Poštovani Predsjedniče RH,
Poštovani Predsjedniče Hrvatskog sabora,
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,
Poštovani Predsjedniče HAZU

Već skoro dva mjeseca traje rat u Ukrajini. Svi hrvatski mediji, svi hrvatski političari od prvog dana uspoređuju rusku agresiju na Ukrajinu sa srpsko-jugoslavenskom agresijom na Hrvatsku početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Izgleda da je scenarij isti – najprije se pobuni neka „ugrožena” manjina, zatim dolazi „veliki brat” kako bi njoj pomogao – nekad protiv „ustaša”, sada protiv „nacista”. Postoje više usporedba koje nameću široj javnosti samo se jedna nikad ne spominje unatoč tome što su svi toga svjesni a to je usporedba RPC i SPC. Na početku 2019. obnovljena je autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve na temelju tomosa starog 300 godina. Odmah se je Ruska PC odlučno objavila protiv UPC. Par mjeseci kasnije Arhijerejski sinod SPC donio je odluku da ne priznaje Ukrajinsku pravoslavnu crkvu. SPC je jedina druga pravoslavna crkva osim RPC – Moskovska patrijarhija, koja je takvu odluku donijela. Ove su dvije crkve sad u shizmi s Carigradskim patrijarhom.

Dana 24. veljače 2022. dogodio se ruski napad na Ukrajinu, koji je prouzročio milijunski egzodus Ukrajinaca i tako je u Hrvatsku dosad došlo više od 14 000 njih – što znači više od 10 000 pravoslavnih Ukrajinaca jer su Ukrajinci 80 % pravoslavci. Tu nastaje problem: Ona strana pravoslavna crkva, SPC, koja je kao „državna” u Hrvatskoj i koju hrvatska država obilato uzdržava, ne smije dozvoliti ulazak u svoje crkve pripadnicima crkve, koju ona ne priznaje jer ne priznavanje neke Crkve znači i nepriznavanju njenih vjernika, koji su po definiciji sastavni dio crkve. Predstavnici Hrvatske pravoslavne crkve su naivno očekivali da će Hrvatska država ukrajinskim izbjeglicama bar dati na znanje da mogu za ostvarivanju svojih vjerskih potreba doći u HPC jer ona Ukrajinsku pravoslavnu crkvu priznaje pa tako i njene vjernike. Objavili su na njihovim stranicama i obavijest da uoči nadolazećeg Uskrsa pozivaju sve te ljude da se pridruže njihovim molitvama. Tu obavijest prenio je jedino portal dragovoljac.com. Čak i političari, koje se protive nezakonitom i nekanonskom djelovanju SPC u Hrvatskoj (a to je idealna mogućnost da se SPC ponovno s razlogom napadne) nisu se osudili o ovoj situaciji progovoriti. Nakon što su tu obavijest objavili, a bilo je vidno da Ukrajinci dolaze na liturgije HPC koje se drže na crkveno-slavenskom jeziku koji je njima razumljiv, pa su čak i krstili dvojicu ukrajinskih dječaka (o tome sam vam već pisao u tekstu JESTE LI PRIZNALI HRVATSKU PRAVOSLAVNU CRKVU? https://bezcenzure.hr/toptema/jeste-li-priznali-hrvatsku-pravoslavnu-crkvu/ ) uslijedio je koordinirani napad na HPC sa svih strana i na svih mogućih načina uključujući i izravne prijetnji prema svima koji su se usudili njihovu obavijest prenijeti preko društvenih mreža.

Kao i uvijek oni nisu tražili da im hrvatska država pomogne jer znaju da se to ne će dogoditi nego da se nesretnim ukrajinskim izbjeglicama pomogne jedino na način da im da na znanje da mogu doći kod njih u HPC.

U listopadu 2018. je Mitropolit SPC Amfilohije izjavio: “Nakon raspada dve države – Sovjetskog Saveza i Jugoslavije – crkva je ostala jedini mehanizam za održavanje našeg jedinstva.” Naravno što se tiče Hrvatske on misli na SPC, koju mnogi u RH smatraju više političkom nego vjerskom organizacijom što sam i ja ponovio prije dva dana gostujući u emisiji Z1 televizije „Bujica“: https://youtu.be/tsm88jSg8b8 Nešto kasnije su iz HPC pitali: Koje je to „njihovo jedinstvo” i sudjeluju li Hrvatske vlasti u održavanju tog „njihovog jedinstva”? Sad se ova situacija skriva od šire hrvatske javnosti i niti riječ o SPC u Hrvatskoj. Tzv. grkokatolici, koji su zapravo katolici istočnog obreda, koji koriste gregorijanski kalendar i kao i cijela Katolička crkva ove godine će proslaviti Uskrs 17. travnja, pripremili su za pravoslavne Ukrajince povodom pravoslavnog Uskrsa 24. travnja organizirani posjet grkokatoličkim crkvama. http://krizevacka-eparhija.com/ Nije jasno što će točno to biti – ponovno Hristovo uskrsnuće tjedan dana kasnije ili kazališna predstava. Ako je to ponovno Hristovo uskrsnuće, po kojem je to kanonu svaki tjedan uskrsnuće? Ako je kazališna predstava država se je mogla pobrinuti da ona bude održana po svim kazalištima u Hrvatskoj gdje ima i dovoljno glumaca, koji bi mogli odglumiti pravoslavne svećenike.

Ili se pod bilo kojoj cijeni ne smije spomenuti HPC pa čak pod cijeni da se tim nesretnim ljudima nametne nešto što se kosi s njihovim uvjerenjima ili netko pod izlikom brige o njima pokušava na njihovoj nesreći zaraditi.

S poštovanjem, Akademik Josip Pečarić

Izvro HPC