postupke,
– tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite,
– daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite,
– preporučenom načinu života,
– pravima iz zdravstvenoga osiguranja i postupcima za ostvarivanje tih prava.
Pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti.
Pacijenti s invaliditetom imaju pravo dobiti obavijesti u njima pristupačnom obliku.
Članak 20.
Znanstvena istraživanja nad pacijentom mogu se poduzeti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
nema zamjene usporedive učinkovitosti za istraživanje na ljudima,
rizici kojima se izlaže pacijent nisu nerazmjerni mogućim koristima od istraživanja,
istraživanje je odobrilo nadležno etičko povjerenstvo sukladno posebnome zakonu, nakon nezavisnog ispitivanja njegove znanstvene vrijednosti, važnosti cilja istraživanja i ocjene njegove etičke prihvatljivosti,
pacijenti na kojima se provode istraživanja moraju biti upoznati o svojim pravima i zaštiti svojih prava sukladno zakonu,
pribavljen je pristanak obaviještenog pacijenta iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.
*ZAHVATI NA LJUDSKOM GENOMU, Članak 22.
Zahvat usmjeren na promjenu ljudskoga genoma može se poduzeti samo za preventivne, dijagnostičke ili terapijske svrhe pod uvjetom da cilj promjene nije uvođenje bilo kakvih preinaka u genomu potomka pacijenta.
Testovi koji ukazuju na genetske bolesti ili služe za identifikaciju pacijenta, kao nositelja gena odgovornog za bolest ili za otkrivanje genetske dispozicije ili podložnosti na bolest, mogu se obavljati samo u zdravstvene svrhe ili radi znanstvenog istraživanja vezanog uz zdravstvene svrhe i uz odgovarajuće genetsko savjetovanje.
Iz navedenog proizlazi:
– Pacijent ima pravo biti obaviješten o terapijskim i dijagnostičkim postupcima te odbiti iste
– Pacijent ima pravo na pravovremenu obaviještenost o planiranim zahvatima i postupcima
– Pacijent ima pravo na suodlučivanje
-Pacijent ima pravo na obaviještenost o mogućim zamjenama za određeni terapijski
postupak ili zahvat
-Pacijent ima pravo na obaviještenost o ostvarivanju prava
-Znanstvena istraživanja nad pacijentom odvijaju se ako: nema zamjene usporedive
učinkovitosti, rizici nisu nerazmjerni koristima
-Zahvat usmjeren na promjenu ljudskog genima strogo je zabranjen ukoliko je usmjeren na
promjenu genoma potomak
U odnosu na Europsku Konvenciju i Ustav Republike Hrvatske, a uzevši u obzir problematiku neispitanosti mRNA cjepiva i njegove učinkovitosti, odnosno učinaka mRNA cjepiva u odnosu na krvne stanice i genome čovjeka, kao i nedostatka temeljite analize procesa koji se odvijaju u krvi i organizmu osobe nakon primanja cjepiva te činjenice kako su sva Covid19 cjepiva još uvijek u eksperimentalnoj fazi, a zbog mogućih posljedica po zdravlje necijepljenih osoba, primanje transfuzije u trenutnoj situaciji smatramo neposrednom ugrozom po zdravlje ljudi, dok smo pravo odricanja od transfuzije kao jedinu trenutnu mogućnost ocijenili kao povredu prava pacijenata te zajamčenog prava na život.
U odnosu na Članak 8. Zakona o zaštiti prava pacijenta i pravo davanja pritužbi i prijedloga javnim tijelima zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, iznosim pritužbu na uvjetovanje transfuzije isključivo zalihama krvnih pripravaka pristiglih iz Zavoda za transfuziju.
Uzevši u obzir sve navedene Zakone i spoznaje o potencijalnoj opasnosti trenutnog provođenja postupka transfuzije po zdravlje građana, a pozivajući se na pravo suodlučivanja i pravo moguće zamjene određenog zahvata iznosim sljedeći zahtjev:
Da se necijepljenim pacijentima omogući transfuzija krvi od strane necijepljene osobe i to na sljedeći način:
da pacijent pravovremeno bude obaviješten o eventualnoj potrebi za transfuzijom
-da se pacijentu omogući pravo odabira darivatelja krvi na zahtjev
-da se pacijentu omogući transfuzija krvi na licu mjesta, u prisustvu odabranog darivatelja
Da se u obzir uzme i obveza pacijenta po kojoj je za ostvarenje ovog prava:
-dužan bolnici pravovremeno dostaviti medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljiva krvna grupa pacijenta te odabranog darivatelja
-odabrani darivatelj dužan pravovremeno dostaviti potvrdu o zadovoljenim uvjetima (testiranje na zarazne bolesti)
Da se necijepljenim osobama u hitnim slučajevima omogući transfuzija krvi od strane odabrane osobe i to na sljedeći način:
-da pacijent kod javnog bilježnika unaprijed ovjeri izjavu kojom prihvaća transfuziju na licu mjesta od strane odabranog darivatelja, sa ili bez potvrde o zdravstvenom statusu odabranog darivatelja
-da pacijent ovjerenom izjavom odgovornost za sve posljedice takvog postupka preuzima na sebe
Već smo dovoljno naučili svi skupa u ovih dvije godine ove laži i obmane ovog strašnog projekta od kojeg genocidaši ne odustaju već „voze“ dalje. Dokle?
Dok im mi to dopuštamo.
Sad je valjda svima konačno jasno kako problemi tek dolaze.
Prije par dana pisali smo o tragičnoj sudbini mladog igrača NK Nehaj iz Senja, a svega mu je bilo 23 godine. Tko će odgovarati za njega i sve one do sada umrle kao i sve koji će nas tek napustiti?
Zašto se ne uvažava činjenica o sastavu tih smrtonosnih genskih konstrukta koje narod dragovoljno, ucjenjen i uvjetovan na razne načine, unosi u svoje tijelo? Zašto se ne kaže ta brutalna istina kako je u njima grafen hidroksid koji nije biološki razgradiv i jednom „cijepljeni“ ga nikada više ne mogu izbaciti iz tijela. A što on čini?
O tome smo već pisali.
„Zbog svoje izuzetno tvrde čestice oštrih bridova ponašaju se kao nano žilet u krvotoku. Njihova veličina je 50 nanometra, a debljina 0,1 nm, dakle on je praktički debljine od samo jednog atoma.
Posljedica je da su nano „žileti“ jako dobro homogenizirani u tekućini. To stvara efekt ruskog ruleta jer reže glatki epitel unutrašnjih stijenki krvnih žila u koje lako ulazi homogeniziran tekućinom cjepiva, brzo se širi krvotokom.
I to je po dr Andreasu Noacku (kojeg je ova istina izgleda koštala života) jasan uzrok nenadanih moždanih udara i ostalih smrti neposredno nakon „cijepljenja“, u slučaju kad je ubodom igle pogođena direktno neka krvna žila.“
I na kraju, znamo li uopće da je još 2013. Vrhovni sud SAD-a donijeo odluku kojom „svi ljudi cijepljeni GM-modificiranim mRNA-ima legalno su trans-ljudi!“
HOP
