Bitna je i neizrečena činjenica – da je Klaus Schwab, svojedodno na Harvadu pohađao seminar koji je vodio prof. dr. Henry Kissinger.
1967. je časopis Sveučilišta Harvard “The Crimson” objavio članak pod naslovom: “CIA Financial Links” (“CIA Financijske veze”) u kojemu piše kako je u izvještaju Humphrey Doermann-a (kojega je Doermann izradio u svojstvu pomoćnika dekana Harvard-a) navedeno kako je CIA financirala različite programe na Harvardu, a da je jedan od njih program: “Međunarodni seminar” koji je, u to doba, vodio prof. dr. Henry Kissinger.
Izvještaj Humphrey Doremann-a odnosio se na razdoblje 1961.-1966.
Poveznica na: “CIA Financial Links”, The Crimson, Harvard, 1976.
https://www.thecrimson.com/article/1967/4/15/cia-financial-links-phumphrey-doermanns-report/
“Međunarodni seminar” prof. dr. Kissingera trajao je i kroz 1967. godinu, a Klaus Schwab je – nakon stjecanja redovne diplome – na Harvard pristigao 1965. i bio je jedan od polaznika/učenika spomenutog “Seminara” prof. dr. CIA-Kissingera.
Henry Kissinger je u 2. svjetskom ratu služio u “Counter-Intelligence Corps” – protupbavještajnim jedinicama Vojske SAD-a, a nakon rata je – 1946. – dodijeljen kao predavač u “Obavještajnu školu-Evropska komanda” – na položaj na kojemu je ostao i nakon što je službeno napustio Vojsku SAD-a.
Potom je 1950. Henry Kissinger diplomirao na Harvardu .
Nadalje, prof. dr. Kissinger je – prije no što je postao “‘ugledan’ profesor” -1951. bio angažiran kao “savjetnik” u odjelu Vojske SAD-a, izvornog naziva –“Operations Research Office” – gdje je obučavan i za različite forme psihološkog ratovanja (“psychological warfare”).
1954. je Kissinger postao član privatno financiiranog ‘think-tanka’, kojeg financiraju (su)vlasnici najvećih transnacionalnih korporacija i banaka -“Council on Foreign Relation” – iz kojeg se regrutiraju mnogi američki ministri obrane, direktori CIA-e, ministri financije i drugi “javni službenici” u SAD-u –
Od 1956 Kissinger je angažiran kao “direktor specijalnih studija” koje je financirala “filnatopska” organizacija “Rockefeller Brothers Fund”.
1969. je professor Kissinger objavio knjigu na temu strategije korištenja nuklearnog oružja: “Nuclear Weapons & Foreign Policy”.
Herman Kahn je bio poznati “znanstvenik” CIA-Pentagon ‘think-tanka’ RAND corporation i kolega Henry Kissingera, koji je čuven (i) po tome da je prvi razradio različite strategije nuklearnog ratovanja primjenom koncepata tzv. “teorije igara”.
1966. godine – Herman Kahn je, u časopisu koji izdaje privatno financiran ‘think-tank’ “Council on Foreign Relations”iz kojega se, redovito, regrutiraju visoki funckonari Vlade SAD-a, direktori CIA-e, ministry obrane, vanjskih poslova (…) – a koji se zove (čaospis) “Foreign Affairs” napisao esej:
“Our Alternatives in Europe”
https://www.foreignaffairs.com/articles/europe/1966-07-01/our-alternatives-europe
U tom je eseju Hermann Kahn je napisao (i) slijedeće (slobodan prijevod):
“Postojeća politika SAD-a općenito je bila usmjerena na političku i gospodarsku, kao i vojnu integraciju ili ujedinjenje zapadne Europe kao sredstvo europske sigurnosti. Neki su ujedinjenje vidjeli kao korak prema političkom jedinstvu Zapada u cjelini, pa čak i svijeta. Stoga se postizanje nekog kvalificiranijeg oblika integracije ili federacije Europe, te Europe s Amerikom, također smatralo suštinski poželjnim ciljem, pogotovo zato što su nacionalna rivalstva u Europi viđena kao temeljno remetilačka sila u modernoj povijesti. ; stoga je njihovo potiskivanje, ili smještaj u širi politički okvir, neophodno za buduću stabilnost svijeta.”
1967. godine Herman Kahn je za potrebe Vlade SAD-a sudjelovao u pisanju dokumenta pod nazivom (slobodan prijevod):
“Pomoćna pilot studija za Program istraživanja obrazovne politike-Završno izviješće o tome kako postići društvo budućnosti” (“Ancillary Pilot Study for the Educational Policy Research Center Program. Final Report”)
https://archive.org/details/ERIC_ED024124/page/n20/mode/1up?q=europe
U poglavlju te studije pod nazivom:
“Potrebe posebnog obrazovanja za ‘donositelje odluka’ (decision-maker)” Herman Kahnn je napisao:
“Poželjnost educiranih donositelja odluka kako bi oni zapravo bili sposobniji planirati sudbinu nacije ili provoditi planove formulirane kroz demokratski proces, treba vrlo ozbiljno razmotriti.
Jedan aspekt ovog postupka bio bi stvaranje zajedničkog skupa koncepata, zajedničkog jezika, zajedničkih analogija, zajedničkih referenci…”
Potom nastavlja u istom odjeljku:
“Univerzalno ponovno poučavanje u duhu humanističke tradicije Europa – barem za svoju sveobuhvatnu vodeću skupinu – mogla bi biti korisna na mnogo načina”.
Nakon toga je osnovan tazkovani “Svjetski ekonomski forum” …
Goran
HOP
