“Ukazana mi je neizmjerna čast da nad prahom Dragana Hazlera kažem par slova, tek nekoliko jednostavnijih riječi, toplih …. onako … ljudskih.
Za tih par riječi, negdje … u duhu …. gdje se svi istinski susrećemo, meni nije bilo teško prevaliti ni tisuću kilometara. … A prevalio bih kolikogod da je trebalo. Za njega, za Dragana, za njega meni ništa nije teško. Tek zrnce praha prema onome što je Dragan Hazler bio spreman učiniti i što je činio za Čovjeka u potrebi.
Neizmjerno je volio ovu zemlju, ove ljude, bio je od rijetke i plemenite vrste. Bio je ustanik.
Ali Dragan je volio sve. Volio je Čovjeka u ljudskom obličju, nevažno da li je svijetle ili tamne puti, koje nacionalnosti ili vjeroispovjesti.
Mitski Hrvati, narod kod kojih je „dana riječ bila jača i od duga i od smrti“, bili su mu svjetlo, nit, putokaz kojim je kročio kako bi ispunio svoje poslanje, dao životu smisao.
Tim putem hodao je, dok je bio među nama, Dragan Hazler.
VIDEO SPROVOD D. HAZLERA:
Dragane, ima nas još.
Još nas ima.
Dragane, počivaj u miru.”
(slovo za oproštaj s Draganom Hazlerom, Mirogoj 9. veljače 2022)
U Zagreb je iz Basela nekidan stigla urna s prahom Dragana Hazlera, čovjeka koji je zadužio svijet i Hrvatsku. Dobrotom politike i medija, moji sunarodnjaci naravno pojma nemaju da je ovaj čovjek prije četrdesetak godina poklonio jedan od prvih NMR uređaja dječjoj bolnici u Klaićevoj, a još manje da je bio na čelu tima koji je stvorio Sandimun, lijek bez kojeg uspješne transplantacije organa ne bi bile izvedive. Razvojnoistraživački “opus” Dragana Hazlera čini gotovo 700 patenata.
Ono što je u primjenjenom elektromagnetizmu bio genij Nikole Tesle, to je u primjenjenoj farmaciji bio genij Dragana Hazlera. Zajedničko im je to što su obojica u trenutku smrti od svijeta bili zaboravljeni, ali ni u trenutku smrti oni na svijet nisu zaboravili …
Srećko Sladoljev
HOP