Vlada je po hitnom postupku progurala novi Zakon o elektroničkim komunikacijama (ZEK) uz obrazloženje kako se radi o usklađivanju s Direktivom (EU) 2018/1972.
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX:32018L1972
Spikeri, zastupnici u Hrvatskom Saboru ucjenjeni su pričom kako, ukoliko se ne ispoštuje rok do 30. 06. 2022., Hrvatskoj prijeti gubitak 700 milijuna EUR-a sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Ma zamislite! A prije par dana pompozna najava: Hrvatska primila (zapamtite ovo primila, pitam se što je predala za isti, tek naštancani, novac) 700 milijuna eura sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti? A još više me zanima gdje nestaje taj novac?
Zakon je izglasan 17. 06. 2022. Nije bilo objave u medijima, informacija je jedino vidljiva na stranicama Sabora.
Zanima me, a trebalo bi i sve ostale, spisak kako je glasalo 150 spikera – zastupnika. Zanima me tko je bio protiv, odnosno nije došao na glasanje.
Rasprava održana u utorak 14. 06. 2022. smatrala se održanom raspravom, nakon koje je u petak 17. 06. 2022. uslijedilo glasanje. Bilo je očito da će zakon proći jer bez obzira na raspravu, saborska većina izglasa ono što Vlada predloži, a Vlada se potrudi da je njihova većina kompletna na glasanju.
Ništa se nažalost nebi promijenilo i da je ovaj tekst objavljen i prije glasanja.
O čemu se zapravo radi?
Direktiva je iz 2018. – rok za usklađivanje bio je 3 godine. Bilo bi primjereno da ministar Butković objasni zbog čega je ministarstvo kojem je na čelu čekalo pune tri godine i propustilo na vrijeme izraditi prijedlog zakona kako bi se on mogao donijeti po redovnoj proceduri.
Za takav propust netko mora preuzeti odgovornost i snositi posljedice.
Po svemu sudeći, to je napravljeno smišljeno i namjerno, kako bi se u zadnji čas, po ubrzanoj proceduri,u tišini i bez puno rasprave, dodatno liberaliziralo postavljanje baznih stanica te operaterima omogućila jednostavna i besplatna legalizacija nelegalno postavljene infrastrukture.
U novom je Zakonu predloženo izbacivanje čl. 25 postojećeg ZEK-a, u kojem je propisano:
https://www.zakon.hr/z/182/Zakon-o-elektroni%C4%8Dkim-komunikacijama
Taj je članak obavezivao jedinice lokalne samouprave (JLS) da u prostorne planove unose radijske koridore iz HAKOM-ovog Objedinjenog plana razvoja pokretne komunikacijske infrastrukture, određene od strane teleoperatera, ali je JLS davao mogućnost definiranja određenih pravila unutar tih koridora, primjerice propisivanja minimalne udaljenosti baznih stanica od škola i vrtića ili stambenih prostora.
Poznata je činjenica kako je Hrvatska jedina europska zemlja u kojoj se bazne stanice postavljaju bez građevinske dozvole. Članak 25 ZEK-a bio jedina, (nažalost u praksi najčešće samo formalna) mogućnost ograničavanja samovolje operatera i opiranja neadekvatnom postavljanju baznih stanica.
Zakon koji je usvojen u potpunosti liberalizira postavljanje baznih stanica i daje apsolutno pravo teleoperaterima (koji su, kao što znamo u stranom vlasništvu) da bez ograničenja devastiraju naš prostor, ugrožavaju okoliš i zdravlje građana, kako bi svoju infrastrukturu postavljali, na za njih najprofitabilniji način, uz najmanje moguće troškove.
U novom se Zakonu predlaže odredba: „Zakonom se propisuje planiranje elektroničke komunikacijske infrastrukture u dokumentima prostornog uređenja, na način kojim se ne ograničuje razvoj elektroničke komunikacijske mreže i infrastrukture”…
Vladi je važno samo “ne ograničiti razvoj mreže”. Nije uz to potrebno i štititi zdravlje, prostor i okoliš. Bitno je oduzeti JLS bilo kakvo pravo sudjelovanja u planiranju elektroničke komunikacijske infrastrukture na njihovom prostoru, kako bi se osiguralo da ni na koji način ne ometaju teleoperatere u ostvarivanju maksimalne dobiti.
Vlada se poziva na usklađivanje s Direktivom (EU) 2018/1972. U spomenutoj Direktivi nije napisano ništa s čime bi članak 25 postojećeg ZEK-a bio u koliziji.
Argument “usklađivanje s EU Direktivom” ne može biti razlog oduzimanja JLS prava koja su im zajamčena Zakonom o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN 14/1997) kao i Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15) temeljem kojeg pitanja prostornog i urbanističkog planiranja predstavljaju obveze lokalne samouprave.
Rezolucija Europskog Parlamenta “ Zabrinutost za zdravlje vezana uz elektomagnetska polja” (Texts adopted – Health concerns associated with electromagnetic fields – Thursday, 2 April 2009 (europa.eu) u točki 8 navodi kako su kod postavljanja opreme koja emitira elektromagnetska polja u općem interesu rješenja bazirana na suradnji industrije, investitora i ograna lokalne samouprave kao i propisivanje kriterija koji osiguravaju da školske i predškolske ustanove, domovi za starije i zdravstvene institucije budu na određenoj udaljenosti od opreme koja emitira elektromagnetska polja kako bi se “držale čistima od zračenja”.
Osim toga Rezolucija Vijeća Europe „Potencijalne opasnosti od EM polja i njihov utjecaj na okoliš“ http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=17994
“ u točki 8.4.4 propisuje kako se lokacije antenskih sustava mobilnih telekominikacijskih mreža ne određuju isključivo prema interesima operatera nego u konzultaciji s lokalnim i regionalnim organima vlasti te lokalnom zajednicom i građanima kojih se to tiče”.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je, propisujući primjenu načela opreza, dovoljnosti i
uključenosti, u dokumentu “Uspostavljanje dijaloga o riziku od elektromagnetskih polja “
https://www.who.int/publications/i/item/9241545712
navela kako kod planiranja baznih stanica mobilne telefonije industrija treba odmah započeti komunikaciju s lokalnim i regionalnim vlastima i drugim zainteresiranim stranama ( vlasnici zemljišta, građani kojih se to tiče, grupe za zaštitu okoliša) kako bi komunicirali rizik od EM polja ( str.25).
Vladu ove rezolucije i preporuke očigledno ne zanimaju. Za njih je najvažnije da teleoperateri u Hrvatskoj ne rade uz pravila kakva imaju u svojim državama te da iz Hrvatske izvuku što je moguće veću dobit.
Kad se već Vlada poziva na usklađivanje Zakona o elektroničkim komunikacijama s Direktivom (EU) 2018/1972, trebala je uzeti u obzir i uključiti u Zakon i članak 105 Direktive, odnosno obvezu zajedničkog korištenja infrastrukture.
Taj članak navodi: “Nadležna tijela osobito bi trebala moći propisati zajedničko korištenje mrežnim elementima i povezanom opremom, kao što su kabelski kanali, cijevi, antenski stupovi, šahtovi, ormarići, antene, tornjevi i druge potporne građevine, zgrade ili ulazi u zgrade, kao i bolju koordinaciju građevinskih radova na temelju politike okoliša i drugih javnih politika.
S obzirom na obveze propisane Direktivom 2014/61/EU, nadležna tijela, posebno lokalne vlasti,
također bi trebala utvrditi odgovarajuće postupke koordinacije, u suradnji s nacionalnim
regulatornim tijelima, u odnosu na javne radove i druge odgovarajuće javne objekte ili nekretnine,
koji mogu uključiti postupke kojima se jamči da zainteresirane strane raspolažu informacijama o
odgovarajućim javnim objektima ili nekretninama te javnim radovima koji su u tijeku ili se planiraju,
da su pravodobno obaviještene o takvim radovima, te da je zajedničko korištenje omogućeno u
najvećoj mogućoj mjeri.”
Neki oporbeni zastupnici zalagali su se za to da se novi Zakon o elektroničkim komunikacijama ne donosi po ubrzanoj proceduri i upozorili na podvalu i pogodovanje teleoperaterima.
Nažalost, ZNA SE tko u Hrvatskom Saboru odlučuje o tom zakonu, a može se i pretpostaviti koje motive imaju premijer Plenković i ministar Butković za ovako bezočno i bezobrazno pogodovanje teleoperaterima.
Do 2009. u Hrvatskoj je za postavljanje baznih stanica trebala građevinska dozvola. Operateri su to u velikoj mjeri ignorirali, iako im sigurno nebi palo na pamet da igdje drugdje u Europi krše zakone. Kad je građevinska inspekcija izdala nekoliko stotina pravomoćnih rješenja o uklanjanju baznih stanica postavljenih bez građevinske dozvole, Ministarstvo graditeljstva našlo je “ kreativno” rješenje – antenski stupovi i bazne stanice proglašeni su “ jednostavnim građevinama “ i ukinuta im je građevinska dozvola. Na taj je način jednostavno i besplatno operaterima legalizirana sva nelegalna infrastruktura. To je otprilike isto kao kad bi primjerice problem velikog broja oružanih pljački riješio donošenjem pravilnika po kojem oružana pljačka prestaje biti kazneno djelo. Umjesto da se određenu grupaciju koja krši zakon prisili da ga poštuje, prilagodi joj se legislativa kako bi joj se pogodovalo u poslovanju i stjecanju dobiti. Zaista suludo.
Poruka teleoperaterima je bila jasna: u Hrvatskoj ne trebate poštovati zakone!
Pojedine lokalne jedinice propisivale su , temeljem čl.25 ZEK-a određene kriterije za postavljanje baznih stanica. Primjerice, Istarska županija je tražila minimalnu udaljenost od 400 m od škola i vrtića. Zagreb je propisao da antenski stupovi moraju biti barem 12 m iznad svih građevina u krugu 100 m.
Iz prakse znamo kako operateri to nisu poštivali, a institucije nisu reagirale. Građevinski inspektori ažurni su ako obični građanin prekrši GUP , ali na kršenje od strane teleoperatera uporno “zažmire”.
Operateri su nastavili postavljati svoju infrastrukturu bez potrebne dokumentacije, bez Glavnog projekta i prijave radova te bez uporabnih dozvola puštati bazne stanice u rad.
Vlada je sad odlučila ponoviti scenarij iz 2009. Umjesto da prisili operatere na poštivanje propisa, novim Zakonom o elektroničkim komunikacijama ponovno je legalizirana nelegalna infrastruktura. Teleoperateri su i zakonom dobili neograničenu ovlast upravljanja prostorom i mogućnost postavljanja baznih stanica tamo gdje požele.
Ma bravo za Vladu i spikere u Saboru! Sramite se svi.
HOP
