HOP

Hrvatima su štokavsku jekavicu nametnuli Franci, a nastala je na čakavskom ikavskom govornom prostoru

Divim se dr. Domagoju Vidoviću jer se suprotstavio srbijanskoj otimačini hrvatske (i)jekavice kao inačice srbijanskog  jezika sa nepobitnim argumentima. Naime, Matica srbijanska je objavila ”Rječnik srpskoga jezika” te, nakon izdavanja pravopisa i normativne gramatike, dovršila objavu temeljnih normativnih priručnika ‘ijekavske inačice srpskoga jezika’.

U srpsko jezično ropstvo uveli su nas naivni hrvatski ilirci dogovorom u Beču 1850.  godine, a to su potvrdili hrvatski komunisti u Novom Sadu 1954. godine pod prisilom kada su prihvatili ijekavicu kao hrvatski književni jezik. Čudno jest da nitko od iliraca nije uvidio razliku između naziva SRB i SRBIN ili SRBIJANAC. Srbi su bili kršćani, a Srbini to nisu.

Ako je ijekavica srbijanski jezik, zašto se u odvojenim srbskim školama i u SPC u Hrvatskoj nameće srbijanska ekavica zajedno sa ćirilicom? Međutim, mišljenja sam da se Hrvati moraju odreći ijekavice i prihvatiti jekavicu jer njezina pravila su jednostavnija i sa njom i danas govore Crnogorci, a govorili su stari Dubrovčani i Travunanci (Trebinjanci). Isto tako mislim da se hrvatska država odavna trebala odreći SPC.

Hrvati danas koriste mnoge srbijanske riječi, posebice srbijanizirane strane imenice i glagole te turske riječi, koje su ušle u hrvatski jezik preko Dnevnika JRT i srbijanskih serija. Istu grešku činimo i danas. Hrvati moraju čuvati svoj eter isto kao i svoj teritorij.

Ali, na tu otimačinu nije reagirao IHJJ, što me ne iznenađuje, jer se radi o vukovcima, a najmanje o lingvistima. Oni su doktorirali na vukovici i ako ju ukinemo, čemu će im služiti komunistički doktorat.

Hrvatski vukovci uopće nisu svjesni da je uvođenje ijekavice kao hrvatskog književnog jezika dalo prigodu Srbijancima da tvrde da je hrvatski jezik nastao od srbijanskoga jer troslov IJE se uvodi u hrvatski jezik na temelju srbijanskog naglaska. Na ovu otimačinu nije reagirala ni Matica hrvatska ni JAZU, što je razumljivo.

Za razliku od ijekavice, jekavicu je Hrvatima nametnula katolička Crkva na temelju franačkog dvoslova IE koje se izgovaralo JE dok se dvoslov EI izgovarao EJ. Cilj je bio germanizirati Hrvate. Međutim, isto vrijedi gotovo za sve vokale ispred ili iza suglasnika u hrvatskom jeziku, primjerice, svjetlo, pjesma, djak (đak), bajka, majka, Rajka ili Djivo (Đivo). Ovaj glas J u starijim hrvatskim riječima nije postojao jer u upotrebi su bile slogovna akavica i suglasnička ekavica ili ikavica.

Da bi dokazali da srbijanski jezik nije postojao prije Vuka Karadžića, trebamo analizirati nastanak etnika Harvač i Serb.

Etnik Harvač se sastoji od dvije riječi koje su u prošlosti označavale sunce i zemlju kao božanstva, dakle, bog HARA i božica VAČA. Mi danas uopće ne znamo da se Crno more ranije zvalo CERVENO more, a suglasničkim pisanjem je postalo CRNO, očito bez glasa V. Slično je Crvena Hrvatska postala Crna Gora(ča). Naziv Cerven je latinska inačica izraza ”Harvač jan”. Sa Crnog mora potječu Hrvati poznati kao Etrurci i Sarmati. U kršćanstvu VAČA je ISA (VIČA) ili ISUS, a HARVAČ ili HRUČ je Krist.

Naime, Romani su Etrurce zvali CERVENI, a oni su sebe zvali RAS-ENI. Očito, RAS stoji za suglasnički naziv ARAS, jer su Latini ispuštali u riječima početne vokale, a to je bio suglasnički naziv za Hrvače,  bez glasa V i zamjenom glasa Č glasom S. Pojavljuje s i naziv ARAUSA ili ALAUSA, što postaje RAUSA i LAUSA za Dubrovnik, a ovo se odrazilo kao prezimena RAUŠ i LAUŠ. Očito, Latini su glas V pisali slovom U. Rač je postao Rag, a odatle naziv RAGUSA. Ispuštanjem početnog vokala ALAR u Rimu postaje LAR. Slično je Čavar postao AVAR jer Latini nisu imalo slovo Č. Isto se dogodilo u hrvatskoj veležupi Raškoj jer se Raška prije kršćanstva zvala ARAS-INA, odatle i riječ arš-in. Odakle Hrvatima toponim RAŠA? Tko su onda bili Saras-eni ili SARDI?

Sufiks EN ima isto značenje kao i sufiksi AN, IN, UN, a stoji za riječ JANA koja je označavala rođenje ili nastanak. Isto tako naziv HARAČ je označavao Hrvate u osmanlijskoj Bosni, a on nam pokazuje da su Hrvati jedino plaćali porez Osmanlijama jer ta riječ je značila ”porez”.

Tako su Hrvati kršćani – katolici i pravoslavci – nestali iz Bosne pod Osmanlijama ili su postali muslimani. Umjesto njih su se u Bosnu doseljavali rumunjski i bugarski pravoslavni Vlasi koji su se zbog pravoslavlja u kraljevini Jugoslaviji postali Srbi zapadno od Drine. Prepoznajemo ih po njihovim  prezimenima koja su nadimci. Međutim, u današnjoj Bosni još uvijek susrećemo izvorne hrvatske Vlase ili Vene koji su se zvali Čavari  i Čavarini, koji su zbog pohlepe postali muslimani. Od naziva Čavaran nastaje prezime GAVRAN. Od naziva Čavar nastaje prezime GAVRIČ.

Nametanjem kršćanstva, odbacuju se sufiks EN i etnik Cerven postaje CERVE koji se odrazio kao SERVE, a bizantinci su ga pisali Serbe jer nisu imali slovo za glas V i zamijenili su ga glasom B. Od naziva Cervene odbacivanjem prefiksa CER nastaje također etnik VEN koji više ne postoji. Etnik  Venec ili Venet je nastao od naziva VEČ-ENEČ. Veni su bili ratari, stočari i obrtnici isto kao i Vlahi ili Čavari. Naziv HARVAČ je izvorno značio nebeski BOG koji je, očito, bio dvojan i nevidljiv. To je bila točka u kojoj se susreću energije Sunca i Zemlje. Tu se događa katoličko bezgrešno začeće.

Tako je bila podijeljena i hrvatska zajednica – na Harvače i Čavarahe ili Čavare. Slična podjela je bila u spolovima na muško i žensko ili u novije vrijeme na naboje plus i minus. Ova spoznaja nam može objasniti antigravitaciju i genetiku učiniti cjelovitom znanošću. Ako pokušamo spojiti dvije žive električne žice, što se događa?

Međutim, danas se događaju čuda jer se spajaju muški i muški spolovi ili ženski i ženski. To nam se vraća kao eksplozija sličnih emocija i fizičko zlostavljanje, što nam pokazuje da su genetičari preuzeli ulogu  bogova koji uništavaju ljudsku civilizaciju. No, i to nam se već vraća kao bumerang. Zamislite što se događa kad pokušamo spojiti dva ista električna ili magnetska naboja.

Hrvatima su štokavsku jekavicu nametnuli Franci, a nastala je na čakavskom ikavskom govornom prostoru u Cervenoj Hrvatskoj preko franačkog dvoslova IE jer su Hrvatima u Cervenoj Hrvatskoj Franci nametnuli katoličanstvo, a vukovci tumače da se radi o slavenskom glasu JAT, mada je glagoljica imala slovo za glas J jer ga često nalazimo ispred vokala A, E, U i I. Riječ BIJA koja je značila sjeme je postala BIO. Zbog svega predlažem da se ijekavica odbaci kao hrvatski standardni jezik i da ju zamjeni jekavica. Čakavica je bila suglasnička ikavica, a kajkavica je suglasnička ekavica.

Zamjenica ŠTO je ruska, a u hrvatski jezik je ušla preko staroslavenskog crkvenog jezika koji su stvorili Franci. Sjećamo li se riječi čelovek, dakle, heloveč ili celovec u liturgiji umjesto čovek ili čovik? Tko bi danas rekao da čelovek i čovek imaju isto značenje. Zamjenica ŠTO je nastala od zamjenice ČA jer su Franci glas Č pisali dvoslovom ST. Od zamjenice ČAJE nastaje zamjenica KAJ. Ova će spoznaja, barem se nadam, hrvatsku antičku povijest učiniti razumljivijom.

Ima još nekoliko stvari koje bi trebalo izbaciti iz hrvatskog jezika jer su silom nametnute, ali o tome možda drugom prigodom.

Međutim, ne mislim da je hrvatska pismenost počela sa Markom Marulićem niti mislim da je Vuk Karadžić bio lingvist. On je bio obični plagijator jer hrvatski rječnici su više od 200 godina stariji od njegovog rječnika. On je bio austrijski špijun zajedno sa Slovencem Jernejom Kopitrom. Austrijanci i Mađari su preko njih dvojice nastojali iskorijeniti Hrvate, dok su ova dvojica istovremeno izmislila dva nova jezika, koja nikad ranije nisu postojala, te pripremili otimanje hrvatskog teritorija u dvije  Jugoslavije.

Ima jedan rječnik koji se naziva sanskrit, a izdao ga je Oxford university. U tom rječniku riječi su većinom dvoslogovne i sastoje od dva sloga koje čini dva suglasnika i dva polusloga A. Sve te ”sanskritske” riječi su do danas sačuvane u Dalmaciji kao čama, jama, java, jara, kara, pava, rava, sama, sava, tama, tara i tako redom. Nisu li Hrvati možda Sanskriti?

Tu srbijansku podvalu su prihvatili naivni hrvatski ilirci. Franci su germanizirali alpske Hrvate, a Mađari su mađarizirali panonske Hrvate u sjevernoj Panoniji i tako odvojili jadranske Hrvate od alpskih i karpatskih. Najraširenija prezimena u Mađarskoj su Horvat i Kovač (Cavač ili Čovič)? Slovenci su htjeli prisvojiti hrvatske kajkavske prostore i Istru do Karlobaga, a Srbijanci su htjeli posvojiti ostatak hrvatskog teritorija. To se vratilo Austrijancima poput bumeranga jer su nemoralnim podvalama htjeli iskorijeniti Hrvate i odgovorni su za gubitak velikog hrvatskog teritorija, posebice Bosne.

Na hrvatsku pismenost najprije na ovim prostorima nam ukazuje Bašćanska ploča, ali nitko od hrvatskih jezičara nije otkrio da je napisana sanskritskom gramatikom koja je imala samo 4 padeža. Muške i ženske imenice u jednini  su završavale slovom A dok su u množini muške imenice završavale slovom I, a ženske slovom E. Glavni padež je bio genitiv ili janitiv. Kako su se Hrvati mogli koristiti sanskritskom gramatikom ako nisu bili Sanskriti? Kada je taj dragi kamen nastao, kralj Zvonimir je bio živ, što znači da je nastala prije njegove smrti 1089. godine.

Zar je moguće da Hrvati prije njenog nastanka su bili nepismeni na glagoljici? Za koga je onda taj dragi kamen napisan ako su Hrvati bili nepismeni na tom pismu? Neke glagoljičke tekstove uklesane na kamenu nalazimo u Istri i otoku Cresu za koje se misli da su stariji od Bašćanske ploče.

Naravno, postavlja se pitanje: Odakle je glagoljica došla u carevinu Hrvatsku koja je još bila poznata kao Krajina, a označavala je prostor Dioklecijanove Dalmacije? Ona je došla morem i donijeli su je Hrvati koji su povijesno poznati kao Carmati ili Sarmati. Germani su se ranije zvali Cermani.

Ako je slovo M zamijenilo slovo V, onda Sarmati potječu iz Mezapotamije jer tamo se koristilo slovo M umjesto slova V. Ovi Hrvati su na Jadran došli brodovima sa Azovskog i Crnog mora i naselili se uzduž jadranske obale. Sa Crnog mora su došli u današnju Toskanu i Jadransku obalu Etrurci, ali dosta ranije te sa sobom donijeli latinicu i suglasnički hrvatski jezik.

Dosta prije Etruraca i Sarmata na ove prostore su se također brodovima naselili Hrvati sa prostora Levanta, ali preko današnje Sirije i Libanona, koji su bili poznati kao Liburni ili Levurni. Neki su bili povijesno poznati kao Liguri, dakle, LIBURI. I jedni i drugi su koristili suglasničko pismo u kojem su današnji vokali stali za slova koje nije imali ni asirsko ni semitsko pismo. Oni su donijeli sa sobom  suglasničko pismo.

Primjerice, naziv Harvač se na tom pismu pisao ARVA i ERVE, što je na semitskom pismu postalo ARBA I ERBE, a semitskim čitanjem ABRA i EBRE. Harvač je također preko semitskog pisma postao ARVAT. Međutim, koristio se i naziv ARAT, očito bez glasa V, koji se često pisao i slovom U. Što nam onda znači ARA-ARAT ili ARARAT?

Na koncu još želim reći da su vedske himne napisane suglasničkom ikavicom, što se može naći u engleskoj transkripciji, a to mogu otkriti samo hrvatski ikavci rastavljajući englesku transkripciju na čakavske riječi. Kako vidimo, hrvatski jezik je bio dosta raširen na Levantu i Europi, a naziv Srb prvi put je upotrijebio bizantski car Porfirogenet tek u 10. stoljeću jer se etnik SERVI na grčkom pismu mogao jedino napisati kao SERBI.  Današnja inačica SRB se prvi put pojavljuje kao etnik 1799. godine.

Toliki utjecaj su imali Hrvati na svjetsku civilizaciju – starogrčku i romansku, a danas smo gotovo nestali zahvaljujući našoj hrvatskoj školskoj nebrizi i ignoranciji dok Srbijanci izmišljaju povijest, a mi ponizno i kršćanski šutimo i slijedimo je. Može li ovo razumjeti ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek? Može li ovo razumjeti poliglot Plenković?

Sve navedeno nam pokazuje da su Hrvati ostatak izgubljene civilizacije koja su imali veliki utjecaj na Stare Grke, Romane i kršćanstvo, a nestala je helenizacijom i romanizacijom hrvatskog jezika koji se izvorno zvao haravača, a danas je poznat kao sanskrit.

Srećko Radović