PODJELA HRVATSKE NA STATISTIČKE REGIJE I IZBORNE JEDINICE mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
Večernji list objavio je 16. siječnja 2021. Godine da Hrvatska i dalje ima 209.374 zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika te više birača nego punoljetnih stanovnika. Naime, prema prvim rezultatima popisa stanovništva, Hrvatska ima najviše 3.888.529 stanovnika, dok je 3. siječnja 2021. godine imala čak 4.097.903 zdravstvenih osiguranika. Također, nakon popisa trebat će “očistiti” i registar birača, u kojem su 3.690.623 punoljetna građanina, što je nemoguće s obzirom na postojeći broj stanovnika, jer je mladih prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 2020. bilo više od 700 tisuća. Treća izborna jedinica je imala 899, četvrta 955, osma 955, deveta 983 i deseta 944, a prva, druga , šesta i sedma ukupno 920 birača na tisuću popisanih stanovnika. Treća i osma izborna jedinica su unutar dopuštenih odstupanja od ± 5% po broju birača i po broju stanovnika od prosjeka broja birača i stanovnika izbornih jedinica. Četvrta izborna jedinica odstupa od prosjeka broja stanovnika za – 15,1%, a od prosjeka broja birača za – 13,86%, peta po broju stanovnika za -11,63% i po broju birača za -6,97%, deveta po broju stanovnika za 8,18% i po broju birača za 13,02% i deseta po broju stanovnika za 8,23% i broju birača za 8,5% ( vidi I. tablicu ). Iz ovih podataka može se zaključiti da sastav Hrvatskog sabora ne odgovara niti jednakosti glasova birača niti po jednakosti broja stanovnika koje zastupnici predstavljaju. Zakon o izbornim jedinicama morali smo promijeniti odmah nakon popisa 2011. godine. Na lokalnim izborima prošle godine imale su: Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska i Zadarska županija više birača od popisanih stanovnika 2021. godine odnosno više od tisuću birača na tisuću popisanih stanovnika. Hrvatska ima 949 birača s prebivalištem u njoj na tisuću popisanih stanovnika.
Izborne jedinice kao jedan od važnijih dijelova izbornog sustava u Republici Hrvatskoj regulirane
su Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora koji se nije mijenjao od prosinca 1999. godine kad je i donesen. U međuvremenu su održana sedam ciklusa parlamentarnih izbora (2000., 2003., 2007., 2011., 2015., 2016. i 2020. godine ) prema postojećim izbornim jedinicama. U Republici Hrvatskoj imamo 10 općih izbornih jedinica, a u svakoj općoj izbornoj jedinica bira se 14 zastupnika. K tome, postoji izborna jedinica za nacionalne manjine koja čini područje cijelog teritorija Republike Hrvatske i izborna jedinica za iseljenike, tj. državljane bez prijavljenog prebivališta u Hrvatskoj.
Sukladno Zakonu o izboru zastupnika, broj birača u izbornim jedinicama ne smije se razlikovati
više od ± 5 %, a pri određivanju izbornih jedinica mora se voditi računa o zakonom utvrđenim
područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Već iz navedenih odredbi može se
primijetiti da Zakon o izbornim jedinicama nije poštivao odrednice Zakona o izboru zastupnika
jer izborne jedinice ne prate administrativno-teritorijalnu podjelu Republike Hrvatske. Tako su
primjerice Grad Zagreb i Zagrebačka županija podijeljeni na 4 dijela koja pripadaju različitim izbornim jedinicama, a VII. izborna jedinica se prostire od zapadnog dijela Zagreba do Jadrana do grada Bakra, Kastva, Novog Vinodolskog itd. U tom smislu, izborna jedinica ne predstavlja smislenu teritorijalnu cjelinu koja bi adekvatno reprezentirala volju birača određenog teritorijalnog dijela Hrvatske.
Izborne jedinice nisu se usklađivale s promjenama u broju birača i migracijskim kretanjima
pa su već 2007. godine na nejednaku težinu glasa na parlamentarnim izborima upozoravali
stručnjaci, organizacije civilnog društva, Državno izborno povjerenstvo (DIP), OESS i Ustavni
sud. Naime, odstupanja u broju birača po pojedinim izbornim jedinicama više od dozvoljenih
± 5% ugrožava poštenje izborne utakmice i ozbiljno dovodi u pitanje jednakost biračkog prava
s obzirom da je za jedan mandat u jednoj općoj izbornoj jedinici bilo je potrebno puno više
glasova nego u drugoj općoj izbornoj jedinici. Kako, unatoč uočenim nepravilnostima nije dolazilo do izmjena izbornih jedinica, Ustavni sud je u prosincu 2010. godine u svom Izvješću o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama istaknuo sljedeće: „O ravnomjernoj raspodjeli broja birača po općim izbornim
jedinicama (o kojoj raspodjeli neposredno ovisi jednakost težine biračkog glasa) stoga ovisi i
zakonitost i opći demokratski karakter cjelokupnih izbora. 121314
Štoviše, o tome može ovisiti i ocjena o ustavnosti cjelokupnih izbora: oni bi bili nesuglasni Ustavu ako bi prekomjerno odstupanje u broju birača po pojedinim općim izbornim jedinicama izravno
i neposredno utjecalo na izborni rezultat, to jest ako bi dovelo do različitih izbornih rezultata u situaciji kad bi svi ostali elementi izbornoga sustava bili odnosno ostali isti. Dodatno, Ustavni sud ističe da ne postoje propisana pravila o posebnom postupku i tijelima nadležnima za neprekidno i trajno praćenje te izradu izvješća o potrebi periodičnog usklađivanja područja
granica općih izbornih jedinica. Sukladno podacima o broju birača na izborima za Hrvatski sabor 2015., 2016. i 2020. godine i dalje se vide značajna odstupanja od zakonom propisanog postotka ±5%.
Ovi podaci govore da je nužno nastaviti sa sređivanjem evidencije prebivališta, ali i hitnom izmjenom izbornih jedinica.
Osam od 10 sadašnjih izbornih jedinica odstupa po broju birača više od zakonski dopuštenih granica od 2011. godine. Od naputka Ustavnog suda prosinca 2010. godine sve vlade Republike Hrvatske imale su dovoljno vremena promijeniti Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Ustavni sud je trebao ukinuti Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kako bi prisilio vladajuću većinu da uskladi odstupanja broja birača sa Zakonom. Od 2001. do 2021. godine najmanji broj stanovnika imala je IV. izborna jedinica, a najveći do 2017. godine IX. i 2020. godine X. izborna jedinica. Ustavni sud je naložio Hrvatskom saboru prosinca 2010. godine da hitno uskladi odstupanje broja birača sa Zakonom za izbor zastupnika u Hrvatski sabor zbog prevelikog odstupanja broja birača IV. i IX. izborne jedinice od dopuštenih granica ± 5% od srednje vrijednosti broja birača 10 općih izbornih jedinica. Vlade: Jadranke Kosor, Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića nisu promijenile izborne jedinice.
Podjela hrvatske na 3 izborne jedinice kod mješovitog izbornog sustava s petnaest do 25 zastupnika po izbornoj jedinici bila je optimalna podjela Hrvatske na izborne jedinice kod podjele na dvije NUTS 2 statističke regije s ukupno 60 zastupnika. U izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala birače s prebivalištem u Hrvatskoj i iseljeništvu birali bismo 25 zastupnika, a 36 zastupnika birali bismo većinski tako da županije imaju barem jednog zastupnika. Ukupni broj zastupnika u Hrvatskom saboru bio bi 121.
Kod čistog razmjernog izbornog sustava optimalna je podjela Hrvatske na pet izbornih jedinica po 19 zastupnika. U izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala birače s prebivalištem u Hrvatskoj i iseljeništvu birali bismo 25 zastupnika s izbornim pragom od 3%. Izborni prag od 4% je optimalan za 20 zastupnika po izbornoj jedinici. Kod preferencijskog glasanja svih birača izborne jedinice trebale bi imati od 15 do 25 zastupnika radi provedivosti izbora s preferencijskim glasovanjem .
Podjela na općine i gradove
Danas imamo u Hrvatskoj 428 općina, a od toga prema rezultatima popisa stanovnika od 2011. godine, u 220 općina ima manje od 2.500, a 276 manje od 3.000 stanovnika. Imamo 128 gradova, a od toga 18 gradova ima manje od 5.000, a 60 manje od 10.000 stanovnika i 20 županija što ukupno iznosi 576 administrativnih jedinica. Prije prosinca 1992. godine Republika Hrvatska imala je samo 115 općine. Naše posustalo gospodarstvo ne može više pokrivati troškove za mirovine, socijalnu pomoć, preveliku državnu i lokalnu administraciju i javne službe. Područne samoupravne jedinice = županije prema preporuci Eurostata trebale bi imati između 150 i 800 tisuća stanovnika. Županije s manjim brojem stanovnika od 150 tisuća trebalo bi udružiti ili pridružiti većim. Vlada Jadranke Kosor je na sjednici 23. rujna 2010. godine imenovala Radnu skupinu za decentralizaciju i regionalni preustroj koja je trebala, “prema utvrđenim smjernicama i načelima”, predložiti “funkcionalnu decentralizaciju i regionalnu reorganizaciju Republike Hrvatske”. Pod “funkcionalnom decentralizacijom” podrazumijevala se i odgovarajuća fiskalna decentralizacija. Prošlo je više od jedanaest godina od imenovanja Radne skupine, vladavina Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i prvi mandat Vlade Andreja Plenkovića, a po pitanju funkcionalne i fiskalne decentralizacije i preustroja lokalne samouprave vladajući nisu ništa poduzeli.
TRI IZBORNE JEDINICE U HRVATSKOJ KAO OPTIMALNA PODJELA NA IZBORNE JEDINICE U HRVATSKOJ S TRI NUTS 2 STATISTIČKE REGIJE
Neadministrativne statističke regije HR NUTS 2 bile bi izborne jedinice kod mješovitog izbornog sustava ili bi se statističke regije s većim brojem stanovnika dijelile na dvije izborne jedinice kod razmjernog izbornog sustava. Jadransku Hrvatsku mogli bismo podijeliti na dvije izborne jedinice uz uvjet da se u njima bira između 15 i 25 zastupnika.
Članak 1.
Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2021. (u nastavku teksta: HR_NUTS 2021.) statistički je standard koji se koristi za prikupljanje, upisivanje, obradu, analizu i diseminaciju podataka regionalne statistike prema razinama prostorne podjele Republike Hrvatske.
Članak 2.
HR NUTS 2021. čini statističku osnovu za učinkovito vođenje regionalne razvojne politike, za socioekonomske analize i za postizanje ciljeva socijalne i ekonomske kohezije.
Članak 3. HR NUTS 2021. je hijerarhijska klasifikacija kojom se uspostavljaju statističke regije 1., 2. i 3. razine prema kojima se dijeli prostor Republike Hrvatske za svrhe regionalne statistike. Statistička regija 1. razine (u nastavku teksta HR NUTS 1) je Republika Hrvatska kao administrativna jedinica. Statistička regija 2. razine (u nastavku teksta HR NUTS 2) sastoje se od 4 neadministrativne jedinice nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica niže razine. Statističke regije 3. razine (u nastavku teksta HR NUTS 3) sastoje se od 21 administrativne jedinice (20 županija i Grad Zagreb). NN 125/2019 (20.12.2019.), Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2021. (HR_NUTS 2021.)
Koalicijska vlada Andreja Plenkovića je 9. prosinca 2019. godine podijelila Hrvatsku na četiri statističke regije za potrebe Eurostata i povlačenje sredstava iz kohezijskih fondova Europske unije za razvoj regija i to na: Panonsku Hrvatsku, Jadransku Hrvatsku, Grad Zagreb i Sjevernu Hrvatsku. Statističke regije NUTS 2 prema preporukama Eurostata trebaju imati između osamsto tisuća i tri milijuna stanovnika. Sjeverna Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. godine izgubila 65.901, a Grad Zagreb 20.073 stanovnika ( vidi IV. tablicu ). Sada nemaju dovoljno stanovnika. Bolja bi bila podjela Hrvatske na tri NUTS 2 statističke regije tako da Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska čine jednu NUTS 2 statističku regiju kao za vrijeme Vlade Ive Sanadera. Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska bile bi izborne jedinice kod podjele Hrvatske na pet izbornih jedinica. Statistička regija Panonska Hrvatska obuhvaća: Bjelovarsko-bilogorsku, Brodsko-posavsku, Karlovačku, Osječ ko-baranjsku, Sisačko-moslavačku, Virovitičko-podravsku i Vukovarsko-srijemsku županiju je od popisa 2011. godine do popisa 2021. godine izgubila 201.879 stanovnika ili oko 51 % od ukupnog gubitka stanovnika Hrvatske 396.360. Sve županije koje obuhvaća Panonska Hrvatska imale su na lokalnim izborima 16. svibnja preko devetsto birača na tisuću stanovnika, a PH 972, a broj punoljetnika na tisuću stanovnika Hrvatske 31. prosinca 2020. godine bio je 828. Panonska Hrvatska je imala 144 birača više od broja punoljetnika na tisuću stanovnika odnosno ukupno 147.632 birača više od broja punoljetnika. Hrvatska je imala 440.601 birača više od broja punoljetnih stanovnika. Gruba manipulacija brojem birača i gubitak stanovništva je pitanje nacionalne sigurnosti.
Republika Hrvatska bi uz zadržavanje čistog razmjernog izbornog sustava trebala imati 3 ili5 izbornih jedinica koje bi davale u Hrvatski sabor ukupno 96 zastupnika raspodijeljene razmjerno broju stanovnika po izbornim jedinicama s izbornim pragom od 3 % u kojima bi birači s prebivalištem u izbornoj jedinici birali kandidate s prebivalištem u izbornoj jedinici, a u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala sve birače s prebivalištem u Hrvatskoj i iseljeništvu birali bismo 25 zastupnika s izbornim pragom od 3% u kojoj bi svoje aktivno i pasivno biračko pravo konzumirali svi državljani s pravom glasa. Hrvatski sabor bi imao ukupno 121 = ( 96 + 25) zastupnika. Sukladno zahtjevima referendumske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” stranke bi trebale samostalno nastupati na izborima uz ispunjenje uvjeta potpore sto pravovaljanih potpisa potpore birača s prebivalištem u izbornoj jedinici za sudjelovanje na izborima ukoliko imaju ispod 13 tisuća registriranih članova. Stranke koje bi imale više od 13 tisuća registriranih članova bile bi oslobođene skupljanja potpore birača. U izbornim jedinicama birali bismo razmjernim izbornim sustavom između 15 i 25 zastupnika kako bismo ispunili veću razmjernost i omogućili provedbu preferencijskog glasovanja. Kandidati koji bi dobili 2% preferencijskih glasova od broja glasova koje je dobila njihova stranka napredovali bi na stranačkoj listi u izbornim jedinicama. Birači bi mogli dati dva preferencijska glasa. Prema Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima u: 2.4. Ravnopravnost i nacionalne manjine
a. Treba dozvoliti rad stranaka koje zastupaju nacionalne manjine.
b. Posebna pravila kojima se nacionalnim manjinama jamče rezervirana mjesta ili koja
predviđaju odstupanja od uobičajenih kriterija raspodjele zastupničkih mjesta za stranke koje zastupaju nacionalne manjine (npr. odstupanje od obaveznog kvoruma) u načelu nisu u suprotnosti s jednakim pravom glasa.
c. Ni kandidati ni birači ne smiju biti u obavezi da deklariraju svoju pripadnost
nacionalnoj manjini. U posebnoj XII. izbornoj jedinici birači nacionalnih manjina se prilikom preuzimanja listića moraju deklarirati kao glasači za kandidate nacionalnih manjina što je mnogima neugodno pa glasaju većinom u općim izbornim jedinicama. Zbog toga sam predložio ukidanje posebnih izbornih jedinica i smanjenje izbornog praga na 3%, jer je u Panonskoj Hrvatskoj prema popisu stanovnika bilo 8,75% pripadnika srpske manjine i 3,80% pripadnika ostalih manjina, u Jadranskoj Hrvatskoj 3,94% pripadnika srpske manjine i 3,99% ostalih manjina, u Gradu Zagrebu 2,22% srpske manjine i 3,04% ostalih manjina ili ukupno 5,26% nacionalnih manjina i u Sjevernoj Hrvatskoj 0,71% srpske manjine i 1,77% ostalih manjina ili ukupno 2,89%, a u Hrvatskoj je prema popisu 2011. godine bilo 4,36% pripadnika srpske manjine u sastavu stanovništva i ostalih 3,32%. Nezavisne kandidacijske liste kandidata nacionalnih manjina mogli bi nastupati u svim izbornim jedinicama razmjernog izbornog sustava s najmanje osam kandidata. U izbornoj jedinici koja obuhvaća birače s prebivalištem u Hrvatskoj i u iseljeništvu kandidacijske liste iseljenika mogle bi sudjelovati na izborima s najmanje osam kandidata koji imaju ili su imali prebivalište izvan Hrvatske.
HOP
