Već više od tri mjeseca traje rat u Ukrajini. To su tri mjeseca u kojima je svima postalo jasno koliko je Hrvatskoj potrebna njena Hrvatska pravoslavna crkva. Svi hrvatski mediji, svi hrvatski političari, od prvog dana uspoređuju rusku agresiju na Ukrajinu sa srpsko-jugoslavenskom agresijom na Hrvatsku početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Izgleda da je scenarij isti – najprije se pobuni neka „ugrožena” manjina, zatim dolazi „veliki brat” kako bi njoj pomogao – nekad protiv „Ustaša”, sad protiv „nacista“.
Sjetimo se kako je u listopadu 2018. mitropolit SPC Amfilohije izjavio: “Nakon raspada dvije države – Sovjetskog Saveza i Jugoslavije – crkva je ostala jedini mehanizam za održavanje našeg jedinstva.” Naravno što se tiče Hrvatske, on misli na SPC, a za Ukrajinu na RPC.
Dne 4. svibnja 2022. IKA objavljuje da je održan susret Biskupske komisije HBK za ekumenizam s episkopom Jovanom Ćulibrkom (niškim specijalcem) „o ekumenskoj dimenziji sinodskog savjetovanja i pastoralnom pristupu izbjeglicama iz Ukrajine u Hrvatskoj” i kako je „Episkopu Jovanu prenesen stav hrvatskih biskupa kako ratne stradalnike iz Ukrajine treba prihvaćati kao izbjeglice, pružajući im punu humanitarnu potporu, ali da pastoralnu brigu za sve pravoslavne bilo koje jurisdikcije bez bilo kakvog ulaženja u pitanje jurisdikcije kojoj u Ukrajini pripadaju, treba preuzeti Srpska pravoslavna Crkva.” I evo po nagovoru HBK, SPC je preuzela odgovornost za ukrajinske izbjeglice u Hrvatskoj, ali na koji način?
Dne 24. lipnja 2022. kanonski i svjetovno nepostojeća tzv. „SPC u Hrvatskoj” na svojim mrežnim stranicama, Odjel za vanjske crkvene odnose UPC-a objavljuje sljedeće:
„Ukrajinska pravoslavna Crkva imenovala svećenika za brigu o sunarodnjacima u Hrvatskoj
Njegovo blaženstvo mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Onufrije dao je blagoslov da se svećenik Andrej Ivanenko pošalje u Hrvatsku kako bi se brinuo o duhovnim potrebama ukrajinskih izbjeglica. Imenovanje duhovnika u Hrvatskoj, čije područje pripada kanonskoj jurisdikciji Srpske pravoslavne Crkve, dogovoreno je s njezinim poglavarom, Njegovom svetošću patrijarhom Porfirijem.”
Srbijanski mediji likuju! Zašto? Zato što su RPC i SPC odlučili poslati svećenika RPC u Hrvatsku, a da se Hrvatsku niti ne pita za mišljenje.
Crkvena organizacija nazivom Ukrajinska pravoslavna Crkva, čiji je poglavar Mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Onufrije nije neka samostalna crkva nego podružnica RPC – Moskovske patrijarhije, što se u navedenom tekstu namjerno prešućuje.
Početkom 2019. Carigradska patrijarhija obnovila je autokefalnost crkvene organizacije naziva Pravoslavna crkva Ukrajine čiji je poglavar Mitropolit kijevski Epifanije.
SPC je svojom odlukom da ne priznaje PCU ušla u shizmu (razkol) s PCU ali također i s Carigradskom patrijarhijom. Isto je prije nje učinila i RPC-MP.
Vrijedi napomenuti što je 3. travnja 2022. objavila RIA Novosti :
“Ruski patrijarh Kiril danas je u govoru pred vojskom pozvao na uništenje Ukrajine.”[1]
Mi smo se u Hrvatskoj navikli da se crkva Srbije ponaša kao okupator ali nije ona za to kriva nego hrvatska državna vlast, koja ju uzdržava unatoč tomu što ta crkva nije registrirana u RH i na temelju ništetnog ugovora, koji je Ivica Račan podpisao 2002. godine.
Ipak moramo postaviti neka pitanja:
1. Tko plaća tog svećenika: Moskva, Beograd ili kako to uvijek na kraju biva, Zagreb?
2. Tko je njemu poslodavac?
3. Tko za njega plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje?
4. Je li taj svećenik dobio boravak i radnu dozvolu za rad u RH?
5. Tko njemu plaća smještaj i režije?
6. Nije li to protivno sankcijama kojima je izložena Ruska federacija i s njom organski povezana Moskovska patrijarhija i njene autonomne crkvene sastavnice?
Sad se u Hrvatskoj događa to da se za ukrajinske izbjeglice brine SPC uz pomoć RPC-Moskovske patrijarhije, koja je huškala na Ukrajinu i jedan je od pokretača i blagoslivatelja rata. Znači oni, koji su rat prouzročili, sad će se brinuti o ratnim izbjeglicama koje su sami proizveli.
Dakle, sumirajmo:
1. RPC-MP, koja je Pravoslavna crkva Rusije podržava politiku Rusije pa tako i rat protiv Ukrajine.
2. SPC, koja je Pravoslavna crkva Srbije podržava politiku Srbije, koja podržava Rusiju u ratu protiv Ukrajine.
3. RH već godinama uporno odbija registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je Pravoslavna crkva Hrvatske i koja po definiciji mora podržavati svoju državu kod temeljnih pitanja od najvišeg državnog interesa.
4. SPC, koja nije registrirana u RH dovodi svećenika RPC-MP, koja isto nije registrirana u RH.
5. Umjesto da se pobrine za vlastitu Pravoslavnu crkvu Hrvatske, RH se brine o Pravoslavnoj crkvi Srbije i nju obilno plaća kako bi ona mogla nesmetano raditi protiv Hrvatske, pa čak i podržavati RPC-MP što znači i izravno podržavati ruski rat protiv Ukrajine.
Nedavno su institucije EU prozvale SPC kao remetilački faktor na području Zapadnog Balkana[2]. Američki think tankovi također su ju detektirali kao izvještajno-promičbenu inštituciju u vanjskoj formi religijske organizacije[3]. RH, koja podržava sankcije EU protiv Rusije koje su uvedene kako bi natjerale Rusiju da odustane od rata već godinama uzdržava na svom teritoriju remetilački faktor i produženu ruku Rusije ovdje poznatu kao SPC, a sada dovlače čak i svećenika iz RPC-MP, koja je dokazani remetilački čimbenik u Ukrajini.
Sve je to suludo i izgleda da se takve ludosti mogu događati samo u Republici Hrvatskoj jer niti u jednu drugu državu članicu EU nije došao svećenik agresorske ruske crkve kako bi se pobrinuo za protjerane Ukrajince.
Mi, Hrvatska pravoslavna crkva o ovoj ćemo situaciji izvijestiti Njegovo Visokopreosveštenstvo kijevskog mitropolita Epifanija, poglavara PCU i nastavit ćemo pružati pomoć svim Ukrajincima u Hrvatskoj u skladu s našim mogućnostima. Neka se pridruže našim molitvama za mir u Ukrajini i općenito našim molitvama jer molitva je lijek za dušu, koji nam je svima i uvijek potreban.
„ Pati li tko među vama? Neka moli!… Mnogo može žarka molitva pravednikova.“(Jak. 5 : 13,17)
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR