IN MEMORIAM
Dr. med. Aleksandar Soltyšik: „ego je ključni uzrok patnje i bolesti“
Dr. med. Aleksandar Soltyšik rođen je 25. veljače 1954. u Šibeniku.
Medicinu je studirao na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. gdje je diplomirao 26. listopada 1978. i stekao titulu doktora medicine.
Za vrijeme posljednja dva semestra na studiju medicine započeo je studij akupunkture te je stekao dvije profesionalne kvalifikacije za primjenu akupunkture i moxibustion-a1, u veljači 1980. i u studenom 1981.
1982. u Pragu je završio postdiplomski studij manualne medicine.
1986. je u Beču završio edukaciju iz terapije ozonom.
1986. sam kompletirao praksu iz colon hidro terapije i proveo dva mjeseca radeći u naturopatskoj klinici na Bodenskom jezeru, Njemačka, kod dr. Zimmenrmana.
1987. završio je i edukaciju iz neuralterapije.
1988. je završio tri stupnja na studiju detoksifikacijskih procedura dr. F. X. Mayra.
U međuvremenu je pohađao brojne psihološke škole i tečajeva (upravljanje konfliktima kod Dr George Kohlriesera, oporavak od posttraumatskog stresnog poremećaja, psihoonkologija, jutarnji procesi, transakciona analiza itd).
1989. je sudjelovao na Biosymposia kongresu o terapiji mineralima i oligoelementima u onkologiji, u Stuttgartu, Njemačka.
1993. završio je edukaciju iz elektrokemoterapije tumora, u Stockholmu, Švedska.
1993. je završio i studij organoterapije u onkološkim i regenerativnim postupcima, u Walldorfu, Njemačka.
1994. je pohađao nekoliko radionica kojima je cilj bio ući dublje u razumijevanje biološke terapije tumora i imunologije tumora (svibanj 1994., Minhen; listopad 1994., Sshloss Hellbrunn, Salzburg, Austrija) i elektrokemijska terapija u onkologiji kod Prof. Douwesa, Bad Aibling, Njemačka.
1995. je završio praksu i teoriju elektromagnetskih krvnih testova.
1995. u Parizu pohađao teoriju i praksu infinitezimalne imunoterapije. 1Moxibustion je tradicionalna kineska medicinska tehnika koja uključuje paljenje određenih malih spužvastih biljaka, trava, iz porodice Artemisia vulgaris a u svrhu olakšanja liječenja. Moxibustion se u Aziji koristi tisućama godina. Zapravo, kineski ideogram za akupunkturu, ako se doslovno prevodi, znači: “akupunkturamoxibustion.” Cilj ove tehnike, kao i većine oblika tradicionalne kineske medicine je jačanje krvi, stimuliranje toka chi energije i održavanje općeg zdravlja. 1996. sudjelovao je na kongresu „Imunologija u praksi“ u Dellachu, Austrija, kao i na dvije radionice iz bioloških tretmana gastrointestinalnih tumora.
U lipnju 1996. je završio regeneresen terapiju u Koelnu, Njemačka.
Istog mjeseca je na Majorci (Španjolska) sudjelovao na međunarodnom simpoziju pod službenim nazivom: 8th International Symposium in Advances in Orthomolecular, Immunologic and Anti-Aging Medicine.
U lipnju i studenom 1996. je završio biološku terapiju raka i teoriju ionizacija po dr. Reamsu, Irsee, Njemačka. Iste godine je naučio darkfield mikroskopiju i sudjelovao na više tečajeva u Njemačkoj (Baden-Baden, Minhen, Frankfurt).
1996. sam još naučio i YAMAMOTO SCALP ACUPUNCTURE, u Baden-Badenu.
U svibnju 1997. dobio je diplomu i dopuštenje za rad s EPD terapijom, Streatley on Thames, Engleska.
1997. je obnovio znanje iz darkfield mikroskopije pohađajući još jedan tečaj, Herrsching am Ammersee, Njemačka. Obzirom na njegove mnoge aktivnosti i poznavanje velikog broja terapijskih metoda biološke medicine, počašćen je bio članstvom u velikom broju medicinskih asocijacija (Austrijska medicinska asocijacija za ozonsku terapiju, Udruženje za neuralnu terapiju, Naturopatsko udruženje Njemačke, Austrijsko onkološko društvo, Njemačko orthomolekularno društvo, Dr. Mayr asocijacija i drugi). Odmah nakon završetka medicinskog fakulteta započeo je, u travnju 1980., privatnu konzultantsku praksu i bio je vodeća osoba u Hrvatskoj na tom polju do danas.
Prve korake iz antropozofske terapije i Misteltoe terapije raka naučio je prije 20 godina. Radi zdravstvenih problema dolazili su mu pacijenti s kroničnim bolestima sa svih strana svijeta (iz Njemačke, Austrije, Australije, Kanade, SAD-a, Italije itd.).
Za više od 20 godina proputovao je cijeli svijet i učio je i otkrivao nove metode i prakse, posebno one vezane za biološke tretmane tumorskih bolesti.
1991. posjetio je više klinika u Tijuani, Meksiko, poučavajući kolege visokoefektivne antitumorske protokole. Posjetio je također kliniku Gerson, kliniku Donsbach, American Biologics, Maner kliniku, Hoksey, Contreras, Immunaugmentative therapy clinic itd., kao i mnoge druge u SAD-u i Kanadi (San Diego, Los Angeles, Milwaukee, New York, Toronto).
Sve te godine edukacije je tragao za individualiziranom protutumorskom terapijom s uvjerenjem da je to najbolji mogući pristup raku. Svake godine, zapravo svakih nekoliko mjeseci, bio je na nekoj od edukacija u Baden-Badenu, Njemačka, i na mnogo drugih mjesta u Njemačkoj, Austriji i svijetu. Nikad nije stao s osobnom edukacijom i uvođenjem novih protokola.
Doktor medicine, Aleksandar Soltyšik bio je jedan od rijetkih liječnika koji je još od studija pokazivao zanimanje za druge načine liječenja osim klasičnih metoda, koji je konstantno ulagao u svoje znanje i kojem je liječenje zaista bio životni poziv a ne samo posao koji će odraditi.
Nikad neću zaboraviti njegovu izjavu:
„Jaki pojedinci mogu biti senzibilizatori velikih skupina ljudi i njihov utjecaj se širi munjevito. Također, ne manje bitno jest da je snaga slabih u solidarnosti i empatiji. Snaga svijeta nije u pojedinačnom nego u zajedništvu pojedinačnog. Sjetite se govora Velikog poglavice iz Seattlea: sve su stvari međusobno povezane! Priroda nas uči da u svijetu postoji suradnja, na primjer, postoji hranidbeni lanac, no nije nikada velika bijela psina u 50 milijuna godina pojela svu malu ribu. Zašto – jer količina hrane koju ona može pojesti omogućuje da ona živi, a male ribe ima toliko da to njihovu populaciju ne ugrožava. Kod čovjeka je drugačije, on će ubiti 350 000 bizona i prodati ih na tržištu, on će ubiti 570 000 lisica i prodati njihova krzna na tržištu, a to je bolesno! Zato je pitanje, osim pojma zdravlja kao zdravlja, mentalnog zdravlja iz kojeg proizlazi i duševno zdravlje a od tuda dolazi i fizičko zdravlje. Znači, ključni izvor uzrokovanja patnje je ego. Mi kao svjesna bića bismo trebali biti suodgovorni jedni za druge, znači, ja ne samo da brinem za drugoga, ja ću preuzeti i dio odgovornosti, dat ću mu ruku ako vidim da će otići u ponor. A ovaj ljudožderski model ega funkcionira po principu – što ih više pobijem i neutraliziram, meni će biti bolje.“
Dragi Saša, Neka Ti dragi Bog podari mir koji si tražio. Laka ti hrvatska zemlja i počivaj u miru Božjem.
Arna Šebalj
Prof. dr. sc. Davor Pavuna
Dragi moj Saša, upoznali smo se prije nekih četiri decenije u prašini Puttaparthy-ja usred Indije i govorio si mi o svojoj plemenitoj viziji Božje Medicine koja uključuje brojna znanja iz svake provjerene tradicije.
Uklopismo to i u moja predavanja Indijcima o Ljubavi Isusa Krista, te u hagioterapiju pater Tomilsava Ivančića, no kroz Vesnu Krmpotić (koja je tamo bila s nama) meni je ‘iscurila naredba’ da ‘zaronim’ u post-kvantnu fiziku i Tesla fraktale …
Nastavili smo obojica svoje osobne razvojne putove i povremeno komunicirali, te smo povremeno dijelili i izazove i uvide, a prije desetak godina, nakon druženja na Griču, opet smo govorili o Tvojoj Viziji Medicine. Opisah ti kvantne spekralne metode koje omogućuju precizno (vibracijsko) mjerenje varijacija odstupanja iz energetske harmonije u organizmu.
Bio si radostan i prolazili smo po Trgu Bana Jelačića kad si uskliknuo: ”Eh, da, dragi moj, al’ u odnosu na takve fine znanstvene uvide, mi ti u praksi svakodnevne medicine još uvijek liječimo ‘toljagom’!”
Nasmijali smo se i mnogo puta sam te citirao, utoliko više jer si mi pojasnio i koliko se raznih otrova ubacuje u organizme u ovoj ”civilizaciji” demoNkratskog profit-konzumerizma. Ove zadnje godine, kad si već bio ozbiljno napadnut gadnom bolesti, Tvoje poruke meni su bile uglavnom da li poznajem neke bolje pristupe u Tibetu ili negdje drugdje, a Tvoju posljednju poruku citiram:
”Ponekad izroni nešto naizgled neshvatljivo, divno i pozitivno ljudsko čak i u ovo vrijeme galopirajućeg egoizma koji se skriva pod najperfidnijim parolama lažnog morala. Naprosto se ljudi spontano organiziraju i djeluju u harmoniji istine i ljubavi”
Da, dragi moj, sad si ‘gore’ pa potvrdi Svim Svetima da nas još ima, Ljudi, i da nastavljamo u Tvojoj viziji duhovnosti i moralne znanosti i istinskog zdravlja u akciji Ljubavi … Tu smo, djelujemo i volimo Te, dragi brate!
Tvoj brat u Kristu, Davor Pavuna.
prof. dr. sc. Stipe Kutleša
Kao što je život u mnogim svojim vidovima iznenađenje, tako je i smrt još veće iznenađenje pa čak i onda kada se prirodno očekuje. Upravo dobih vijest da je preminuo Saša Soltyšik s kojim sam se već neko vrijeme kanio sastati. Stjecaj okolnosti bio je drugačiji i sudbina je odredila da do osobnog susreta ne dođe. Razlog je bio ponajprije u očekivanju da se on zdravstveno oporavi. O njegovu liječničkom pozivu neka kažu mjerodavniji od mene, a ja samo mogu i u tom pogledu istaknuti krajnju ljudsku crtu brige za čovjeka, i to konkretnog. To je tim važnije istaknuti jer danas je, nažalost, malo onih koji drže do čovjeka, pogotovo u ovo bezdušno covid doba u kojemu se i njegova medicinska struka srozala do dna kaljuže. Saša je bio antipod takve prakse. Kada je bilo najteže, u zgodno i nezgodno vrijeme, pokazivao je ljudsko lice danas već zaboravljenog i izčezlog zdravstvenog djelatnika. Ta se osobina iskrenog, poštenog i plemenitog čovjeka protezala i na druge sfere njegova života.
Upoznali smo se na jednom sasvim drugom području, primarno ni njegovu ni mojemu, a to je pokušaj aktivizma u političkom ringu. Bili smo članovi jedne nestranačke udruge Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) koje ima ulogu promišljanja i djelovanja u svrhu postizanja boljitka Hrvatske, hrvatskog naroda i svih njezinih građana. Svojim intelektualnim i moralnim sposobnostima Saša je dao veliki doprinos u osmišljavanju kakvu to Hrvatsku hoćemo i želimo. Teško je nabrojati sve ideje koje je predlagao. Jedno rješenje depopulacije vidio je u jednom prijedlogu kojeg ni tadašnja ni današnja vrhuška ne žele prihvatiti jednostavno zato jer im nije stalo ni do demografske obnove ni do ičega drugoga. U demografiji i socijalnom buntu vidio je dvije glavne točke hrvatske obstojnosti. Bio je zabrinut zbog niske svijesti Hrvata da se Hrvatska digne na noge i učini radikalni preokret. Bez nove paradigme i bez hrabrosti da se ona ostvari nema uzpostave nove i bolje hrvatske države.
Sve što si sanjao i za što si se borio, dragi Saša, ne samo da se nije ostvarilo nego je danas još dalje od cilja kojemu smo težili. Neka Ti je laka hrvatska zemlja i počivaj u miru Božjemu.
Tvoj Stipe Kutleša
Dr. sc. Srećko Sladoljev
“Dragi prijatelji, znam da iskreno brinete i da želite da mi bude bolje i da konačno ozdravim. No, zbog vrlo skučene energetske situacije, molim vas, do daljnjega se suzdržite od pitanja kako sam, jer u ovoj bolesti se ništa ne dogadja brzo! Naravno, ne isključujem ni trenutno ozdravljenje! Ja ću vas obavijestiti dok budem zbilja bolje jer moram štedjeti energiju maksimalno! Hvala vam na razumijevanju. Lp Aleksandar”, poručio je putem maila moj dragi prijatel i liječnik dr Aleksandar Soltyšik stotinama ljudi koji su kod njega potražili i dobili ne samo medicinsku pomoć već nadasve ljudsku toplinu i vjeru toliko potrebnu za ozdravljenje. Rano, prije svih, mogli ste ga vidjeti kako biciklom odlazi na posao, a kući se vraća uvečer, poslije svih. I tu ne bi bio kraj. Trebalo je još posjetiti i one koji zbog bolesti nisu mogli doći k njemu…
Družili smo se, putovali na seminare, naši razgovori prelazili su okvire obične konverzacije. Zajedno smo otišli ovladati tehnikama pripravljanja individualnih protutumorskih cjepiva kojima se (dokumentirano!) pomoglo ozdraviti tisuće ljudi od kojih je “klasična” medicina “digla ruke”. Ali uzaludni su bili naši kasniji napori, svi dopisi ministrima i upravama (Imunološkog zavoda) da se ova metoda pomogne “instalirati” u zdravstveni sustav. Molbe su ostajale bez odgovora.
Bio je tu i kad smo ustrojavali Visia Croaticu, model općenarodnog ustanka za spas Imunološkog zavoda od zamki kradljivih i lažljivih protunarodnih političara, “politike” uništavanja svega što je generacijama stvarano za dobro ljudi. I na natječaju pobijedili!
Pobijedili smo taj gnjusni privatizacijski politički komplot čiji je cilj bio (i ostao) suprotno. Tisuće ljudi stajale su u redovima uplatiti za spas onoga što im je “politika” otela bez skrupula (natječaj je “politika” kasnije bez obrazloženja poništila).
Aleksandar je bio direktor Visia Crotice. Ljudi su mu vjerovali.
A onda se i on razbolio. Spora, skrivena podmukla bolest zarila je u njega nevidljivu kandžu. Prvo jednu, vremenom drugu i ostale. Vezala ga uz krevet, uz kisik.
Nisam ga pitao “kako je”. Nisam ga ništa pitao. Samo sam sjeo do njega. I bili smo tako dugo, dugo. Isprekidanim glasom, u vlastitoj muci, podigao je glas k Spasitelju i zavapio za sve gladne i žedne, za sve u mukama u ovom ljudskom mrcvarilištu koje bi trebalo biti rajem a ne mučilištem. I u posljednjim trenutcima teret tuđih muka kao da mu je bio teži od vlastitih.
“O Bože, zar dvije tisuće godina Očenaša i milijuni izmoljenih nisu bili dovoljni!?“Znam da moje muke nisu Isusove, ali moje traju predugo. I zato mi oprosti ako i ja zazovem kao On s križa Eli, eli lami..”
Zatim duga šutnja. Kao da se milost Božja spustila na njegovu dušu i tijelo. “Tako sam miran, spokojan Srećko. Svima sve opraštam. I sebi.”
Na kraju sam ga dugo dugo držao u zagrljaju. Držao sam prijatelja. Toplu ljudsku dušu. Osjetio sam kao da se desilo ono “trenutno ozdravljenje” iz njegove poruke.
Kratko nakon toga Saša je otišao. Spokojno.
Počivaj u miru dragi Saša.
Tvoj prijatelj Srećko Sladoljev
HOP
