… Ima naznaka da Vučiću istinska opasnost po život dolazi iz Rusije, samo što tu tajnu krije kao zmija noge…
Vučićev cirkus na otvorenom imao je ovoga vikenda iznimno veliki posjet gledatelja na otvorenoj sceni. Kao što je poznato taj je olinjali lisac iz srpskoga kokošinjca lansirao vijest za nesvijest kako ga tobože žele iz njemu i srbijanskom vodstvu navodno neznanih razloga smaknuti plaćeni ubojica Radoje Zvicer, pripadnik zloglasnog Kavačkog klana iz Crne Gore. Netom su srpski mediji kao po zapovijedi zaurlali kako je navodno crnogorski predsjednik Milo Đukanović naredio Zviceru ubojstvo njegovog vrlog poslovnog partnera Aleksandra Vučića. Od ranije se zna da je do nedavno Vučićev glavni mafijaški džoker zvani Velja Nevolja alias Veljko Belivuk imao izvrsnu kriminogenu suradnju sa Škaljarskim klanom iz okolice Kotora.
Iz te prvotne jezgre jednistvenog narko kartela i okosnice zvane Škaljarski klan izdvojilo se otcijepljeno mafijaško krilo Kavački klan. Vučićev trbuhozborac i njegov imenjak bezumni ministar MUP-a Srbije s fizionomijom strašila iz kukuruzišta Vulin pokušao je skupa s Vučićevom fikus premijerkom Anom barabom Brnabić odglumiti jaku zabrinutost i uznemirenost na izvanrednoj presici sazvanoj u povodu tko zna kojeg po redu igrokaza ove vrste u izvedbi glavnog glumca atentatorske melodrame Aleksandra Vučića.
Šteta samo što scenaristi i redatelji srbijanskih tragikomičnih komada nemaju više dara za kreaciju duha. Kako im ne padne na pamet izmisliti nešto novo, kad su baš svi diljem Srbije, ali i u njezinom okružju prepoznali prozirni rukopis lažne atentatorske uzbune s potpisom srbijanskih sigurnosnih službi.
Tko ozbiljan može povjerovati u nesuvisle priče beskarakternog i amoralnog odrona od morona Aleksandra Vulina kad onako u pozi junaka dječjih crtića Gargamela izjavi kako su srpske sigurnosne službe zaprimile dojavu iz inozemstva, zamislite u bujnoj mašti Vulina, od jedne neimenovane države čalnice EU da crnogorski Kavački klan i njihov plaćeni ubojica Radoje Zvicer hoće ubiti Aleksandra Vučića!?
Vrana vrani oči ne vadi. Koji bi bio motiv Zvicera, osvjedočenog kriminalca, narko dilera i ubojice potegnuti oružje na Vučića, kad je ovaj poslovno iznimno blizak sa Zvicerovim šefom i njegovim glavnim pokroviteljem mafijanja u Crnoj Gori Milom Đukanovićem?
Imaju zajedničke i obostrane mafijaške interese i nema između njih niti jednog ozbiljnog razloga za sukob. Jedno ako su se zavadili oko preraspodjele mafijaškog plijena, primjerice trgujući drogom. Što bi drugo mogao biti okidač za uzjamani razračun dvije mafijaške bande, jedne oličene u vlasti Srbije, a druge u vlasti Crne Gore ako nije grabež oko većeg ili manjeg udjela jedne ili druge strane u zajedničkim kriminogenim radnjama? Tu uvijek pukne tikva između kriminalaca i onda se kao divlje zvijeri poubijaju do istrijebljenja. To je nepisani zakon odnosa unutar više različitih i interesno suprotstavljenih mafijaških organizacija.
Ako je i to posrijedi, onda jedno dolazi u obzir mogućnost da je na Vučića netko iz Kavačkog klana htio izvršiti atentat, no treba razlučiti pobude atentatora i odabir žrtve, te to definirati kao razračun dvije mafije. Nikako se to ne može i ne smije kvalificirati mogućim napadom na jednog državnika, s obzirom da Vučić svojim ponašanjem, vezama s podzemljem u Srbiji i političkim djelovanjem u unutarnjoj i vanjskoj politici može istinski biti žrtvom neke od njemu suprotstavljenih mafijaških frakcija, bilo u Srbiji ili izvan njenih granica. Ne radi se o poštenom i časnom čovjeku da bi se nasrtaj nekog kriminalca na njega mogao ocijeniti atentatom na državnika, jer Vučić je ponajprije gospodar ljudi s druge strane zakona, glavni šef mafije u Srbiji. Zato ovom izmišljenom slučaju, tko zna kojem po redu lažnom napadu na Vučića u najavi ne treba uzimati za ozbiljno, niti tome pridavati posebnu pozornost.
Vučićev trbuhozborac Vulin obznanio je kako je srpski MUP zaprimio obavijest još i od Europola 14. siječnja da se navodno sprema atentat na Vučića. Prati li uopće bezmozgović Vulin slijedi vlastitih misli? Ako je to točno, što su onda čekali Srbi tjedan dana objelodaniti tu vijest? Da nisu možda htjeli dati vremena i prostora fantomskiim i nevidljivom atentatorima nalik onima iz znanstveno fantastičnih TV serija obaviti posao, pa se tek na kraju balade očitovati? I kako to Vulin tako hladnokrvno i samouvjereno daje podatke o akciji MUP-a izvješćujući pravodobno tajanstvene i nevidljive, a u biti nepostojeće i izmišljene “atentatore” što sprema i priprema u protuakciji srbijanski MUP? Da tu ima billo čega ozbiljnog, nakon te Vulinove izjave mogući atentatori na Vučića bi imali dostatno vremena organizirati bijeg, jer su bjelodano otkriveni i javno raskrinkani. No, Radoje Zvicer, ovejani kriminalac iz Crne Gore, sjedi doma i danas kao i jučer i prekjučer, nitko ga i ne privodi, niti saslušava u svezi ovog burnog smijehotresa u Crnoj Gori. Sam Vučić je u društvu voditeljice i nekad najljepšeg zaštitnog lica RTS-a Dušice Spasić i nadalje žene manekenske ljepote, samo na Vučićevoj TV Pink, onako opušteno i kao s lanca otpušten ispalio ne trepnuvši rafal:” Znate što, na istražnim organima je da utvrde stanje, a možda od svega toga i nije bilo ništa!” Eto, prevarantu se iz njemu znanih razloga omaklo priznanje trika i prijevare pred višemilijunskim TV auditorijem, ali on za tu izjavu pred srpskim krivosuđem neće kazneno odgovarati. Toga je svjestan, zato se tako i bahati i javno poručuje kako se samo opetovano izrugivao s narodom, potcjenjujući inteligenciju ljudi.
Imajući iskustva s Vučićevim blefiranjem lažnih atentata i ranijih godina, glavni i najčitaniji internetski portali u Crnoj Gori i Bosni Hercegovini Cdm.me i Klix.ba, oba pod izravnom paskom Mila Đukanovića u Podgorici i Bakira Izetbegovića u Sarajevu medijski su prešutjeli i ignorirali Vučićev jeftini i prozirni igrokaz za zabavu širokih narodnih masa u Srbiji. Za to vrijeme svi mediji pod nadzorom Vučića u Srbiji utrkuju se u lažnoj dušebrižničkoj misiji zaštite lika i djela vlastodršca Vučića od izmišljene i nepostojeće opasnosti. Nije prvijenac da po istoj i uhodanoj shemi Vučić u sprezi sa srpskim sigurnosnim službama proizvodi lažne skandale imaginarnih “atentata”, kao i lažnih prijetnji, zastrašivanja, ucjena, praćenja, prisluškivanja i još cijeloga niza sličnih vratolomnih kombinacija njegove prljave mašte i pokvarenih strasti. U tom čitavom kolopletu njegov politički cilj uvijek ostaje isti. To je psihološki trik odvraćanja i sktretanja pozornosti javnosti od nekog krupnog političkog događaja i grdne nevolje i muke u koju je sa svojom kamarilom uvalio cijeli narod i državu, a ne želi snositi odgovornost, nego na ovako pokvaren i oduran način traži kao najveća kukavica bijeg od osobne odgovornosti za brojna zlodejla u kojima je glavni sudionik. Zadnji slučajevi lažiranog referenduma o promjeni Ustava Srbije o pravosudnom sustavu, kao i višetjedni narodni prosvjedi pod nazivom ekološkog ustanka u povodu državne nakane prekopavanja utrobe srpske zemlje radi eksploatacije litija uz sadejstvo s tvrtkom Rio Tinto, mogli bi biti inicijalna kapisla Vučićeva bjekstva od stvarnosti kroz zamagljivanje i bacanje prašine u oči narodu nepostojećim atentatom na njega. Također, koncem siječnja ogorčeni mještani Preljine u zapadnoj Srbiji navijestili su Vučiću i njegovoj sviti vatreni odbor za doček prigodom njegovog unaprijed najavljenog otvorenja dionice autoceste pompozno nazvane Miloš Veliki od Beogarda do Čačka. Glavni motiv razljućenih seljaka prosvjednika je nakana srpskih vlasti prekopati i trajno uništiti zemljište od kojega desetljećima i stoljećima žive zarad eksploatacije rude litija. Prije nekoliko godina Vučić je već priredio Srbima sličnu šaradu kad je iznenada zdrav i prav pobjegao u bolnicu izigravajući srčane tegobe, a sve radi bijega od javnog upita novinara N1 televizije Miodraga Sovilja gdje je, kako i zašto srpska vlast na čelu s njim oprala lovu od megalomanskog i preskupog urbanističkog projekta “Beograd na vodi”.
U bližoj i daljoj prošlosti mnogi su srpski političari zlorabili naivnost, lakovjernost i lakomislenost običnog srpskog puka u Srbiji da bi istim blefovima poput ovih Vučićevih izazvali sažaljenje naroda i preko noći tim trikovima naglo poboljšavali popularnost u narodu. Tako su devedesetih u sprezi sa srpskim sigrnosnim službama tada junoše u srpskoj politici Čedomir Jovanović kao pulen Zorana Đinđića i Slobodan Vuksanović, isto kadar Demokratske stranke i nećak Dragoljuba Mićunovića naručili podmetanje eskploziva pod njihove vlastite džipove, ne bi li kao nesuđene žrtve neusjpelih “atentata” ispali mitski junaci u očima neupućenih i neobavještenh ljudi koji nisu kužili o kakvoj se podvali radi. Naravno, džipovi su stradali, materijalna šteta je bila golema, ali eksplozije su i bile u trenucima kad nije bilo pješaka prolaznika gradskim kvartovima gdje su bila parkirana vozila. To ništa nije pomoglo Vuksanoviću, niti Jovanoviću podići politički rejting, Vuk Drašković je u više navrata bio sudionikom lažnih atentata, budući je umislio da u njemu čuči skriveni duh mesijanskog srpskog vožda, kojemu malo treba da bi ga narod zavolio. Kraj njegove prave i ozbiljne političke karijere bio je onog časa kad mu je britanska obavještajna služba Mi6 nakon namještenog i fingiranog “atentata” na njega u Budvi u režiji i dogovoru Draškovića sa srpskim sigurnosnim službama poručila da im se više ne obraća za zaštitu od diktatora Miloševića, jer je djelom pokazao da nije ništa bolji od potonjeg osuđenog ratnog zločinca. Vojislav Koštunica je dolksaom na vlast nakon petoga listopada 2000. godine izmišljao lažne afere prisluškivanja, od kojih u stvarnosti nije bilo ništa. Tomislav Nikolić je kao radikalski oporbenjak u Srbiji prije petnaest godina vodio fingirani štrajk glađu i žeđu u privatnoj bolnici u Novom Beogradu, dok mu je tamo kriomice kad bi bile stanke redovnih posjeta bolesnika njegova vjerna radikalska suradnica Vjerica Radeta, na listi optuženih radikala i pred Haškim Tribunalom, donosila hrpu napolitanki kraj bolesničke postelje, ne bi li slatkim kolačima povratio energiju. Iz bolnice je izašao kao da u nju nikad nije ni ulazio. Svi ovi srpski prevranti i jeftini trgovci i kupci nevinih i naivnih ljudskih duša u Srbiji vode se tradicijom srpske narodne predaje cijenjenja i štovanja čovjeka koji podnosi vlastitu žrtvu za velike ideale i ond anerijetko od omraženog čovjeka postaje odjednom omiljeni lik u narodu. Milošević i Šešelj su u Haagu htjeli uz lažne dijagnoze srpksih i ruskih liječnika pobjeći iz zatvora u Rusiju ravno u Moskvu, otkuda ih Rusi ne bi više nikad vratili u haški zatvor. Doduše, u Haagu su prozreli i pročitali njihove namjere, ali ostaje im utjeha da su barem pokušali izvesti prijevaru stoljeća. Udovoljili su vlastitom kvarnom porivu njihove urođene prevaranstke sujete. Tako je Milošević i otišao na onaj svijet tvrdo vjerujući da tim dripačkim potezom barem nije izgubio bitku pred Haškim Tribunalom bez ispaljenog metka.
Vučić je učio zanat laži, krađa, prijevara i podvala od svih gore pobrojanih i opsianih bandita, pljačkaša,
razbojnika i samo je još usavršio i unaprijedio njihove kriminalne metode zavaravanja, obmane i dovođenja u neotklonjive zablude poštenog, časnog i iskrenog svijeta. Ipak, on i njegova klika imaju intelektualna ograničenja da bi smislili nešto novo u tom serijalu destrukcije ljudskog uma i razuma, te vrte stalno iste kombinacije, na koje sad malo tko nasjeda. Samo od 2015. godine na ovamo Vučić je imao niz montiranih “atentata” po istom scenariju kao što je bio i ovaj promašeni vikend atentat u dosluhu i u režiji sa srpskom i crnogorskom mafijom. Sjetimo se samo njegove prozirne izvedbe lažne žrtve u Srebrenici 2015. Tad su Vučićevi huligani dovezeni tamo iz Srbije nasrnuli u dogovoru s njim na njega, da bi incident podvalili domaćinima komemoracije u Srebrenici. U Jajincima nadomak planine Avale u široj regji Beograda Vučićevi stranački aktivisti iz SNS-a su u grmu namjerno ostavili gomilu oružja i htjeli neuspješno slučaj podmetnuti netkom iz oporbe, te ih u nastavku lažno optužiti za organzaciju atentata na Vučića. Za dokazanupodvalu i prijevaru sudski nikad nisu kazneno odgovarali niti oni kao Vučićevi poslušni izvršitelji, niti on kao njihov naredbodavac i naručitelj te proste i primitivne podmetačine. Iduće 2017. došlo je do sudara Vučićeva službenog auta i “Bentlija” u vlasništvu trojice mladića civila, koji su posve slučajno udarili i lakše oštetili vozilo u kojem je bio Vučić. Momci su medijski optuženi kao lažni atentatori, ali kad se medijska bura stišala, sudski, ipak, nisu odgovarali za nepostojeće djelo, samo je Vučić tim činom pokazao da se može preko njegovog krivosuđa nekažnjeno iživljavati i poigravati sudbinama ljudi koji mu nisu ništa zgriješili. Najgluplji lažni atentat u najavi i još bržoj odjavi atentata na Vučića dogodio se 2018. kad su režimska glasila rastrubila da neimenovana lica kane napasti i ubiti Vučića neposredno pred njegovo gostovanje u politočkoj kontakt emisiji “Upitnik” na RTS-u. Dakako, ta glupost, ludost i budalaština je netom zataškana, ali je ostala zabilježena time još jedna Vučićeva javna provokacija javnosti. Prigodom otkrivanja spomenika Stefanu Nemanji 2021. na velikom trgu u blizini nekadašnjeg željezničkog kolodvora u Beogradu, Vučićev pokretni i pakleni stroj lansiranja bešćutnih laži pronio je gas kako ga čuva 850 policajaca specijalaca od neimenovnaih i naravno nikad otkrivenih i uhvaćenih napadača. Nitko i nikada nije uhićen, sudski osumnjičen, optužen i okrivljen. Vučićeve laži, prijevare i podvale nisu sudski procesuirane ni kad je njegova ekipa istomišljenjaka u svijetu srpske politike i medija optužila redakciju tjednika NIN kako je fotografija Vučića na naslovnici NIN-a s nišanom puške iznad njegove glave zapravo simbolički uperena k njemu i da to predstavlja poziv na njegovo ubojstvo!? Može li se zamisliti veći stupanj ludila?
I dok Vučić lažno optužuje koga god stigne da mu tobože radi o glavi, njegovi SNS batinaši i ubojice ne sjede skrštenih ruku. Lideri oporbene Stranke slobode i pravde Dragan Đilas i Marinika Tepić dobili su prije nekoliko dana seriju otvorenih prijetnji smrću preko twittera od strane identificirane osobe. Ispostavilo se da je to stanoviti Danko Nikolić, pristaša SNS-a, čime je automatski zaštićen kao bijeli medvjed od kaznene odgovornosti pred srpskim sudom za to ozbiljno i teško kazneno djelo. To i njemu i ostalim iz SNS bagre daje još više poticaja nastaviti u ime mafijaške države na čelu s Vučićem prijetiti smrću, prebijati i ubijati sve one što su im politički suparnici, koje oni doživljavaju kao smrtne neprijatelje. Pretrpošle godine Vučić je organizirao polcijsku otmicu, onda i trovanje u zatvoru bojnim otrovom lidera Republikanske stranke Nikole Sandulovića, jedinog istinskog, pravog i iskrenog prozapadno orijentiranog političara u Srbiji i kandidata za predsjdnika države na predstojećim izborima trećega travnja ove godine. Sandulović je čudom preživio trovanje, a Vučić kao naručitelj ubojstva trovanjem političkog suparnika nikad nije kazneno odgovarao, kao ni bilo tko od pukih izvršitelja njegove naredbe, od policajaca, preko medicinskig osoblja, pa do tužitelja i sudaca koji su maltretirali nevinog i nedužnog čovjeka Nikolu Sandulovića zbog samo komunisitma i fašisitma u Srbiji znanog kaznenog djela političkog delikta, za koji se nigdje u svijetu osim u banana državama nalik Srbiji kazneno ne odgovara. Napokon, Vučić i svita oko njega morali bi se ozbiljno zamisliti nad doista realnom opasnosti koja im možebitno dolazi iz Rusije, države kojoj se oni kao istinski rusofili bez pokrića iskreno dive, dok ih ona odbacuje kao potrošenu trulex krpu. Prema pouzdanom primitku vijesti što su stigle iz povjerljivih inozemnih izvora na twitter nalog gospodina NIkole Sandulovića, iz Moskve na adresu Putinove sluge Vučića stiže znakovita poruka, ne bi li se konačno zapitao diktator Vučić i objasnio si kao i građanima Srbije zašto Rusi žele izvršiti atentat na njega? U potpisu su ostale tri zagonetne i šifrirane poruke na engleskom jeziku: Assanation – Russian – No Way Home.
Dragan Ilić
HOP
