Uvaženi dopisnik Dragan Ilić ispravno ukazuje na posrbljivanje bugarskih prezimena jer se bugarska prezimena razlikuju od današnjih srbijanskih prezimena. Međutim, nije ukazao na posrbljivanje hrvatskih prezimena, a to je danas za Hrvate najvažnije zbog smanjivanja hrvatskog etničkog prostora, primjerice, BiH, Srem i Bačka.
Srbijanci su preko SPC srbijanizirali pravoslavne Hrvate u kraljevini Jugoslaviji, a to nam najbolje otkrivaju prezimena. Štoviše, Hrvati su primili kršćanstvo preko Bizanta i Krajina, dakle, Crvena Hrvatska je sve do ustoličenja kneza Branimira bila vazal Bizanta. U to doba nigdje ne postoji etnik SRB ili SRBIN. Etnik SRB ili SRBIN se prvi put spominje 1799. godine.
Vrijedno je također ukazati da u bugarskim prezimenima nailazimo na izvorna hrvatska prezimena koja su svršavala sufiksima AC, EC i IČ, te sufiksima AN, EN i IN, kojima je dodan novi sufiks OV. Novi sufiks OV je suglasnička izvedenica od riječi ČAVA koja je ranije još zabilježena kao AVA. Hrvatska izvorna prezimena očito nalazimo i među Bugarima, a to nam pokazuje kako je povijest svih naroda krivotvorena.
Kako je onda nastao sufiks OV? Dolaskom semitiziranih Hrvata u Europu, oni su donijeli sa sobom i novi naziv za Sunce – ČAVA koji je zamijenio izvorni naziv za sunce HARA. Ovaj naziv je nastao od izvorne riječi VAČA koja je označavala planet Zemlju u nazivu HARA-VAČA. Naziv Čava je nastao njezinim semitskim čitanjem. Taj naziv nalazimo u riječi sun-ce kao CE. Međutim, naziv SUN je nastao suglasničkim pisanjem imenice ČAVA i sufiksa AN, dakle, ČAVAN kao ČUN, dakle, zamjenom slova V slovom U. ČUN se kasnije odrazio kao SUN.
Naziv ČAVA je preko bizantsko latinske gramatike postao ČAV i dodavanjem sufiksa AČ dobivamo riječ ČAVAČ, koja se kasnije odrazila kao ČOVEK, ČOVIK ili ČAUŠ. Čavač se u romanskom jeziku odrazio kao AVE jer romansko pismo nije imalo slovo za glas Č. Kako ni bizantsko ni latinsko pismo nije imalo slovo za glas Č, riječ ČOV je postala OV, dodaje se imenima kao ČOBAN-OV i označuje tko je otac. U ovom slučaju otac je čovjek sa prezimenom ČOBAN. I danas se koristi stari naziv boga HARA kao AR ili drugim vokalnim inačicama na završetku riječi za zanimanja.
Ovi ranije navedeni sufiksi imaju svoju simboliku i značenje jer ukazuju na zemaljski život i rođenje. Naime, bez prezimena i toponima ne možemo razumjeti povijest prijašnjih civilizacija. Etimologija svake europske riječi je povezana sa jednim jezikom – haravača, odakle etnik Harvač ili Harvat i naziv za pridjev hrvatski, a koji je stariji od starogrčkog i latinskog jezika, a danas je poznat kao sanskrit. Svi jezici nastali od haravače se danas nazivaju arijski, što znači da se etnik HARVAČ pisao i ARIA, dakle, ARVA.
Istina, u današnjem hrvatskom jeziku ima dosta utjecaja semitskih jezika i pisama, a Semiti su također bili stari Grci i Latini, ali u nekim njihovim prezimenima se također skriva naziv Harvač. Semitizirani Hrvati koji su u Europu došli dosta nakon Liburna i Etruraca su bili Feničani. Stoga je vrijedno napomenuti da Etrurci u svojem pismu nisu imali semitska slova B i G, ali su imali L. Najvjerojatniji to pismo su koristili i Liburni, jer Liburni su poznati u Italiji kao Liguri.
Jezik Baščanske ploče nije povezan ni sa starogrčkim ni sa latinskim jer je na ove prostore došao sa istočnih obala Cervenog, odnosno, današnjeg Crnog mora, dosta dugo nakon dolaska Hrvata povijesno poznatih kao Liburni i Etruraci, a dosta je sličan haravači ili sanskritu. Pismo tog jezika je suglasnička glagoljica. Međutim, taj jezik je sačuvao haravačku gramatiku. Glagoljicu su na ove prostore donijeli Hrvati koji su bili poznati kao Sarmati, dakle, Horoati. Oni su bili čakavski akavci.
Liburni potječu iz Arameje i Mezapotamije. Povijesno su poznati kao Levi i Urci. Levi su još bili poznati kao izgubljeno biblijsko pleme, a na temelju tog etnika možemo zaključiti da su oni došli na ove prostore pred 10 milenija jer naziv LEVI se odnosi na astrologijski znak Lav. Levi su još bili poznati kao Eleviti ili Leviti. Stari Grci i Romani su ih zvali Liburni, a preko semitskog utjecaja su još bili poznati kao ARATI i ARTI ili ARAKI i ARKI jer semitsko pismo nije imalo slova za glasove H i V, a izvorni glas Č je zamijenilo glas T ili K. Isto tako prije feničkog pisma, Semiti nisu imali slovo za glas R i zamjenjivali su ga slovom L. To je razlog zašto glasove B, G i L nalazimo u haravači ili sanskritu jer taj jezik je djelomično semitiziran. Haravača se mijenjao preko suglasničkog pisma i semitskog čitanja haravačkih riječi.
Zbog toga ću ukazati kako su nastajale riječi u haravači. Taj jezik je izvorno imao 16 suglasnika i jedan poluslog A. To je razlog zašto je izvorni hrvatski grb imao 64 crveno (crna) bijela polja možemo smjestiti u kružnicu, a cjeloviti perfektni kristal možemo smjestiti u kuglu. Kružnica ima četiri kvadranta, a na cjelovitom grbu imamo 32 bijela polja koja označuju Sunce i 32 crvena ili crna polja koja označuju planet Zemlju.
Zbog toga ću ukazati kako su nastajale riječi u haravači. Kako sam ranije spomenuo taj jezik je imao 16 suglasnika i jedan poluslog A. Uzmimo kao primjer riječ HARA. Zamjenom glasa H, sa 15 drugih suglasnika dobivamo slijedeće riječi: VARA, FARA, PARA, MARA, ČARA, ŠARA, ŽARA, RARA, TARA, DARA, KARA, CARA, SARA, ZARA i NARA koje postaju promjenom gramatike HAR, VAR, FAR, PAR, MAR, ČAR, ŠAR, ŽAR, RAR, TAR, DAR, KAR, CAR, SAR, ZAR i NAR. Uvođenjem semitskih slova L, B i G dobivamo riječi LARA, GARA i BARA koje postaju LAR, GAR i BAR.
Kako vidimo haravačko pismo nije imalo ni glas ni slovo J. On je ušao u hrvatski jezik na početku svih riječi koje su počinjale sa današnjim vokalima, često pogrešno, primjerice, ura je postala jura, ara je postalo jara, ira je postalo jira. Ovdje glas J zamijenjuje glas H. Ezero je postalo jezero, ali ovdje je zamijenio glas V. U riječi čava koja se odrazila kao ava glas J je zamijenio glas Č pa smo dobili riječ JAVA. Isto tako taj nepostojeći glas J u novo nastalim jezicima se često umetao između suglasnika i svih vokala.
Dodamo li ovim riječima koje su izgubile posljednje slovo A sufikse AC, EC i IČ, odnosno, AN, EN i IN dobivamo prezimena, imenice i pridjeve koje lako možemo prepoznati kod Hrvata, često sa izmijenjenim ili ispuštenim vokalima. Ako im dodamo sufikse ATI I ITI, dobivamo glagole. Sve navedeno se i danas koristi u hrvatskom jeziku.
U svim ovim riječima možemo izmijeniti oba suglasnika ili ispustiti jedan ili oba vokala pa dobivamo mnogo današnjih hrvatskih riječi.
Jekavica je zamijenila čakavsku ekavicu, a nju je bastardizirao Vuk Karadžić uvođenjem ijekavice samo da bi učinio srpski jezik prajezikom hrvatskoga. On je također hrvatsku jekavicu nazvao srbijanskim jezikom koju je još bastardizirao ijekavicom na temelju srbijanske ekavice. To je razlog zašto Srbijanci hrvatski jezik nazivaju srpskim.
Ako hrvatski jezičari u ovom tekstu ne vide činjenice o hrvatskom jeziku. Onda oni nisu jezičari nego jezični dogmatičari. Poznaju vukovicu, ali ne poznaju promijene hrvatskog jezika kroz povijest i za njih su srbijanski i hrvatski jezik isti. Međutim, postali su gotovo isti u Jugoslaviji jer Srbijanci su uzimali hrvatske riječi, a Hrvatima nametali srbijanske riječi. Zašto Srbijanci svoj jezik nazivaju srpski umjesto srbijanski ili srbinski?
Srećko Radović