Godine 1855. po narudžbi Carigradskog patrijarha tiskana je u Ateni knjiga pod naslovom Sintagma, koja sadrži relevantni popis autokefalnih pravoslavnih crkava.[1]

Na tom popisu (s. 544) redni broj 7. ima „Autokefalna crkva Austrijske monarhije” čiji je poglavar „Blaženi i sveti arhiepiskop Karlovački (patrijarh) gospodin Josif Rajačić”. Ispod toga i dalje na sljedećoj stranici, slijedi popis eparhija (biskupija) koje sastavljaju tu crkvu. Ovaj je dokument jako bitan jer sljedeće 1856. rođen je Nikola Tesla, kojeg neki smatraju Srbinom jer mu je otac Milutin bio pravoslavni svećenik, a navodno je pripadao nekoj srpskoj crkvi ali u Sintagmi postoji  jedino Autokefalna crkva Austrijske monarhije, koje je Hrvatsko kraljevstvo sastavni dio, a još nema nikakve srpske crkve.

Srpska povijest tvrdi da dok Srbije nema, postoje neke „Srpske narodne crkve”, što je notorna glupost na koju nasjedaju samo povjestničari u „regiji”. Crkva je teritorijska (državna) organizacija, a ne plemenska (etnička), što Sintagma potvrđuje: redni broj 6. ima Autokefalna crkva Cipra (ne Ciprana), redni broj 8. Autokefalna arhiepiskopija Sinaja (ne Sinajaca), redni broj 9. Autokefalna crkva Crne gore (ne Crnogoraca). I Karlovačka arhiepiskopija je crkva Austrijske monarhije, a ne Austrijanaca.

Sve je ovo u skladu s crkvenim kanonom koji kaže da granice Crkve prate granice države ( Pravilo 38., VI. Ekumenski sabor iz 681.)

Sve to pišemo u nadi da će hrvatski povjesničari pogledati dokument u prilogu i razumjeti njegov sadržaj. Mi znamo da su se oni naviknuli pozivati se na srbijanske izvore unatoč tomu što znaju da Srbi tradicionalno lažu[2]. Kad na ispitu ponoviš srpsku laž koju tvoj profesor ponavlja, dobit ćeš izvrstnu ocijenu.

Tako ispada da je bitno samo ono što Srbi pišu (lažu) i nikome nisu bitni crkveni kanoni, niti povijestni dokumenti pa tako niti čista istina.

„Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.“(Iv. 8 : 46,47)HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR