Veliki intervju
Mr. sc. Drago Kraljević
“PSIHOLOGIJA MASA“ i TZV. PANDEMIJA COV-19
Poštovani gospodine Kraljeviću, zahvaljujem Vam se na ponovnoj mogućnosti razgovora nakon našeg prvog intervjua na portalu HOP 9. kolovoza 2020. u kojem ste već tada govorili o pandemiji u kontekstu reseta kapitalizma i mogućeg uvođenja kontrole građana
Mr. sc. Drago Kraljević:
Čini se kako ste bili u pravu te vjerujem kako i sada našim čitateljima možete ukazati na neke aspekte p(l)andemijske situacije koji možda nisu odmah vidljivi u šumi svakakvih informacija pa i dezinformacija. Čini se čak da se ljudi u ovom trenutku pomalo opuštaju misleći da je pritisak zbog pandemije počeo popuštati, no čini se da u pozadini dolazi val još većih represija. Već godinama Vas pratim kako u medijima komentirate mnoge aktualne događaje, uključujući p(l)andemiju COV-19. S obzirom da ste po struci sociolog, a prošli ste u životu mnogo toga, uključujući diplomaciju – prije umirovljenja, možda nam možete pojasniti neke aspekte koji su manje zastupljeni u javnosti, a koji objašnjavaju ponašanje većine popualcije tijekom ove krize unazad dvije godine. Najprije nam možda možete objasniti što znači kada se danas u ovoj pandemijskoj situaciji spominju riječi „psihologija masa“?
Mogu reći, da ima više autora koji su u svojim radovima definirali taj pojam. Uglavnom svi su suglasni da se „masa“ shvaća kao ona skupina ljudi koja se ponaša po nekim specifičnim zakonima. Taj izraz ponekad poprima i pogrdne izraze, poput »gomile« ili »rulje«. Ukratko, masovno ponašanje je sinonim za podložnost vanjskom utjecaju, pasivno prihvaćanje poruka, sugestibilnost, nepromišljenost i sl.
Možete li kratko navesti i neke znanstvenike koji se bave ovom temom?
Mr. sc. Drago Kraljević:
Vrlo rado. S obzirom da već dugi niz godina pratim literaturu koja se bavi ovom temom, rado se prisjećam Carla Gustava Junga, koji je u svojim radovima još davno ustvrdio, da kod ljudi postoje dva sloja nesvjesnoga: osobno i kolektivno nesvjesno. Na tragu svojih istraživanja, došao je između ostalog do zaključka, da „nisu glad, potresi, bakterije, virusi ili rak, najveća opasnost za čovjeka, nego čovjek sȃm sebi“, iz jednostavnog razloga, jer nema adekvatne zaštite od ‘psihičkih epidemija’, koje su daleko razornije od najgorih prirodnih bolesti. Po mišljenju ovog svjetski poznatog švicarskog psihologa i psihijatra, čovjek je gospodar samoga sebe, ali postaje samo običan objekt kada njegove odluke određuje „kolektivno nesvjesno“. Kada u kontekstu ove pandemije koju danas proživljavamo, ali i na temelju vlastitog životnog iskustva pomislim, što se sve može dogoditi pod okriljem „kolektivnog nesvjesnog“, naprosto se sledim. U biti to me najviše i brine kada je u pitanju naša budućnost.
Rado se u tom kontekstu prisjećam i Gustava Le Bona – francuskog liječnika i socijalnog psihologa, koji je bio učitelj i nadahnuće velikom broju političara poput Hitlera, Mussolinija.., ali i mnogima danas. Posebno su popularne još i danas, njegove knjige „Psihologija gomila“, „Psihologija naroda i „ Psihološki zakoni evolucije naroda“. Smatra se da je on pravi utemeljitelj „psihologije masa“. Od njega sam još u mlađim danima naučio, da nesvjesne pojave u društvu igraju ogromnu ulogu u ponašanju ljudi kao pojedinaca, ali i društva o cjelini. To znači, da ljudi koji se međusobno razlikuju po svome obrazovanju, profesiji, vjeri, inteligenciji i dr., zapravo imaju vrlo slične nagone, strasti i osjećaje. On u svojim radovima često spominje „hipnotizirano stanje“, tj. kada ljudi postanu robovi svojih nesvjesnih aktivnosti i kada izgube sposobnost logičnog prosuđivanja. On je u svome istraživačkom radu između ostalog došao i do zaključka, da „mase nikada nisu žudjele za istinom. Odbijaju dokaze koje im nisu bile po ukusu; radije obožavaju pogrešku, ukoliko ih je zavela; tko god ih može opskrbiti iluzijama, lako im postaje gospodar, a tko pokuša dovesti u pitanje njihove iluzije, postaje njihova žrtva“, isticao je Le Bon. Drugim riječima, kada pojedinac postane dio „mase/gomile“, on prolazi kroz duboku psihološku preobrazbu; jednostavno prestaje djelovati kao razuman pojedinac. Veoma je zanimljiva i njegova tvrdnja da utjecajne ideje, nikada ne stvaraju članovi mase/gomile, već umovi velikih (dobrih ili loših) pojedinaca. Prema tome, ovo što se danas događa s pandemijom, čini mi se da postaje sve više opasno, jer vidimo da se puno toga odvija u domeni „kolektivno nesvjesnog“, što je za građane – koji su postali dio „mase“, potpuno nepredvidivo i nepoznato.
Kolektivno nesvjesno, smatra Jung, predstavlja jedan univerzalni psihički spremnik, odnosno onaj dio ljudskog nesvjesnog koji je zajednički svim ljudima. On sadrži arhetipove, odnosno oblike ili simbole koji se manifestiraju kod svih naroda i kultura. Drugim riječima, arhetipovi – kako on objašnjava, su zapravo urođeni i instinktivni. Oni koji danas ostvaruju svoje projekte i ciljeve koristeći ovaj ogroman „zajednički psihički spremnik“- usmjeravajući građane prema „kolektivnom nesvjesnom“, veoma dobro znaju što rade i u biti to zlorabe. Čini se, naime, da prosječan čovjek današnjice nema dovoljno spoznaja na tu temu, ili ih nije dobio tijekom obrazovanja, da bi mogao jednostavno primijetiti što se točno događa. Moguće je također da je dijelom zaslužan i komoditet u kojemu se živjelo u zapadnim demokracijama. U pozadini prvih reakcija ljudi na događaje tijekom protekle dvije godine, naprosto je prevladao konformizam (prilagođavanje).
Nedavno ste u jednom vašem komentaru koji je objavljen na talijanskom jeziku, spomenuli dr. Mattijasa Desmeta i njegova promišljanja o današnjoj pandemiji. O čemu se točno radi?
Mr. sc. Drago Kraljević:
Mattias Desmet je belgijski klinički psiholog i profesor kliničke psihologije na Sveučilištu Ghent. Također je doktor filozofije s magisterijem iz statistike. Njegova su promišljanja tijekom prošle godine o pandemiji COVID-19 i reakcijama građana na nju, ne samo u mainstream već i alternativnim medijima, dobila veliku pozornost u javnosti. On s pravom postavlja pitanje: „Kako je moguće da je tako velik broj građana tijekom ove pandemije, olako prihvatio mjere koje duboko zadiru u njihov život, slobodu i njegova temeljna ljudska prava?“
Uvjeren je da totalitarizam uvijek počinje “formiranjem mase” unutar stanovništva. No pritom smatra, da ovo što se danas događa, nije diktatura, jer u diktaturi se ljudi iz straha pokoravaju diktatoru. Danas je na djelu totalitarizam, što je po njegovom mišljenju nešto drugo: kada su ljudi hipnotizirani poslušnošću “za dobrobit kolektiva”.
Kod mene je posebnu pozornost privukao onaj dio njegovih javnih nastupa, u kojima pojašnjava kako se u okolnostima pandemije, nastoji ostvariti „nova solidarnost“, nakon što su pokidane mnoge ljudske veze zbog uvođenja ‘lockdowna’, izolacija, raznih vrsta ucjena, ograničenja druženja i putovanja i sl. Kada fluktuirajuća (kolebljiva) tjeskoba kod ljudi pronađe svoju metu, ljudi osjećaju da tjeskoba postupno nestaje. Kako je moguće? Tako što se u takvim okolnostima, ističe profesor, stvara smisao i osjećaj za neku novu vrstu solidarnosti. Kada se to dogodi, ljudi se temeljito mijenjaju. Više nisu racionalni i ne razmišljaju kritički kao prije. Mnogi naši dojučerašnji prijatelji i poznanici, koje smo poznavali kao razborite, inteligentne i suosjećajne ljude – kada se utope u „masu“ i proradi taj „novi osjećaj solidarnosti“, odjednom postaju neprepoznatljivi. Ne slušaju više različita mišljenja, postanu netolerantni, pa čak i okrutni. U takvom stanju pod svojevrsnom “hipnozom“ o kojoj govori Desmet, pažnja ljudi se progresivno sužava, sve dok čovjek nije u stanju vidjeti samo jednu usku točku gledišta izvan sebe. Za “masovnu obuku” koja vodi prema takvoj „novoj solidarnosti“ – ističe profesor, potrebna su četiri uvjeta. Prvi je društvena izolacija, odnosno nedostatak društvenih veza. Drugi je izostanak smisla u životu. Treći je prisutnost fluktuirajuće (nestalne, kolebljive) tjeskobe, a četvrti je snažno prisustvo psihološkog nezadovoljstva. Obično je, po njegovim procjenama, cca. 30% ljudi stvarno uključeno u taj fenomen „mase“ i „hipnoze“. Još ima oko 35-40% drugih, koji ne žele biti disonantni (tj. ne prihvaćaju stavove većine) u javnom prostoru, jer se boje posljedica. Općenito,otprilike 70% je onih koji šute: 30% jer su uvjereni u mainstream priču/ „službenu istinu“, a 40% jer se boje javno govoriti. No ima tu još cca od 20% do 30% onih, koji ne vjeruju u „službenu priču“ i koji su spremni javno braniti svoje stavove.
Možete li malo pojasniti što je prof. Desmet htio reći o „novoj solidarnosti“ građana u kontekstu ovog što nam se događa i djelovanja mainstream medija u pravcu rušenja prihvaćenih civilizacijskih vrijednosti i nametanja novog govora pa i novih (ne)etičkih vrijednosti?
Mr. sc. Drago Kraljević:
Koliko sam shvatio – prateći njegove izjave, profesor smatra da je „masovna psihologija“ jedan od načina da se kompenzira desetljećima prakticiran ekstremni individualizam. Danas, ljudi jednostavno osjećaju potrebu da pronađu nove veze međusobne solidarnosti. Ova fiktivna „nova solidarnost“ koje nude globalisti, treba osloboditi ljude od njihove usamljenosti i izoliranosti i povezati ih sa drugima. No to što se događa, zapravo je jedna dobro programirana metoda ponovnog društvenog okupljanja na potpuno novim osnovama. Ona se ostvaruje uvođenjem tzv. „novih rituala“, putem aktivnosti koje uključuju razne geste, riječi i radnje prema unaprijed „propisanom redoslijedu“. Važno je da sve teče po utvrđenom planu kojeg određuju oni koji jedini „znaju“ što je „istina“. Takvi rituali izvode se kroz emocionalnu povezanost ljudi, jer se time uspostavlja jedan novi oblik, kako ističe profesor, ‘hipnotičke odanosti’, iz koje se ljudi veoma teško mogu izvući.
Građani koji su zahvaćeni tom masovnom hipnozom, postaju duboko uvjereni da su „službene istine“ jedino točne i neupitne, čak i onda kada činjenice i argumenti pokazuju suprotno. Ti ljudi koji su utopljeni u „masu“, snažno vjeruju u moralnu ispravnost vlastitih stavova. To im pruža jak osjećaj solidarnosti s onima koji misle kao oni. O tome govori i Makia Freeman – urednik časopisa The Freedom Articles i istraživač na ToolsForFreedom.com-u; „Svaki dobar ritual zahtijeva pripremu. Krajnji cilj je tzv. ‘nova normalnost’, gdje su svi u biti trajno odvojeni i/ili isključeni; testirani, praćeni, nadzirani, čuvani, liječeni i cijepljeni (Makia Freeman, „ Waking Times“, 16. srpanj 2020). Freeman smatra da je glavni cilj onih koji globalno upravljaju ovom pandemijom, „najprije posvećenike isključiti iz njihova normalnog načina života, što prepoznajemo da je nametano tijekom zadnje dvije godine, potom generirati njihovu pokornost i na kraju vratiti ih u tzv. „novu normalu“ (Makia Freeman, „Okultni ritual inicijacije“,5. srpnja 2020.).
Što se još općenito može reći o osobama koje su podložne „psihologiji mase“? Čini se prema otporu koji se pružao tijekom protekle dvije godine, bolje rečeno nedostatku masovnijeg otpora, da se ipak radi o velikom broju ljudi.
Mr. sc. Drago Kraljević:
Čitajući ugledne znanstvenike poput G. Le Bona, C.G. Junga, H. Arendt i druge, uključujući moje osobno životno iskustvo, došao sam do zaključka da osobe koje su postale dio „mase“ (kolektivnog nesvjesnog), nisu spremne razgovarati o činjenicama i argumentima. Stručnjaci kažu da je to zato, jer „službeni narativ/priča“ koju su prihvatili uglavnom putem vodećih medija, nije usvojena na temelju njihova logičnog promišljanja i rasuđivanja, već kroz jedan proces „mentalne opijenosti“ gdje je duboki emocionalni doživljaj zapravo utemeljen na strahu. Čini se da se tijekom tog procesa odvojio čovjekov ‘ja’ (naša puna i razvijena svjesnost) i njegova racionalna mogućnost kritičkog promišljanja, te da je time došlo do stanovite regresije (vraćanja u prošlost) u samom procesu čovjekovog pristupa u razumijevanju događaja i donošenju odluka važnih za život i preživljavanje. To u svakom slučaju nije poželjno po čovjeka, jer može ozbiljno narušiti njegov osobni integritet i analogno tomu, stanje društva u cjelini.
Što prof. Desten misli o osvješćivanju masa i odupiranju ovakvom trendu? Je li to uopće moguće postići u sadašnjim uvjetima?
Mr. sc. Drago Kraljević:
Prof. Desten je mišljenja, da čak ukoliko uspijemo probuditi „mase“, one bi za nekoliko godina mogle ponovno postati žrtvom nekog drugog narativa (priče). Ponovno bi mogle bile hipnotizirane, naravno ukoliko nismo u stanju prethodno riješiti pravi problem. A to je jasan odgovor na postavljeno pitanje; kako smo i zašto došli u takvo stanje i zbog čega se tako velik broj građana osjeća tjeskobno, socijalno izolirano, depresivno i besmisleno u životu? Možemo postaviti i kontrapitanje: Zašto su mnogi, međutim, itekako shvatili da nešto nije ispravno i u tome čak pronašli snagu za pojačano kritičko promišljanje i jačanje svoje vlastite humanosti? Ukoliko nismo u stanju pronaći i riješiti uzrok problema, bilo koji novi ‘vođa’ ili politička stranka kada dođu na vlast, ponoviti će i koristiti istu metodu. Stoga je bitno da ljudi ostanu barem u nekom stanju budnosti uz pomoć alternativnih glasova. Posebice se to odnosi na onu skupinu koja nije do kraja ‘hipnotizirana’ narativom (pričom). Jer osoba koja je „potpuno hipnotizirana“ – smatra profesor, izgubljen je slučaj.
Međutim, druga skupina – njih cca. 40% biti će motivirana, posebice ukoliko situacija bude sve gora. On je uvjeren da je anksioznost (stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike) najbolniji psihološki fenomen, koji čovjek može podnijeti. To što se događa u ovom trenutku, kada mnogi ljudi proživljavaju mentalnu opijenost, pokazuje da uopće nije važno je li „službena priča“ koju prenose mainstream mediji istinita ili pogrešna. No važno je ono što se događa u ljudima.
Da li Vi vidite neko rješenje za ovakvu situaciju? Nudi li profesor Desten neko rješenje, kako izaći iz ove za čovječanstvo zaista sve opasnije situacije?
Mr. Drago Kraljević: Pa, vjerujem kako uvijek možemo iznaći rješenja. No za to je potrebno osvještavanje i donošenje kvalitetnih odluka. Ono što profesor nudi, nije usmjereno protiv korporacija i njihovih suradnika u međunarodnim organizacijama i na nacionalnoj razini, koji na pandemiji zarađuju stotine milijardi $ dobiti. On nas upućuje da najprije sami dovedemo u red vlastitu ljudsku prirodu. Da sebe osnažimo, da budemo manje podložni strahu i ljutnji. Samo tako je moguće pronaći taj nužno potreban prostor spokoja i mira u nama. To je onaj prostor, na koji ne mogu utjecati oni koji siju strah i zarađuju ogromne profite na pandemiji. To je, koliko sam shvatio Dostena, prvi ključan korak za poduzimanje narednih aktivnosti. Čovjek se pritom može osnaživati na mnogo načina. Osobno smatram, da je sada više nego ikada potrebno – na individualnoj razini, osvijestiti ono što nas osobno čini čovjekom; uspostaviti dobre odnose sa ljudima, podupirati umjetnost i umjetničke aktivnosti i prihvatiti otvorenu i prijateljsku raspravu s onima koji možda i drukčije misle. Zajedništvo i veza s našom ljudskom prirodom i kreativnošću, najbolji je put za izlazak iz anksioznosti. Treba međutim imati na umu – ističe Desmet, da će se – ukoliko se u međuvremenu kojim slučajem, neki „probude“ i ponovno uspostave normalan kontakt sa stvarnošću, morati suočiti sa strašnom tjeskobom, koja olako može prerasti u bijes. A to može dovesti do okrutnih postupaka prema onima koji su ih doveli u takvo stanje. Upravo iz tog razloga, oni koji nude „novo normalno“ kroz „psihologiju mase“, spremni su poduzeti sve što je u njihovoj moći da se to ne dogodi, čak i uz korištenje represivnih mjera.
Imate li spoznaje o tome da li i neki liječnici koje možemo slušati kao razum na svjetskoj sceni tijekom ove zadnje dvije godine, također razrađuju ovaj fenomen „psihologije masa“ koji čini se, kako objašnjavate, možda predstavlja ujedno i ključ ‘osvještavanja’ pojedinca pa tako i populacije?
Mr. sc. Drago Kraljević:
U tom kontekstu spomenuti ću dr. Roberta Malonea – američkog liječnika, biokemičara, koji se u medijima najčešće spominje kao ‘izumitelj tehnologije mRNA cjepiva’. I on smatra kako većina ljudi ne može razumjeti u što smo u ovom trenutku uključeni. On kaže, da ono što se manifestira kao „masovna hipnoza“, onemogućuje velikom dijelu građana da kvalitetno iščitaju, razumiju ili saslušaju znanstvene rezultate i činjenice koji pokazuju da su naprosto zavedeni.
Uvjeti za nastanak „masovne psihoze“ – smatra on, uključuju nedostatak društvene povezanosti i smisla, kao i velike količine latentne (prikrivene) anksioznosti. To navodi ljude u stanje u kojemu se prestaju fokusirati na svoje svakodnevne životne probleme. Umjesto toga, svoje razmišljanje i energiju troše i usmjeravaju na ‘novi objekt’. Kako se formiranje „mase“ na kolektivnom nesvjesnom nastavlja, takva grupa postaje sve više i nesvjesno povezana. Njihovo polje pažnje se drastično sužava i oni postaju nesposobni razmotriti alternativna (drukčija) gledišta. Oni koji su opčinjeni ovim procesom – smatra Malone, ne mogu prepoznati lažne predstave kojima su svakodnevno medijski bombardirani. Stoga aktivno napadaju svakoga tko želi podijeliti s njima informacije, koje su u suprotnosti s propagandom koju su naučili prihvaćati. A za one čije su obitelji i društvene mreže rastrgane ovim procesom, koji smatraju da su ih rođaci i bliski prijatelji iznevjerili jer dovode u pitanje službeno odobrenu “istinu” – prateći znanstvenu literaturu, može biti izvor dubokih uznemirenosti i psihičke boli, ističe on. Malonea, poput mnogih znanstvenika koji nisu pristali slušati one koji tvrde da jedino „oni znaju što je istina“ – u funkciji velikog globalnog biznisa, stalno napadaju, prozivaju, vrijeđaju i cenzuriraju.
No Paul Joseph Watson iz Summit Newsa prenosi informaciju, da su britanske vlasti konačno priznale da koriste “totalitarne” metode “kontrole uma” kako bi utjerale strah u stanovništvo (Summit News, 14. siječanj 2022). Mislim da ste i Vi u HOP-u o tome izvještavali, a radi se o nevjerojatno uznemirujućoj činjenici. Korištenje takvih metoda od strane neke vlade, konkretno znači podijeliti društvo, suprotstaviti ljude međusobno, a zatim stvarati fiksacije usmjerene prema jednoj točki. Fiksiranje na pojedinačne točke, zapravo djeluje kao u hipnozi.
Stoga, ono što se na kraju dobije, zaista je masovna hipnotizirana masa, navodi Malone u svome intervjuu za podcast Joe Rogana 2. siječnja ove godine, koji je trajao puna tri sata. Odmah nakon toga, masovno je cenzuriran u vodećim medijima. Osobno smatram, da društvo koje nije spremno uvažiti i podržati običnu raspravu o nekom problemu ili situaciji, sa različitih stajališta, uz konfrontaciju različitih mišljenja i činjenica, pokazuje ozbiljne znakove društvene regresije (vraćanja unazad). Osobito kada je riječ o omalovažavanju i vrijeđanju ljudi s ekspertizom, postignućima i znanjem. To je prvi znak na koji bi društvo trebalo odlučno reagirati, s obzirom da iz povijesti dobro znamo kako završavaju društva u kojima postignuća, dobra dijela i znanje bivaju omalovažena, pa čak i zabranjena.
Vjerujem da će dovoljno ljudi ipak smoći snage o tome promisliti i odlučiti se za put koji osigurava dobrobit, a u ovoj konkretnoj situaciji, usuđujem kazati i opstanak.
HOP
