ANALIZA STATISTIČKIH REGIJA I PRIJEDLOG IZBORNIH JEDINICA mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
Večernji list objavio je 16. siječnja 2021. godine da Hrvatska i dalje ima 209.374 zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika te više birača nego punoljetnih stanovnika. Naime, prema prvim rezultatima popisa stanovništva, Hrvatska ima najviše 3.888.529 stanovnika, dok je 3. siječnja 2021. godine imala čak 4.097.903 zdravstvenih osiguranika. Također, nakon popisa trebat će “očistiti” i registar birača, u kojem su 3.690.623 punoljetna građanina, što je nemoguće s obzirom na postojeći broj stanovnika, jer je mladih prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 2020. bilo više od 700 tisuća. Hrvatska za taj broj birača ima 949 birača s prebivalištem na tisuću popisanih stanovnika. Treća izborna jedinica na lokalnim izborima 2021. godine je imala 899, četvrta 955, osma 955, deveta 983 i deseta 944, a prva, druga , šesta i sedma ukupno 920 birača na tisuću popisanih stanovnika. Treća i osma izborna jedinica su unutar dopuštenih odstupanja od ± 5% po broju birača i po broju stanovnika od prosjeka broja birača i stanovnika izbornih jedinica. Četvrta izborna jedinica odstupa od prosjeka broja stanovnika za – 15,1%, a od prosjeka broja birača za – 13,86%, peta po broju stanovnika za -11,63% i po broju birača za -6,97%, deveta po broju stanovnika za 8,18% i po broju birača za 13,02% i deseta po broju stanovnika za 8,23% i broju birača za 8,5%. Iz ovih podataka može se zaključiti da sastav Hrvatskog sabora ne odgovara niti jednakosti glasova birača niti po jednakosti broja stanovnika koje zastupnici predstavljaju. Zakon o izbornim jedinicama morali smo promijeniti odmah nakon popisa 2011. godine. Na lokalnim izborima prošle godine imale su: Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska i Zadarska županija više birača od popisanih stanovnika 2021. godine odnosno više od tisuću birača na tisuću popisanih stanovnika. Osam od 10 sadašnjih izbornih jedinica odstupa po broju birača više od zakonski dopuštenih granica od 2011. godine. Od naputka Ustavnog suda prosinca 2010. godine sve vlade Republike Hrvatske imale su dovoljno vremena promijeniti Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Ustavni sud je trebao ukinuti Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kako bi prisilio vladajuću većinu da uskladi odstupanja broja birača sa Zakonom. Od 2001. do 2021. godine najmanji broj stanovnika imala je IV. izborna jedinica, a najveći do 2017. godine IX. i 2020. godine X. izborna jedinica. Vlade: Jadranke Kosor, Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića nisu promijenile izborne jedinice.
Razmjerni izborni sustav
Kod čistog razmjernog izbornog sustava optimalna je podjela Hrvatske na pet izbornih jedinica s ukupno 96 zastupnika razmjerno broju stanovnika koje bismo izabrali u četiri statističke regije tako da Jadransku Hrvatsku podijelimo na dvije izborne jedinice s podjednakim brojem stanovnika: Panonskoj Hrvatskoj 26, Južnoj primorskoj Hrvatskoj koja bi obuhvaćala: Dubrovačko-neretvansku, Splitsko-dalmatinsku i Šibensko-kninsku županiju 16, Jugozapadnoj primorskoj Hrvatskoj koja bi obuhvaćala: Istarsku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku i Zadarsku županiju 16, Gradu Zagrebu 19 i Sjevernoj Hrvatskoj 19. U izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala birače s prebivalištem u Hrvatskoj i iseljeništvu birali bismo 24 zastupnika s izbornim pragom od 3%. Hrvatski sabor bi imao ukupno 120 zastupnika. Izborni prag od 4% je optimalan za 20 zastupnika po izbornoj jedinici. Kod preferencijskog glasanja svih birača izborne jedinice trebale bi imati od 14 do 28 zastupnika radi provedivosti izbora s preferencijskim glasovanjem.
Mješoviti izborni sustav
U izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala birače s prebivalištem u Hrvatskoj i iseljeništvu birali bismo 24 zastupnika razmjernim izbornim sustavom i 60 zastupnika u tri izborne jedinice u Hrvatskoj: Panonskoj Hrvatskoj 16, Jadranskoj Hrvatskoj 20 i u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala statističke regije Grad Zagreb i Sjevernu Hrvatsku 24, a 36 zastupnika birali bismo većinski tako da županije imaju barem jednog zastupnika kako slijedi: Zagrebačka 3, Krapinsko-zagorska 1, Sisačko-moslavačka 1, Karlovačka1, Varaždinska 2, Koprivničko-križevačka 1, Bjelovarsko-bilogorska 1, Primorsko –goranska 2, Ličko-senjska 1, Virovitičko-podravska 1, Požeško-slavonska 1, Brodsko-posavska 1, Zadarska 1, Osječko-baranjska 2, Šibensko-kninska 1, Vukovarsko-srijemska 1, Splitsko-dalmatinska 4, Istarska 2, Dubrovačko-neretvanska 1, Međimurska 1 i Grada Zagreb 7. Ukupni broj zastupnika u Hrvatskom saboru bio bi 120. Ukoliko bismo u Hrvatskoj birali do 70 zastupnika razmjernim izbornim sustavom birali bismo u tri izborne jedinice tako da statističke regije Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska obuhvaća jedna izborna jedinica. Ukoliko bismo razmjernim izbornim sustavom birali između 70 i 84 zastupnika statističke regije bile bi izborne jedinice. Ako bismo u Hrvatskoj birali razmjernim izbornim sustavom između 84 i 106 zastupnika koristili bismo pet izbornih jedinica. Statistička regija Jadranska Hrvatska ima oko trećine stanovnika Hrvatske prema popisu 2021. godine pa bi se mogla podijeliti na dvije izborne jedinice s podjednakim brojem stanovnika kod podijele Hrvatske na pet izbornih jedinica.
1. obuhvaća: Dubrovačko-neretvansku, Splitsko-dalmatinsku i Šibensko-kninsku županiju i
2. obuhvaća: Istarsku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku i Zadarsku županiju. Ukoliko bismo u Hrvatskoj razmjernim izbornim sustavom birali više od 106 zastupnika Panonsku Hrvatsku mogli bismo podijeliti na dvije izborne jedinice kako slijedi na Središnju i posavsku Hrvatsku ( SPH )koja bi obuhvaćala: Bjelovarsko-bilogorsku,Brodsko-posavsku, Karlovačku i Sisačko-moslavačku županiju i Podravsko-podunavsku Hrvatsku ( PPH ) koja bi obuhvaćala: Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku, Virovitičko-podravsku i Vukovarsko-srijemsku županiju.
HRVATSKA BI TREBALA IMATI TRI NUTS 2 STATISTIČKE REGIJE KAO ZA VRIJEME VLADE IVE SANADERA
Neadministrativne statističke regije HR NUTS 2 bile bi izborne jedinice kod mješovitog izbornog sustava ili bi se statističke regije s većim brojem stanovnika dijelile na dvije izborne jedinice kod razmjernog izbornog sustava.
Članak 1. Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2021. (u nastavku teksta: HR_NUTS 2021.) statistički je standard koji se koristi za prikupljanje, upisivanje, obradu, analizu i diseminaciju podataka regionalne statistike prema razinama prostorne podjele Republike Hrvatske. Članak 2.
HR NUTS 2021. čini statističku osnovu za učinkovito vođenje regionalne razvojne politike, za socioekonomske analize i za postizanje ciljeva socijalne i ekonomske kohezije. Članak 3. HR NUTS 2021. je hijerarhijska klasifikacija kojom se uspostavljaju statističke regije 1., 2. i 3. razine prema kojima se dijeli prostor Republike Hrvatske za svrhe regionalne statistike. Statistička regija 1. razine (u nastavku teksta HR NUTS 1) je Republika Hrvatska kao administrativna jedinica. Statističke regije 2. razine (u nastavku teksta HR NUTS 2) sastoje se od 4 neadministrativne jedinice nastale grupiranjem županija kao administrativnih jedinica niže razine. Statističke regije su: I. Panonska Hrvatska obuhvaća: Bjelovarsko-bilogorsku, Brodsko-posavsku, Karlovačku, Požeško-slavonsku, Osječko-baranjsku, Virovitičko-podravsku i Vukovarsko-srijemsku županiju, II. Jadranska Hrvatska obuhvaća: obuhvaća: Dubrovačko-neretvansku, Istarsku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku, Splitsko-dalmatinsku, Šibensko-kninsku i Zadarsku županija, III. Grad Zagreb i IV. Sjeverna Hrvatska obuhvaća: Koprivničko-križevačku, Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku i Zagrebačku županiju. Statističke regije 3. razine (u nastavku teksta HR NUTS 3) sastoje se od 21 administrativne jedinice (20 županija i Grad Zagreb). NN 125/2019 (20.12.2019.), Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2021. (HR_NUTS 2021.)
Koalicijska vlada Andreja Plenkovića je 9. prosinca 2019. godine podijelila Hrvatsku na četiri statističke regije za potrebe Eurostata i povlačenje sredstava iz kohezijskih fondova Europske unije za razvoj regija i to na: Panonsku Hrvatsku, Jadransku Hrvatsku, Grad Zagreb i Sjevernu Hrvatsku. Statističke regije NUTS 2 prema preporukama Eurostata trebaju imati između osamsto tisuća i tri milijuna stanovnika. Sjeverna Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. godine izgubila 65.901, a Grad Zagreb 20.073 stanovnika ( vidi priloženu tablicu ). Sada nemaju dovoljno stanovnika. Bolja bi bila podjela Hrvatske na tri NUTS 2 statističke regije tako da Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska čine jednu NUTS 2 statističku regiju kao za vrijeme Vlade Ive Sanadera. Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska bile bi izborne jedinice kod podjele Hrvatske na četiri izborne jedinice. Statistička regija Panonska Hrvatska je od popisa 2011. godine do popisa 2021. godine izgubila 201.879 stanovnika ili oko 51 % od 396.360 ukupnog gubitka stanovnika Hrvatske. Sve županije koje obuhvaća Panonska Hrvatska imale su na lokalnim izborima 16. svibnja preko devetsto birača na tisuću stanovnika, a PH 972, a procjena broja punoljetnika na tisuću stanovnika Hrvatske prema popisu 2021. godine iznosi 829. Panonska Hrvatska je imala 143 birača više od broja punoljetnika na tisuću stanovnika odnosno ukupno 146.607 birača više od broja punoljetnika. Hrvatska je imala 440.601 birača više od broja punoljetnih stanovnika. Gruba manipulacija brojem birača i gubitak stanovništva je pitanje nacionalne sigurnosti.
Republika Hrvatska bi uz zadržavanje čistog razmjernog izbornog sustava trebala imati 5 izbornih jedinica u Hrvatskoj koje bi davale u Hrvatski sabor ukupno 96 zastupnika raspodijeljene razmjerno broju stanovnika po izbornim jedinicama s izbornim pragom od 72/z% ( z je broj zastupnika po izbornoj jedinici u kojima bi birači s prebivalištem u izbornoj jedinici birali kandidate s prebivalištem u izbornoj jedinici ), a u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala sve birače s prebivalištem u Hrvatskoj i iseljeništvu birali bismo 24 zastupnika s izbornim pragom od 3% u kojoj bi svoje aktivno i pasivno biračko pravo konzumirali svi državljani s pravom glasa. Hrvatski sabor bi imao ukupno 120 = ( 96 + 24) zastupnika. Sukladno zahtjevima referendumske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” stranke bi trebale samostalno nastupati na izborima uz ispunjenje uvjeta potpore sto pravovaljanih potpisa potpore birača s prebivalištem u izbornoj jedinici za sudjelovanje na izborima ukoliko imaju ispod 13 tisuća registriranih članova. Stranke koje bi imale više od 13 tisuća registriranih članova bile bi oslobođene skupljanja potpore birača. U izbornim jedinicama birali bismo razmjernim izbornim sustavom između 14 i 28 zastupnika kako bismo ispunili veću razmjernost i omogućili provedbu preferencijskog glasovanja. Kandidati koji bi dobili 45/z% preferencijskih glasova od broja glasova koje je dobila njihova stranka napredovali bi na stranačkoj listi u izbornim jedinicama. Birači bi mogli dati dva preferencijska glasa.
Pupovčeva interesna zajednica SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina.
Birači srpske nacionalnosti mogu, protivno načelu jednakosti prava glasa svih birača, dati glas jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok većina birača u općim izbornim jedinicama može dati samo jedan preferencijski glas uz prohibitivnu klauzulu od 10 % za priznavanje preferencijskih glasova kandidatima. To je grubo narušavanje ravnopravnosti ostvarivanja biračkog prava ostalih hrvatskih državljana. Od izbora za Hrvatski sabor 2003. godine svi izabrani zastupnici srpske nacionalne manjine su bili, a većina su još članovi SDSS-e. Osam zastupnika nacionalnih manjina je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine izabralo 21.934 birača što je 17,36 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” za promjenu izbornih načela rujna 2014. godine. Zastupnike srpske nacionalne manjine: Milorada Pupovca s 10.733, Draganu Jeckov s 8.376 i Borisa Miloševića sa 7.715 glasova je izabralo 11.253 birača što je 33,83 puta manje od broja potpisnika peticije za promjenu izbornih pravila 2014. godine. Ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina je izabralo 10.681 birač što je 35,64 puta manje od broja potpisnika peticije. Vladimir Bilek, Veljko Kajtazi, Milorad Pupovac i Furio Radin su svojim glasanjem u Hrvatskom saboru 13. veljače 2015. godine spriječili demokratizaciju izbornog zakonodavstva. Furio Radin i Milorad Pupovac, vječiti zastupnici talijanske i srpske nacionalne manjine, uvjetovali su sastav VRH-e za davanje potpore Andreju Plenkoviću za mandatara,a ucjenama su omogućili preslagivanje saborske većine nakon izbacivanja zastupnika MOST-a iz vladajuće većine. Sadašnja Vlada Andreja Plenkovića nema izborni legalitet ni legitimitet.
Svih osam zastupnika nacionalnih manjina izabralo je 21.934 birača, a za osam zastupnika MOST je dobio u jedanaest izbornih jedinica 123.194 glasova. Za jedno zastupničko mjesto Most je trebao 3,62 puta više glasova birača od zastupnika nacionalnih manjina. U XI. izbornoj jedinici glasovalo je 28.894 birača, a od tog broja 21.894 u Bosni i Hercegovini. Tri HDZ-ova zastupnika dijaspore izabralo je 17.905 birača, a od toga broja je 15.517 birača iz Bosne i Hercegovine. Jedanaest zastupnika dijaspore i nacionalnih manjina pomoću kojih je Andrej Plenković dobio mandat za sastavljanje Vlade izabralo je 39.839 birača.
Sadašnja Vlada Andreja Plenkovića nije legalna i nema izborni legitimitet. To je prijevara birača.
U posebnoj XII. izbornoj jedinici birači nacionalnih manjina se prilikom preuzimanja listića moraju deklarirati kao glasači za kandidate nacionalnih manjina što je mnogima neugodno pa glasaju većinom u općim izbornim jedinicama. Zbog toga sam predložio ukidanje posebnih izbornih jedinica i smanjenje izbornog praga na 72/z% ( Z = broj zastupnika u izbornoj jedinici ), jer je u Panonskoj Hrvatskoj prema popisu stanovnika 2011. godine bilo 8,75% pripadnika srpske manjine i 3,80% pripadnika ostalih manjina, u Jadranskoj Hrvatskoj 3,94% pripadnika srpske manjine i 3,99% ostalih manjina, u Gradu Zagrebu 2,22% srpske manjine i 3,04% ostalih manjina ili ukupno 5,26% nacionalnih manjina i u Sjevernoj Hrvatskoj 0,71% srpske manjine i 1,77% ostalih manjina ili ukupno 2,48%, a u Hrvatskoj je prema popisu 2011. godine bilo 4,36% pripadnika srpske manjine u sastavu stanovništva i ostalih 3,32%. Nezavisne kandidacijske liste kandidata nacionalnih manjina mogli bi nastupati u svim izbornim jedinicama razmjernog izbornog sustava s najmanje osam kandidata. U izbornoj jedinici koja obuhvaća birače s prebivalištem u Hrvatskoj i u iseljeništvu kandidacijske liste iseljenika mogle bi sudjelovati na izborima s najmanje osam kandidata koji imaju ili su imali prebivalište izvan Hrvatske.
hop
