mr.sc. Arna Šebalj
Decentralizirati znanstveni sustav kako bi se smanjilo oslanjanje na znanstvene časopise i glavne donatore
Potonuće znanosti nikad viđeno u povijesti čovječanstva
Nastavljamo s našim najnovijim kratkim znanstvenim vijestima.
Zahvaljujemo na pomoći našim znanstvenicima.
Znanost se već neko vrijeme suočava s problemima. Jedan od razloga je sadašnji sustav objavljivanja znanstvenih radova koji postaje sve više nadziran od manje grupe utjecajnih ljudi koji vladaju znanstvenim časopisima i ovisni su strogo o obilatim donacijama. Ovi su problemi naročito došli do izražaja u pandemiji COV-19.
Zachary Stieber i Jan Jekielek prenose 17. ožujka 2022 u The Epoch Times članak: „Decentralizirati znanstveni sustav kako bi se smanjilo oslanjanje na znanstvene časopise i glavne donatore“.
Trenutna znanstvena paradigma mora se promijeniti kako bi se smanjilo oslanjanje na časopise i glavne financijske subjekte kao što su Nacionalni instituti za zdravlje (NIH), kaže Martin Kulldorff. Jedan od osnivača Akademije za znanost i slobodu Hillsdale Collegea u Kirby centru a u Washingtonu. „Pandemija COV-19 razotkrila je ozbiljne probleme u sustavu objavljivanja znanstvenih informacija, ukazujući na to kako nekolicina odabranih kontrolira velik dio financijske potpore koja je dostupna istraživačima u Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim zemljama“, rekao je Kulldorff, koji obnaša funkciju direktora na Institutu Brownstone.
„Znanstvene strukture su slomljene”, rekao je Kulldorff, jedan od autora Velike Barringtonove deklaracije. Mnogi znanstvenici moraju objavljivati znanstvene radove kako bi napredovali u karijeri. Neki časopisi smatraju se prestižnijim od drugih. Znanstvenici pokušavaju objaviti svoje radove u časopisima s boljom reputacijom. Urednici i recenzenti u časopisima kontroliraju što se objavljuje. Za provedbu studija znanstvenici moraju dobiti sredstva. NIH je najveći financijer istraživanja u Sjedinjenim Državama.
Treći dio izgradnje znanstvene karijere – ocjenjivanje od strane kolega – najdecentraliziraniji je, ali je još uvijek kontrolira, u brojnim slučajevima, mala skupina. “Čak su vam i tamo potrebna evaluacijska pisma drugih ljudi u vašem području, s drugih sveučilišta”, rekao je Kulldorff.
“Dakle, imate istu skupinu ljudi koji ocjenjuju stipendije ili procjenjuju tko bi trebao biti objavljen u prestižnim časopisima, a tko promaknut. Dakle, morate biti dio te grupe da biste uspjeli u znanosti. I mislim da se većina ljudi ne usuđuju iznijeti stavove koji su nekako
suprotni seniornijim ljudima koji kontroliraju sustav, što je dr. Sunetra Gupta nazvao kartelima.”
Sustav dobro funkcionira u nekim specijalnostima ili zemljama u kojima ljudi otvorenog uma imaju kontrolu, ali u drugima ne, rekao je Kulldorff. Općenito, vjeruje da je to dovelo do “centralizacije znanosti”.
“I zapravo možemo vidjeti, tijekom pandemije, da neka od najboljih istraživanja nisu došla iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva – mjesta koja se smatraju značajnim centrima znanosti – već su došla iz mjesta poput Katara ili Izraela ili Danske ili Švedske ili Islanda.
Mislim da u SAD-u i Velikoj Britaniji nije postojala ta sposobnost da se provede istraživanje potrebno za dobivanje pravih saznanja koje nam je potrebno za suočavanje s ovom pandemijom. Mislim da je to zbog ovog kartelnog sustava. Nekoliko studija provedeno je u ranoj fazi pandemije o potencijalnim liječenjima za COV-19 i malo je napora uloženo kako bi se istražilo koliko je dobar prirodni imunitet ili zaštita koju osoba uživa nakon infekcije COVID-19. Studije, prvenstveno iz Izraela i drugih zemalja izvan Sjedinjenih Država, kasnije su otkrile da je prirodni imunitet bolji od cijepljenja. I dalje je nedostajalo jakih istraživanja u spornim područjima kao što su maske, pri čemu se američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti oslanjaju na usporedbe podataka za razliku od randomiziranih kliničkih ispitivanja.
Najbolje osmišljena ispitivanja maskiranja, jedno provedeno u Danskoj i jedno provedeno u Bangladešu, pokazala su malo ili nikakvu korist od maski. Kulldorff vidi višestruka rješenja, uključujući decentraliziranje financiranja istraživanja te da sveučilišta objavljuju rezultate svojih znanstvenika umjesto da se oslanjaju na časopise za certificiranje istraživanja. “Kada bi svako sveučilište objavilo svoje istraživanje, to bi značilo da ga znanstvenici mogu odmah objaviti bez odlaganja, što je važno, i nema prestiža u kojem časopisu objavljujete ”, rekao je.
“Onda možemo sami suditi o radovima, prema onome što drugi ljudi misle o tom radu, broju citata koji dobiva, pozornosti koju dobiva, pišu li ljudi o tome, vodi li to do proboja.”
U takvom sustavu, Kulldorff također predviđa otvoreni sustav recenzije, u usporedbi s peer review koji se obavlja anonimno. Znanstvenici koji sastave popis dobro cijenjenih publikacija mogli bi zatim dobiti novac za provođenje važnih istraživanja, a prema sadašnjem sustavu financiranja, za dobivanje potpore za projekt mogu proći mjeseci ili čak više od godinu dana. Mislim da su znanstvenici dobri u pronalaženju zanimljivih pitanja i pokušaju da ih riješe. To bi znanstvenici trebali učiniti”, rekao je Kulldorff.
“A natjecateljska priroda je dobra u tom smislu jer svi oni žele nekako biti prvi u pronalaženju novih, važnih otkrića.”
HOP
