Svjetska zdravstvena organizacija želi okončati slobodu kakvu poznajemo
Nastavljamo s našim najnovijim kratkim znanstvenim vijestima.
Zahvaljujemo na pomoći našim ekspertima, znanstvenicima.
U članku ‘Sporazum o pandemiji’ Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) želi okončati slobodu kakvu poznajemo i predati ‘ključeve moći’ svom najvećem privatnom financijeru Billu Gatesu –
The W.H.O’s ‘Pandemic Treaty’ will end Freedom as we know it and hand the ‘keys to power’ to its largest private funder, Mr Bill GatesBill Seeks to Muzzle Doctors Who Tell the Truth About COVID
https://expose-news.com/2022/05/08/who-pandemic-treaty-power-a-warning/
Jučer, 12. 05. 2022. Tessa Lena za expose-news.com piše o predloženom novom sporazumu Svjetske zdravstvene organizacije o pandemiji koji potencijalno može iskorijeniti nacionalni suverenitet kakav poznajemo.
Znanstveno vijeće Hrvatske, još je 20. 04. 2022., uputilo Prigovor UN-u zbog predaje suvereniteta hrvatskog zdravstva WHO-u (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) o čemu smo pisali:
Riječ o banalnosti zla i utjecaju naših individualnih svakodnevnih izbora na buduće generacije i povijest svijeta. O čemu se radi? U prosincu 2021. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je svoj plan za razvoj novog sporazuma o pandemiji kojim bi se “jačala” međunarodna suradnja tijekom budućih pandemija. Što to znači u praktičnom smislu? Jezik objave bio je nejasan, pa ga moramo tumačiti u kontekstu.
Ako su posljednje dvije godine ikakvi pokazatelji, “međunarodna suradnja” u praksi znači da svi čelnici povezani sa Svjetskim ekonomskim forumom (WEF) idu naprijed i složno tjeraju svoje ljude u propast, uz zvuk ujednačenih poruka u medijima. “Međunarodna suradnja” znači da sve zemlje čine istu destruktivnu stvar, što rezultira nepotrebnom ljudskom smrću i patnjom, narušavanjem društvenih struktura i svjetskog gospodarstva, a sve kako bi otvorili put njihovoj omiljenoj “novoj normalnosti”. To je „međunarodna suradnja“?!
S obzirom na samoproglašenu povijesnu prirodu ovog ugovora, Svjetska zdravstvena organizacija posvetila je cijela dva dana prvom krugu javnih rasprava (i nisu ga puno reklamirali). Prvi krug održan je u travnju 2022. Drugi krug će se održati u lipnju ove godine. Dr. Tess Lawrie napisala je vrlo dirljiv članak o sporazumu WHO-a o pandemiji. Evo komentara dr. Lawrie na predloženi sporazum:
- Poziva na ‘usredotočenost na ljudsku sigurnost’, a ne samo na ‘usredotočenost na zdravstvenu sigurnost’. Očigledno, ne žele samo kontrolirati tijelo već svaki aspekt vašeg života.
- Brzo odobrenje hitne dijagnostike – i jedinstvena regulatorna registracija za dijagnostiku. Drugim riječima, više kontrole.
- Ravnopravan pristup cjepivima i ‘mehanizam za pozivanje na odgovornost prekršitelja’. Dakle, ako neka nacija zaključi da cjepivo nije sigurno – kao što se dogodilo u ovoj posljednjoj pandemiji – WHO bi imao moć nadjačati to i svejedno ubiti svoju populaciju.
- Cjepiva treba razviti u roku od 100 dana. Ovo je apsurdno. Sigurnim lijekovima potrebno je deset godina da budu adekvatno ispitani i proglašeni sigurnima. U bazi podataka WHO-a nalazi se više od 3,5 milijuna ljudi koji su oštećeni cjepivima protiv Covida i to bi mogao biti vrh ledenog brijega.
Ove točke zvuče kao da se radi o kontroli, pa ne čudi što dolaze s više cenzure! Zanimljivo i očekivano je da su javni komentari bili otvoreni, međutim da ste ga tražili na Googleu, ne biste znali ništa o tome!
Zanimljivo je i da nije prvi put da WHO pokušava poslužiti farmaceutskoj industriji i raznim dioničarima industrije koristeći “spremnost na pandemiju” kao pravni „alat“. Na primjer, 2009. godine najavili su pandemiju gripe (H1N1) koja je aktivirala ugovore o kupnji cjepiva i prisilila zemlje sudionice na velike serije doza koje im nisu bile potrebne. Užurbano puštanje medicinskog proizvoda ispod standarda dovelo je, između ostalog, do “fijaska s narkolepsijom”. Evo što na to kažu u izvještaju Council of Europe’s Parliamentary Assembly:
“Parlamentarna skupština je uznemirena načinom na koji se pandemija gripe H1N1 rješava, ne samo od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), već i od strane nadležnih zdravstvenih tijela na razini Europske unije i na nacionalnoj razini.
Posebno zabrinjavaju neke od posljedica donesenih odluka i danih savjeta koji dovode do narušavanja prioriteta javnih zdravstvenih usluga diljem Europe, rasipanja velikih svota javnog novca, kao i neopravdanih strahova i strahova od zdravstvenih rizika s kojima se europska javnost suočava.
Skupština napominje da su uočeni ozbiljni nedostaci u pogledu transparentnosti procesa donošenja odluka u vezi s pandemijom, što je izazvalo zabrinutost zbog mogućeg utjecaja farmaceutske industrije na neke od važnijih odluka u vezi s pandemijom.
Skupština se boji da će ovaj nedostatak transparentnosti i odgovornosti rezultirati naglom padom povjerenja u savjete koje daju glavne javne zdravstvene ustanove. To bi se moglo pokazati katastrofalnim u slučaju sljedeće bolesti pandemije – koja bi se mogla pokazati mnogo ozbiljnijom od pandemije H1N1…
Izvjestitelj smatra da su neki od ishoda pandemije, kao što je prikazano u ovom izvješću, bili dramatični: narušavanje prioriteta javnih zdravstvenih usluga u cijeloj Europi, rasipanje golemih svota javnog novca, izazivanje neopravdanog straha među Europljanima, stvaranje Zdravstveni rizici zbog cjepiva i lijekova koji možda nisu bili dovoljno ispitani prije nego što su odobreni u brzim postupcima, svi su primjeri ovih ishoda.”
Čak je i Forbes 2010. napisao da se “od početka, djelovanje Svjetske zdravstvene organizacije kretalo od sumnjivog do flagrantno nesposobnog”:
“Dvojbene odluke WHO-a pokazuju da su njegovi dužnosnici previše kruti ili previše nekompetentni (ili oboje) da bi izvršili potrebne prilagodbe u sustavu upozorenja na pandemiju – nedostatke koje smo očekivali od organizacije koja je znanstveno izazvana, samodovoljna i neodgovorna.
WHO bi mogao biti u mogućnosti provoditi i izvještavati o nadzoru diljem svijeta – tj. prebrojati ukupan broj slučajeva – ali njegova bi politička uloga trebala biti drastično ograničena.“
Ali i UN-ova regulatorna politika, zahtjevi i standardi često prkose znanstvenom konsenzusu i zdravom razumu. Njezini dužnosnici nisu prijatelji trgovine, javnog zdravstva ili zaštite okoliša. Rezultat je nesigurniji, opasniji i manje otporni svijet. Kada je u pitanju pošast, UN je možda najveća pošast od svih.
Je li bilo prikladno da WHO prima savjete od stručnjaka koji su imali deklarirane financijske i istraživačke veze s farmaceutskim tvrtkama koje proizvode antivirusna sredstva i cjepiva protiv gripe?” Mary Otto-Chang, bivša zaposlenica Ujedinjenih naroda, govorila je o velikim problemima u UN te o sporazumu iz 2019. između UN-a i Svjetskog ekonomskog foruma. Ono što vidimo je korištenje autoriteta UN-a kao navodno ‘pravedne i divne’ međunarodne organizacije koja štiti ljude za komercijalne i filozofske ciljeve najbogatijih ljudi svijeta. Kakva zamršena laž!
Ponekad se, koristeći naopaki jezik, ljudska osjetila ponovno treniraju do te mjere da potpuno zamjenjuju značenja, gdje rat postaje mir, a ubojstvo suosjećanje. Potrebno je vrijeme da se dehumanizira cijela demografija – na temelju određene etničke pripadnosti, ili vjere, ili zdravstvenog statusa, ili bilo koje druge proizvoljne pripadnosti.
Na primjer, u ranoj nacističkoj Njemačkoj, vodila se kampanja za ubijanje mentalno hendikepirane djece (i nehumane eksperimente nad njima), a roditeljima se često govorilo da im djecu odvode radi bolje skrbi. Roditelji nisu znali da im se djeca ubijaju — ali medicinske sestre koje su ubile invalide točno su znale što rade, no možda su neki od njih vjerovali da čine djela milosrđa!
Na kraju – Izbori su važni. Izbori imaju dugoročne posljedice: za nas same, za ljude oko nas, pa čak i za povijest svijeta! Na primjer, da se vratimo na temu spremnosti za pandemiju, velik dio onoga što se dogodilo u SAD-u 2020. omogućeno je zahvaljujući Bushovoj odluci iz 2005. da ponovi plan pripravnosti za pandemiju. Tko je još 2005. na to obraćao pozornost? Tko bi mogao zamisliti da će to imati tako dubok utjecaj na naše živote? Vjerojatno nitko, osim ljudi koji su to planirali. A ipak, tu smo… Ili drugi primjer. Kada ljudi prihvate cenzuru protiv grupa s kojima nemaju odnose, često ne pomisle da će cenzori doći po njih sljedeći – a ipak, upravo se to događa. Što će reći, hrabrost i nastojanje da se radi ispravno ne samo da su hvale vrijedni, već su i vrlo praktični, osobito u teškim vremenima.
Zasigurno ne postoji formula, niti univerzalni recept za ovakvo vrijeme, ali važno je vidjeti prevarante u visokim stolicama kakvi jesu (uključujući kada govore o sporazumima o pripravnosti na pandemiju „za naše dobro“) i vidjeti kroz njih bez straha.
Kad stojimo zajedno, s ljubavlju u srcu, jaki smo.
hOP