Zašto su Rusi i Srbijanci veliki mitomani ?
Prvo, jer su postali narod na temelju pravoslavlja mrzeći druge kršćane – katolike i uniate, koji se danas nazivaju grkokatolici i koji priznaju Papu, ali su sačuvali bizantske običaje te, drugo, jer su Rusi imperijalisti, a to pokušavaju postati i Srbijani. Kako za Srbijane ne postoje Hrvati, isto tako za Ruse ne postoje Ukrajinci, ali oba etnika su nastala od etnika Harvač.
I Hrvati i Ukrajinci su svoju državu zvali cervena ili krajina, dakle, Cervena Hrvatia. Odbacivanjem sufiksa INA Krajina postaje KRAJ,odakle riječ kralj. Od naziva Hara, dakle, Cara, nastaje naizv CAR. Ovdje je također važno ukazati da je naziv Hrvat nastao od naziva Harvač pod uticajem semitskog pisma u Aramei, odnosno, Elevitii.
Naime, naziv Cerveni je romanski naziv za Hrvate koji su živjeli između današnjeg Crnog i Ligurskog mora.
Oni su se tamo najvjerojatnije naselili sa obala Crnog mora, davno, prije Sarmata ili Horoata. Cerveni su u Europu donijeli latinsko suglasničko pismo, Sarmati su donijeli suglasničku glagoljicu sa prostora Arameje, koju su kasniji Semiti nazvali Elevitia po izgubljenom biblijskom plemenu Elevi ili Eleviti, dakle, Levi ili Leviti, a grčko pismo je semitsko suglasničko pismo koje su u Europi donijeli semitski Feničani, a Hrvati iz Bosne su dodali grčkom ustavnom pismu glagoljička slova za glasove H,Č. Š i Ž. Bosanski Hrvati su pisali glas V najprije kockicom, a kasnije su ga zamijenili latiničnim slovom B.
U Staroj Grčkoj se miješaju Harvači i semitski Feničani. Grci su sebe zvali Eleni, bez glasova H, V i Č, a semitsko pismo nije imalo slova za njih, a glas R je zamijenjen semitskim glasom L. Hrvati su ih zvali Grci, a Talijani GREGI. Harvači su na tom pismu sebe zvali ARGI. Da su se Harvači miješali sa semitskim Feničanima potvrđuju nam prezimena grčkih pjesnika, pisaca i filozofa. Feničani su bili trgovci i bili su bogatiji od pjesnika, pisaca i filozofa pa su Harvačima nametnuli feničko suglasničko pismo i novi jezik sa nekim haravačkim glasovima koji su pisani slovima X i Y.
To je kasnije iskrivilo haravaču, a ta promjena se i danas osjeća u hrvatskom jeziku.
Ranije je Sunce označavala riječ HARA, ali ju je zamijenila riječ ČAVA koja je nastala semitskim čitanjem riječi VAČA koja je označavala planet Zemlju. Od ove riječi nastaje i bog ŠEVA ili ŠIVA, a ova spoznaja bi trebalo promijeniti poimanje antičke povijesti. Riječi ČAVA se dodaje riječ ELA i dobivamo riječ ČAVELA, a to je semitsko čitanje riječi HALEVAČA. Na semitskom jeziku i pismu ČAVELAHA postaje AVELA, dakle, AVEL koji ikavizacijom postaje AVIL. Pod Romanima AVELA postaje VELA.
Kod Semita AVEL postaje ABEL. Očito, dio Harvata prihvaća semitsku religiju i nastaje Bela ili Abelova Hrvatska. Zbog toga u povijesti se pojavljuje i Vela Hrvatska, a riječ vela na sanskritu je značila obala.
Ako pak riječi ČAVA dodamo sufiks AN, dobivamo riječ ČAVAN, koja se na suglasničkoj haravači piše ČUN, što se odrazilo kao SUN, a kod Hrvata kao SUN-CE. Riječ SUN i ZONNE se proširila kod Cermana, dakle, Germana i tako se mijenja civilizacijska paradigma i nestajala haravačka civilizacija. Tako je latinski naziv Cerveni pod kršćanstvom postao Cerve, a ovaj Serve i Serbe, kao što je naziv Clavenpostao Slaven ili kao što je naziv Carmat postao Sarmat.
Međutim, u današnjem hrvatskom jeziku postoje mnoge riječi koje su slogovne, a slog se sastoji od suglasnika i poluglasa A. To su navodno dvoslovne sanskritske riječi, a kod Hrvata je sačuvana sanskritska deklinacija imenica u suglasničkoj čakavici, dok su suglasnički sufiksi za pridjeve i glagole također sanskritski. Zar je onda pogrešno zaključiti da je sanskrit naziv za hrvatski jezik koji se ranijezvao haravača, a označuje ga suglasnički sufiks KRIT u nazivu sans-KRIT?
Etrurce su Romani zvali Cerveni, ali oni su sebe zvali Araseni da bi pod vlašću Latina i kršćanstva postali Raseni. Slično su Hrvati, koji su bili poznati kao Sarmati, odnosno, Horoati, nazvani Arusini, dakle, Rusini, a prihvaćanjem kršćanstva su postali Rusi. Štoviše, naziv Krajina je nastao od naziva Crayena, a zbog toga smo imali dvije povijesne Crvene Hrvatske – karpatsku i jadransku. Zar Erevan u Armeniji ne stoji za naziv Cerven, a odatle i naš toponim Ervenik ili vojvođanski toponim Crvenka.
Slično su postojale i dvije Bele Hrvatske. U obe je živjelo najviše Hrvata koji su prihvatili semitsku religiju, a bili su poznati kao Azari, a danas su poznati pogrešno kao Haz-ari umjesto Vaz-ari. Od riječi VAZ nastaje hrvatski naziv za Uskrs koji je VAZ-am ili VAZ-an, što bi značilo zemaljsko rođenje ili buđenje života na zemlji. Mnogi od njih nisu prihvatili kršćanstvo i sačuvali su Stari zavjet kao temelj njihove religije. Oni nemaju nikakve povezanosti sa biblijskim Hebrejima.
Hrvatski katolici su ih zvali Židi, pravoslavci Jevreji, a latinski Romani ih zovu Ebrei, dakle, Hebreji.
Danas su poznati kao Aškenazi Židi, a najviše su živjeli u istočnoj Njemačkoj, Poljskoj, Belorusiji i zapadnom dijelu Rusije, te u istočnoj Austriji, Mađarskoj i Rumunjskoj.
Cerveni, dakle, Hrvati su nakon razleđivanja Europe prvi počeli naseljavati razleđenu Europu preko obala današnjeg Crnog mora. Ako razlikujemo semitsko suglasničko pismo od hrvatskoga, onda možemo zaključiti da se Crno more ranije zvalo Cerveno. Isto tako možemo zaključiti da se Europa zvala Harapača jer i Karpati imaju glas P umjesto glasa V. Haravača je dakle civilizacija koja je starijaod semitske, a Semiti su bili Stari Grci i Latini. Zbog toga su Grci Crno more zvali Pontus, odakle francuska riječ pont sa značenjem most.
Kako su Romani Hrvate zvali Cerveni, nametanjem kršćanstva oni su postali Cervi, a Latini su ih nazvali Servi. Kako Grci nisu imali slovo za glas V, Bizant ih je nazvao Serbi. Dakle, Serb je bizantskinaziv za Hrvate, a to nam pokazuje da su današnji Srbi oteli hrvatski identitet jer nemaj svoju baštinu
ni svoj jezik niti svoju povijest. Isto tako su Rusi oteli ukrajinsku baštinu, nametnuli im ruski jezik i oteli im njihovu baštinu i njihovu povijest. Rusi su zabranili ukrajinski jezik, čiji govor je bio ikavski, i nametnuli im ruski jezik.
Slično su Srbini ili Srbijani preko Vuka Karadžića i naivnih hrvatskih iliraca, Hrvatima nametnuli srbijanski vokabular preko ijekavice koja je utemeljena na srbijanskoj ekavici.
Imperijalni kolonijalisti da bi zavladali drugim narodima najprije mu unište jezik i nametnu mu svoj jezik. Primjerice, hrvatska Bosna je govorila čakavskom ikavicom, a danas govori štokavskom ijekavicom. Kada se nekom narodu promijeni jezik, promijeni mu se i identitet. Dakle, jezik definira jedan narod, ali, nažalost, danas jedan narod najviše definira religija i ona je prouzročila gotovo sve ratove i mržnju među narodima i ljudima.
Ovdje želim reći da je religija privatna stvar svakog pojedinca, a najmanje naroda ili države. Zbog toga religiju treba odvojiti od naroda i države, ali ona mora postati moralna vertikala.
Međutim, ruski patrijarh to ne slijedi jer svoj narod i državu goni u ratove i okrutno nasilje nad drugim narodima i državama zbog religije. To su činili i čine i srbinski patrijarhi. Kako je Rusija pokorila tuđe teritorije, narode i plemena u Aziji? Nije sigurno ljubavlju za Boga nego ratovima i okrutnim nasiljem.
Taj ruski religijski pristup sprovodi i sprovodila je Srbija na Balkanu. Svugdje gdje živi barem jedan pravoslavac je Srbija, a to je prouzročilo mnogo zla – ratova i nasilja na cijelom Balkanu u početku stvaranja etnika Srbin koji se pojavljuje prvi put 1799 godine.
Na temelju toga, Srbija je vodila mnoge ratove i pokušala osvojiti tuđe teritorije, u čemu je donekle i uspjela, uz najgnusnije zločine nad drugim narodima.
Pravoslavci u Hrvatskoj i BiH nikad nisu govorili ni srbijanskom ekavicom ni štokavskom ijekavicom nego su govorili čakavskom ikavicom i kajkavskom ekavicom. Ikavicom su govorili i danas jekavski Hrvati kao Hercegovci i Crnogorci. Dakle, hrvatski ikavski pravoslavci nisu imali jezične veze sa štakavskom ekavicom niti su kajkavski pravoslavci imali veze sa štakavskom ekavicom.
I jedni i drugi su bili Hrvati jer Hrvatima u Dioklecijanovoj Dalmaciji kršćanstvo je nametnuo Bizant i oni su bili njegovi vazali. Kajkavski pravoslavci su bjegunci iz osmanlijske Bosne. Knez Branimir je Hrvate uveo pod jurisdikciju Pape, ali nije bilo nasilja zbog običaja. Mnogi Hrvati su zadržali bizantske običaje, ali su priznavali Papu. Oni su bili poznati kao unijati.
Njih je pravoslavna iimperijalistička Srbija u kraljevini Jugoslaviji proglasila Srbima na temelju bizantskih običaja jer nisu znali razliku u značenju etnika Srb i Srbin ili Srbijan. Sve zločine Srbije na Balkanu je provodila nepostojeća SPC koja je priznata tek 1922 godine na cijelom teritoriju kraljevine Jugoslavije. Tako su svi pravoslavci na teritoriju kraljevine Jugoslavije postali Srbini ili Srbijani. Kako su i Rusi i Srbijani narod bez baštine i svojeg izvornog jezika, oni su prisiljeni otimati i krivotvoriti tuđu baštinu i tuđe jezike, a zbog toga su jedni i drugi skloni zločinima i lažima. Za sve svoje zločine optužuju druge narode, a to je poremećaj kojeg se lažni narodi na mogu osloboditi. U laži su kratke noge – kaže poslovica. Poražena je Srbija, a poražena će biti i Rusija. Siromaštvo i mržnja pratiti će ih dugo vremena, a najveće žrtve biti će ruski i srbijanski humanisti i demokrati premda su malobrojni.
Mogu Rusi i Srbijani mrziti i ubijati Ukrajince i Hrvate, ali bez baštine koju su im oteli ne bi imali svoj jezik i povijest. Njihova baština su Cervena i Bela Hrvatska, dakle, Hrvati i njihova civilizacija, a najmanje njihova mitologija. Na koncu mislim da je sve oteto prokleto i osuđeno na nestanak.
Srećko Radović
HOP