U posljednje vrijeme HT se bavi hrvatskim jezikom na neobičan način jer se dobiva dojam da je hrvatski jezik nastao u doba Vuka Karadžića i Ljudevita Gaja. Međutim, pisani hrvatski jezik je mnogo stariji, a to nam otkriva Baščanska ploča i Vedske himne u Aziji. Baščanska ploča je napisana ”sanskritskom” gramatikom i starim hrvatskim jezikom, koji bi vukovci nazvali akavica, te glagoljičkim pismom.
Jezik se mijenja pod tuđom okupacijom ili promjenama pisma i gramatike. Koliko se hrvatski jezik promijenio pod srbijanskom okupacijom?
U današnjem hrvatskom jeziku u mnogim hrvatskim riječima preko franačkog dvoslova IE je nastao slog JE, koji je stao za naglasak u riječi. Međutim, Vuk Karadžić je preveslao tadašnju hrvatsku inteligenciju i izmiješao JE i IJE na temelju naglaska u srbijanskoj ekavici. To je razlog zašto Srbijanci tvrde da je hrvatski jezik ne postoji jer je nastao od srbijanske ekavice. Očito, tako razmišljaju samo oni koji ne poznaju lingvistiku ili oni kojima je opran mozak.
Hrvatski jezik ima svoju povijest, a to potvrđuju Baščanska ploča i vedske Himne. Vedske himne će iznenaditi mnoge Hrvate jer o tome nikad nisu čuli baš ništa, ali o tome je mnogo pisao Mirko Vidović koji je za hrvatske vukovce bio samo neprijatelj Jugoslavije. Taj jezik je čakavica, a to sam osobno otkrio u latiničnoj transkripciji ”sanskrtskog” teksta.
Dakle, hrvatski jezik je postojao i zapisan je unatrag pet milenija i ne smijemo dozvoliti da najmlađi narod u Europi ga negira. Na srbijansku otimačinu i negiranja hrvatskog jezika trebala je reagirati politika, posebice premijer i ministrica kulture, ali oni su zašutjeli kao i mnogo puta ranije.
Hrvatski vukovci uopće ne znaju da je izvorno ime za Hrvate bilo Harvač, a to će nam najbolje pokazati latinski naziv za Dubrovnik. Dubrovnik je na latinskom jeziku i pismu bio poznat kao RAUSA ili LAUSA, a ponekad i kao RAGUSA. Međutim, hrvatski vukovci ne znaju da su Latini u riječima ispuštali početne vokale i da su se ovi toponimi ranije pisali ARAUSA, ALAUSA i ARAČ-usa. Semiti su glas R često pisali slovom L, a to su bili i Latini.
U ovim nazivima slovo A stoji za slog HA. Isto tako je poznato da su Latini slog VA pisali slovom U i da su slog ČA pisali slovima S i G. Naime, ovi nazivi su samo latinska transkripcija imena Harvač, a to nam pokazuje da su u Dubrovniku vazda živjeli Hrvati, a nikada današnji Srbi ili Srbijanci.
Romani su Hrvate u Toscani zvali CERVENI, a odatle i naziv Cervena Hrvatska. Nametanjem kršćanstva, naziv Cerveni gubi sufiks EN i postaje CERVI. To se odrazilo na latinskom jeziku i pismu kao SERVI, a na bizantskom kao SERBI jer bizantsko pismo nije imalo slovo za glas V pa su ga pisali slovom B. Nema nikakve sumnje da je naziv Serbi na bizantskom pismu označavao Hrvate.
Glagoljica je suglasničko pismo koje je nastalo u Arameji koju su Semiti nazvali Elevitija. Elevitija je dobila naziv po izgubljenom biblijskom plemenu ELEVITI, LEVITI ili LEVI, koji su se ranije zvali HEREVEČI. Tako su Hrvati postali Helveti. To su Hrvati koji su Semiti protjerali sa Levanta, a oni su povijesno poznati kao Liburni i Etrurci. Liburni su danas u Italiji poznati kao Liguri.
Prije suglasničke glagoljice, Hrvati su imali za pismo poluslogovnu haravaču koje je započinjala slogovima HA, RA, VA i ČA. Međutim, početna slova u glagoljici su – A, B, V i G. Ovo pismo se zvalo azbuka, po nazivu dva početna slova – AZ i BUKA. U ovoj promjeni možemo vidjeti zamjene za suglasnike u izvornoj haravači. Dakle, suglasnik H je postao A, suglasnik B je zamijenio suglasnik R kao u semitskim pismima, suglasnik V je sačuvan, a suglasnik Č je postao G. Slično je u cirilici glagoljički R postao B. Glas V je sačuvan najvjerojatnije zbog vedske religije.
Tako je nastao semitski patrijarhalni bog ČAVAN ili AVAN koji je zamijenio dvojnog boga Haravaču. Čavan se suglasnički na hrvatskom jeziku pisao ČUN, a u drugim jezicima to se odrazilo kao SUN i ZONNE, ali u hrvatskom kao SUN-CE. Odatle engleska imenica SON i hrvatska SIN. Romanski bog je bio SOL, dakle, HOLA, što se u Toscani odrazilo kao COLA.
Pravoslavni Claveni iliti Slaveni su samo inačica naziva ”Harvači jani”, a oni su od Hrvata naslijedili cirilicu koja je nastala u Bosni na temeljima glagoljice. Prije toga pravoslavci su pisali bizantskim pismom koje nije imalo slova za glasove H, C, Č, Š i Ž. To je često prouzročilo razlike među današnjim slavenskim jezicima.
Na temelju glagoljice Srbijanci svoju abecedu nazivaju azbuka jer su se dva prva slova zvala u glagoljici AZ i BUKA. Brojevne vrijednosti slova su različita jer u srbijanskoj ćirilici ova navedena slova se nalaze na kraju srbijanske azbuke osim slova Ž, što znači da su ta slova dodana bizantskom pismu. Nema sumnje da su Hrvati iz Bosne stvorili slavensku cirilicu umjesto Ćirila jer cirilica se prvi put pojavljuje u Bosni početkom 12. stoljeća.
Da su cirilicu stvorili Hrvati u Bosni pokazuju nam bugarska i ruska prezimena koja na bizantskom pismu završavaju na OB ili EB jer nisu imala slova za sve glasove. Crnogorska prezimena se razlikuju bugarskih i ruskih jer su hrvatskim janskim prezimenima kao Radovan ili Vukman dodan sufiks OVIČ koji je preko slavenizacije postalo OVIĆ.
Ovo je bogatstvo hrvatske baštine, a mi se nje odričemo. Narod i njegovo komunističko plemstvo to ne znaju pa se zabavljaju slavenstvom. Svi Slaveni su bili civilizacijski Hrvati i taj naziv je nastao od romanskog naziva za Hrvate jane – Claveni. Gotovo sve europske države u svojem nazivu sadrže inačicu naziva Harvač. Svi europski narodi su bili civilizacijski Harvači, što je lako dokazati, a teško prihvatiti da je tako mali današnji narod bio nositelj europske civilizacije prije Grka i Latina.
Srećko Radović