U Srbiji dva dana ne rade i slave obljetnicu šumskog “Sretenjskog Ustava” iz 1835. jer je Srbija sve do 1878. bila dio Turske i nije imala nikakav vlastiti Ustav
Svakog petnaestog veljače po narodnom vjerovanju medvjed izađe oprezno iz špilje nakon dugoga zimskog sna izviditi teren i životinjskim osjetilom procijeniti jesu li se već klimatski susreli zima i proljeće. Ako je medvjedu još svjež zrak u okolišu, onda se odmah vrati u špilju i mora pričekati bolju prigodu kad će ponovno izaći iz svoga zvjerinjaka u raskoš prirodne sredine. Eto, medo tako živi otkako zna za sebe, a evo ove godine navršilo se cijelih 187 ljeta da prosječni Srbin nije još probuđen iz dubokog zimskog sna pravednog Jenki medvjeda Grizlija.
Jer, kako objasniti obično neupućenom Srbinu da ga njegovi majstori lovačkih priča iz začaranoga labirinta političara, crkve, inteligencije i njihovih teledirigiranih medija masno lažu i mažu sam srski narod i tjeraju ga godinama slaviti neradno i paradno 15. i 16. veljače tobožnji Sretenjski Ustav iz 1835 godine!?
Srbija je sve do 1878. godine bila sastavnim dijelom Osmanskog Carstva, a uspjela je tek turskim Hatišerifom, turskim zakonskim odredbama iz 1833. izboriti samo najniži oblik autonomije u sklopu Turskoga Carstva.
Kako je moguće graditi kuću od krova, a ne od temelja? Ili, je li starija kokoš ili jaje? Nisu to samo upiti filozofa sholastičke škole, nego srpskim zanesjenjacima test osnovne inteligencije.
Srbija je 1835. proglasila Sretenjski Ustav, kojega je napisao ugledni Srbin prečanin iz Zemuna Dimitrije Davidović, te je onda taj šumski pravni akt pokušala još 1835. obznaniti kao pravno važeći za Srbe pod upravom države Turske.
Srbi se vole pozivati na nepostojeći “Sretenjski Ustav” iz 1835. tad još uvijek nepostojeće države Srbije i pričati svijetu bajke za laku noć kako je to dokazom njihove višestoljetne državnosti.
Je li itko ikad i igdje vidio i čuo da ima starijega rođendana Ustava neke države i naroda od datuma rođenja same te države?
Izuzmemo li Engleze koji nemaju ni danas pisani Ustav nego se pozivaju na Habes corpus act, srednjevjekovni zakonik, filmovan i u legendarnim pričama šerifa Robina Hooda, mitskoga engelskoga pravednika i osvetnika siromašnih i potlačenih, ostatak civilizirane Europe mnogo toga polaže na ostavštinu pisane povijesne građe, oličene u pisanim dokumentima, bilo zakonima, bilo Ustavu kao najvišem pravnom aktu jedne države.
Kad bi okrutni i surovi vladar posegnuo za jakom prisilom odrezati golemi i papreno težak porez seljacima preko svake ljudske mjere podnošljivosti, onda bi ih od bezakonja i samovolje vlasodržaca spasavao dobri duh Sherwoodske šume u liku Robina Hooda. Mitski odmetnik, kao pristaša kralja Richarda u njegovome sukobu s oholim i pohlepnim princom Johnom, bi otimao od bogatih i davao milosrđe siromašnima.
Danas u Srbiji nema srpskoga Robina Hooda, koji bi spašavao narod od razularene horde Vučićevih SNS batinaša i utjerivača poreznih umjetnih dugova. Oni po naputku svoga vođe vande Vučića odrezju visinu plaćanja raznih izmišljenih državnih pristojbi, što se slijevaju u vreću bez dna krimonegene privatizirane države teško oboljeloga tiranina Vučića.
Kao što i engleske vlasti u srednjem vijeku nisu morali imati pisanu dozvolu za upad u tuđi privatni posjed, ako su sa sobom nosili sve s vladarevim potpisom famozi Habes corpus act, što je bio znak da postuaju u ime države i naroda, tako i danas u 21. stoljeću u Vučićevu Srbistanu njegove SNS horde postupaju prema poreznim dužnicima kao da su ovrhovoditelji iz srednjega vijeka.
I Vučićevi SNS batinaši tipa “Brankove grupe” i sličnih falangi ubiru ovrhe i provode cijeli ovršni postupak prema onima politički nepoćudnim Srbima, a onda ovi mole Boga da ih ne pojede mrak ako nemaju platiti nepostojeće dugove mafijaškoj paradržavi Srbiji.
Cijela Europa zna da Poljska i Švedska imaju najstarije pisane Ustave u Europi, što će reći da se Švedi i Poljaci mogu kazati da imaju samim time i vremenski najdulji spoj državnosti zemljei i državotvornosti naroda u Europi. Englezi i danas nemaju pisani Ustav, nego im je i dalje svetinja glasoviti Habes Corpus Act kao najjači zakonski dokument. No, Velika Britanija je uspkos pomanjkanju formalno pravno pisanog Ustava, država koja u svom Commonwealthu drži pod kontrolom, dakako kao europski politički satelit Sjedinjenih Američkih Država, sve značajne ekonomske i političke poluge ovoga svijeta u svojim rukama.
Srbija je među državama koja uistinu ima pisani Ustav, ali je on u stvarnome životu samo mrtvo slovo na papiru. Tamo gdje o istini i laži, pravdi i nepravdi, dobru i zlu, odlučuje jedan poremećeni i mentalno bolesni pojedinac zvani Aleksandar Vučić, svi pisani zakoni važeći za djelovanje institucija države padaju u vodu. Počev od kriminogene policije, preko tužiteljstva i sudstva, ili bolje reći u stvarnosti odurnog srpskog podzemnog svijeta krivosuđa na djelu, sve je nalik na srpskome srcu, duši i mentalitetu onaj njima mrski, ali izgleda i najprijemčiviji Turski Ustav iz 1838.
Zapravo,velike sile su de iure nakon 55 dana ukinule samoprolašeni Sretenjski Ustav iz 1835. obnarodovan na dan početka Prvog srpskog ustanka iz 1804. godine i Srbima silom nametnuli Turski Ustav s velikim ograničenjima za Srbe u usporedbi s njihovim samozvanim Ustavom iz 1835, koji je de facto živio samo 14 dana. Onda su zajedničkim snagama Turci, Rusi i Austrijanci tresnuli rukom o stol i Srbima kazali da su i dalje turski podanici ovisni o volji Turaka, te da nemaju pravo sami odlučivati o svojoj sudbini, nego moraju Turke pitati što smiju, a što ne smiju činiti. Zanimljivo, Rusija je čak i više nego Austrija držala tursku stranu 1838. i nazivala Srbe turskim podanicima i robovima, koji se po mišljenju Rusije nisu smjeli pitati ni za što u vlastitoj kući, nego su Rusi javno poručivali kako Srbima imaju Turci i dalje zavoditi red u Srbiji kao turskoj pokrajini. Eto, danas Srbi slave i hvale i njihove lažne i izmišljene zaštitnike Ruse isto onoliko koliko i nevidljivi i fantomski “Sretenjski Ustav” iz 1835. godine kad su još uvijek bili u turskom ropstvu. Nijemci i Austrijanci su Srbima priznali pravo na slobodu i državnu samostalnost i neovisnost na Berlinskom kongresu 1878. Danas Srbi blate Njemačku i Austriju kao svoje navodno najveće neprijatelje svih vremena, a da su se uvijek u povijesit pitali o srpskoj sudbini Rusi, Engelzi i Francuzi u koje se Srbi kunu kao u braću, još bi Srbija bila pod turskim okovima. Ostaje Austrijancima i Nijemcima samo jedna vrsta moralne dvojbe. Jesu li 1878. na mirovnoj konferenciji u Berlinu Austrija i Njemačka pomogle po onoj narodnoj izreci Srbinu u nevolji sirotu na vlastitu državnu sramotu?
Srbe najskuplje košta njihova povijesna nezahvalnost prema Austriji i Njemačkoj, koje su im državnopravno inicirale osnutak suvremene države Srbije na Berlinskom kongresu 1878. godine i potaknuli na diplomatski način ostatak Europe priznati Srbima pravo na slobodu i vlastitu državu. Srbi i danas veličaju Ruse koji su ih smatrali vječnim turskim robovima, a blate Nijemce koji su ih teškom mukom izvukli iz turskih čeljusti i skinuli im s vrata okove turskih robova.
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP