Borbe islamista i drugih vjerskih zajednica diljem svijeta
“Sukob civilizacija” – Samuel Huntington
Povijest je puna lokalnih sukoba i ratova radi neodgovarajuće granice. Tijekom hladnog rata dogodila su se trideset dva etnička sukoba, uključujući i ratove zbog neodgovarajuće granice između Arapa i Izraelaca, Indijaca i Pakistanaca, sudanskih muslimana i kršćana, budista i Tamilaca u Sri Lanki, te libanonskih šiita i maronita. Ratovi u svezi ostvarenja samobitnosti naroda, tvorili su oko pola svih uvjetno kazano, građanskih ratova tijekom sljedećih desetljeća. Jakost pobuna etničkih skupina utrostručio se između ranih pedesetih i kasnih osamdesetih. S obzirom na borbu za uzajamnu prevlast velikih sila, ovi sukobi, s nekim iznimkama, nisu privukli veliku pozornost i često su promatrani kroz prizmu hladnog rata.
Kada je “hladni rat” prestao, sukobi susjednih naroda su postali uočljiviji i rasprostranjeniji, nego što su to prije bili. Zapravo, dogodilo se nešto što neodoljivo podsjeća na porast stope etničkog sukoba. Ovi etnički sukobi i ratovi zbog neodgovarajuće granice nisu podjednako zastupljeni među svjetskim civilizacijama. Jako je nasilan bio sukob budista i Hindusa u Sri Lanki, a ratovi s nešto manje nasilja dogodili su se između nekih nemuslimanskih naroda diljem svijeta. Ipak, velika većina bitaka zbog neodgovarajuće granice dogodila se diljem Euroazije i Afrike, duž granice koja dijeli muslmane od nemuslimana. Dok je na makro ili na globalnoj razini svjetske politike temeljni sukob civilizacija između Zapada i ostatka svjeta, na mikro i lokalnom nivou, to je ponajprije rat između islama i drugih.
Snažna suprostavljanja i žestoki okršaji postoje između mjesnih muslimanskih i nemuslimanskih naroda. U Bosni, muslimani su vodili krvav i užasan rat sa pravoslavnim Srbima i bili iznimno angažirani i velikom nasilju protiv katoličkih Hrvata. Na Kosovu albanski muslimani zlopatili su se pod srpskom vladavinom i imali su usporedo s nekadašnjom srpskom vlasti i vlastitu vladu u sjeni. Nasilje između dvije etničke skupine Albanaca i Srba stalno je visilo u zraku. Albanska i grčka vlada su kao rogovi u vreći glede prava grčke manjine u Albaniji, odnosno albanske manjine u Grčkoj. Turci i Grci su povijesno jedni drugima kost u grlu. Na Cipru muslimanski Turci i pravoslavni Grci su u stalnoj napetosti, netrpeljivosti i neprijateljstvu. To se odražava i na uzajamne političke odnose Grčke i Turske. Na Kavkazu, Turska i Armenija su povijesni neprijatelji, a Azeri i Armeni su bili u ratu zbog borbe oko nadzora nad spornim područjem Nagorno Karabaha. Na sjevernom Kavkazu, Čečeni, Inguši i drugi muslimanski narodi dvije stotine godina bore se za državnu neovisnost od Rusije. Vrhunac te borbe je bio 1994. godine u ratu između Rusije i odmetnute Čečenije. Sukob se također dogodio između Inguša i pravoslavnih Osetijanaca. U basenu Volge, muslimanski Tatari su se u prošlosti borili protiv Rusa i početkom devedesetih postigli su su Rusijom i donekle pomirljivo rješenje nakon dobivanja ograničenog suvereniteta, premda i dalje pod neizravnom upravom Rusije.
Kroz devetnaesto stoljeće Rusija je silom postupno proširila svoju kontrolu nad muslimanskim narodima središnje Azije. Tijekom osamdesetih Avgani i Rusi su vodili rat. I nakon ruskog povlačenja iz Afganistana, produljen je ratni sukob, a ratno žarište je postao muslimanski Tadžikistan. Tamo su bitke vodile ruske snage koje su podupirale postojeću tadžikistansku vladu, a s druge starne su bili tadžikistanski pobunjenici. U Ksindžinjangu, Ujguri i druge muslimanske grupe bore se protiv procesa nacionalnog pretapanja u većinsko kinesko pučanstvo u kineskoj državi. Ujguri razvijaju bliske odnose i veze s njihovim etničkim i religijskim srodnicima u bivšim sovjetskim republikama.
Na Potkontinentu, točnije u Indokini, Pakistan i Indija su vodili tri rata . Muslimani osporavaju indijsku vladavinu u Kašmiru. Muslimanski imigranti se bore protiv plemena u Asamu, a muslimani i Hindusi sudjeluju u povremenim neredima i nasilju diljem Indije. Pritom, sve ove pobune su potaknute usponom fundamntalističkih pokreta u dvije vjerske zajednice. U Bangladešu budisti prosvjeduju protiv diksriminacije od strane budističke većine. U Maleziji i Indoneziji muslimani se periodično bune protiv Kineza, prosvjedujući protiv njihove ekonomske premoći. U južnom Tajlandu muslimanske skupine sudjeluju u povremenim pobunama protiv budističke vladavine, dok se na jugu Filipina muslimani bore za neovisnost u katoličkoj zemlji nasuprot vladavini katoličke većine na Filipinima. U Indoneziji, s druge strane, katolici u istočnom Timoru bore se protiv tlačenja od strane musliamnske vladajuće većine..
Na Srednjem istoku sukob između Arapa i Židova u Palestini potječe od uspostave židovske države. Između Izraela i arapskih država vođena su četiri rata. Palestinci su bili aktivni u intifadi protiv izraelske vladavine. U Libanonu maronitski kršćani su vodili ogorčenu bitku protiv muslimanskh šiita i ostalih muslimanskih grupa. U Etiopiji pravoslavni Amharasi povijesno su potiskivali muslimanske etničke grupe i suočili se s pobunom muslimanskih Oromosa.
Širom Afrike različiti sukobi odvijaju se između Arapa i muslimana na sjeveru i animističko kršćanskiih crnaca na jugu. Najkrvaviji muslimansko – kršćanski rat bio je u Sudanu. Trajao je desetljećima i u njemu je stradalo stotine tisuća ljudi. Nigerijskom politikom prevladavao je sukob između muslimanskih Fulana Hindusa na sjeveru i kršćanskih plemena na jugu, sa čestim nemirima i jednim važnijim ratom. Slične borbe između muslimanskih i kršćanskih grupa doogdile su se u Čadu, Keniji i Tanzaniji.
Na svim ovim mjestima odnosi između muslimana i naroda iz drugih civilizacija, bilo katoličke, bilo protestantske, ili pravoslavne, zatim hinduističke, kineske, budističke, židovske, općenito bili su nepomirljivo suprotstavljeni. Priroda tih odnosa u prošlosti je bila nasilna. Mnogo toga negativno se odrazilo i prenijelo iz dalje prošlosti i u novije doba. Gdje god pogledamo duž granica islama, muslimani imaju poteškoće živjeti miroljubivo sa svojim susjedima. Prirodno se postavlja upit je li ovaj obrazac sukoba poznog dvadesetog stoljeća podjednako vrijedi za odnose između skupina iz drugih civilizacija? Zapravo, ne vrijedi. Muslimani tvore oko jedne petine svjetskog stanovništva na planetu. No, oni su od devedesetih godina prošlog stoljeća pa nadalje bili daleko umješaniji u međugrupno nasilje nego ljudi iz bilo koje druge civilizacije. Za to postoje brojna i bogata svjedočanstva.
Dragan Ilić
HOP
