Šta se dogodilo djeci?!? Sa razvojem ‘tehnoloških ubijača vremena’ došlo je i do velikih promjena u stavovima, vrijednostima, moralu i ciljevima mladih generacija.
Mnogima od nas je jasno, naročito u zadnje dvije godine sa kojim ciljevima je napravljena degeneracija mladih generacija…
Roditelji, u trci za zaradom “za život” često idu linijom manjeg otpora pa dozvoljavaju sve tehnološke zanimacije djeci, jer je izgleda bitniji “mir u kući” nego se baviti stvarnim odgojem djece…vjerujem da su jako rijetki oni koji su postupali ili postupaju drugačije…ono što naročito zabrinjava je nedostatak smisla, ciljeva i općeg osjećaja sreće…sve je instant, bez neke težine…rekla bih, krivi smo mi…jer jesmo…zločinci su samo iskoristili naš konformizam…mi smo generalno pristajali na sve i još uvijek pristajemo na sve šta nam oni nametnu…a samo mi možemo učiniti nešto da se stvari promijene na bolje…rečenica tipa “svakako ne možemo ništa učiniti” ili “biti će što bude” pravi su odraz i sažetak onih koji su prije svega odustali od sebe…onih koji su svoju moć i život predali u ruke raznoraznim tuđinima…i šta takvi mogu naučiti svoju djecu?!
Učimo ih da su jaki…da mogu sve što požele…da je u redu ako i pogriješe jer kako drugačije da nauče…naravno, ne mislim da su današnja djeca loša…loš je sistem, loše je društvo, loši smo mi koji to ne mijenjamo za njihovo dobro…sve to šta se dogodilo djeci je napravljeno po dizajnu…po dizajnu to trebamo i preokrenuti…cilj su im djeca…naše je da im ne dopustimo do njih!
A.P. profil
HOP