Putinov vazal Vučić poručio Europi kako Srbija želi biti vječna ruska gubernija
Napokon je Europski parlament jasno i glasno poručio Srbiji kako nema više ni smisla niti svrhe dalje pregovarati s njom oko srpskog pristupanja EU ako netom ne uvede sankcije Rusiji i ne prizna Kosovo. U paketu s tim ide još i uređivanje sustava vladavine prava u Srbiji sukladno pravnim normama Europske unije. Izgleda je i starim maherima i manipulatorima iz zemlje s brdovitoga Balkana, gdje je užitak i suha hrana, dosadila daljnja kupnja vremena i tvrđenje pazara u njihovim lažnim i fingiranim pregovorima s Europskom unijom. Aleksandar Vučić, prokušani Putinov kazališni lutak, osjetio je dobro kutak za (ne)sporni trenutak. Konačno je blefer Vučić kazao što oduvijek iskreno i misli. Znači, nema ništa od srpskog sankcioniranja Rusije za njezinu vojnu agresiju i invaziju Ukrajine, a Kosovo neće po Vučiću Srbija priznati ni kad na vrbi rodi grožđe.
Srbija nastavlja glumiti ludilo kao da je svjetska politička, ekonomska i vojna velesila, a ne politički, ekonomski i vojni patuljak, koji ni o čemu ništa ne zna. Liliputanac Vučić i dalje uobražava da je Guliver. Možda i jest Guliver, ali samo u zemlji srpskih patuljaka, kojima može do besvijesti prodavati rog za svijeću.
U cijeloj situaciji najjzanimljiviji su nevjerojatni javni komentari običnog i nadasve sluđenog srpskog puka na srbijanskim portalima. Oni su se nesretnici načisto pogubili u vremenu i u prostoru, te umišljaju u njihovoj bolesnoj uobrazilji kako Srbija kao samoprozvani ekonomski tigar može opstati i ekonomski i politički bez pomoći Zapada. Skužit će vrlo brzo Srbi da pale bengalsku vatru pred onim pravim gospodarskim tigrovima sa Zapada. Samo dva ili tri ekonomska udarca uz povlačenje zapadnih investicija, slanja novca iz EU donacija, fondova i davanja bespovratnih kredita ili ukinuće bezviznog režima putovanja, srpske play station ratnike bi iz oblaka spustila na zemlju. Odmah bi shvatili da su papirnati tigrovi. Ovako, unatoč armiji dobro plaćenih srpskih botova, prema raspjevanoj bujnoj mašti običnih srpskih javnih komentara na srpsko odbijanje uvođenja sankcija Rusima i nepriznavanje državnosti Kosova, dojmi se da ima i podosta fanatika koji uistinu vjeruju u nebuloze koje pišu u javnim raspravama diljem srpskog međumrežja.
Čini se tako da u Srbiji ima razmjerno velik broj onih koji nikad u životu nisu pomolili nos izvan granica Srbije, kamoli nogom kročili u duljem nizu od barem tri mjeseca s običnom turističkom vizom negdje gdje ne stanuje i ne caruje Vučićevo srpsko zlatno doba. Srbi u Vučiću i dalje vide atenskog antičkog vođu Perikla, no za njegove vladavine atenski polis je u antici zbilja proživljavao ekonomsko zlatno doba, kojim ga tako nazivaju svi povjesničari. Za razliku od atenskog vladara Perikla, ovovremenski srpski višekratni lažnjak Vučić i njegova kamarila su najcrnje doba postojanja države Srbije proglasili zlatnim. Oni bi i pravo zlato umijeli pretvoriti u blato.
Aleksandar Vučić je rođen, odrastao, stasao i odgojen i doma i u društvu, gdje se veliča, slavi i hvali Rusija kao stariji srpski brat, neovisno od toga je li Rusi donose Srbima išta dobroga, ili samo hrpu ispraznih i pustih obećanja. Zato, Vučić i cijela velikosrpska klika njegovih istomišljenjaka nije u stanju racionalno razmišljati, ni po pitanju Rusije, niti u svezi Kosova. Oni su od malih nogu zatrovani nepojmljivom količinom političke promidžbe i u njihovim glavama nije za očekivati bilo kakvo procesuiranje nekog ozbiljnog i zdravorazumskog razmišljanja. Rusi mogu zadovoljno trljati ruke. Zahvaljujući budali i glupanu Vučiću koji je ovakvim izjavama upravo njegovu voljenu Srbiju zavio u crno, Rusija može imati u Srbiji do groba najverniju slugu, koja ne traži od ruskog gospodara baš ništa za uzvrat. Dapače, što ih Rusi više ponižavaju i vrijeđaju na svakom koraku, Srbi ih sve više vole. Koliko je srpsko društvo skrenulo s uma, oslikavaju i komentari još većih ultradesničarskih rusofila i od samog Vučića. I nakon što je Vučić odbrusio Zapadu glasnije i jače i od Putinovog plaćenog glasnogovornika u Moskvi, srbijanski ultradesničari, Putinovi igrači u Vučićevoj pričuvi u Boegradu, opet lupaju stare mantre kao otvooreni prozor na propuhu.
Dveri, Zavjetnici, POKS i njima slična rusofilna buranija u Srbiji trabunjaju i dalje besmislicu kako je Vučić i dalje igrač Zapada, te kako samo glumi i zavarava svijet lažnim verbalnim napadima na Zapad, a u biti je njihov čovjek!? Ni najveći naivac ne može vjerovati u takvu tlapnju.
Začudo, ima i među obrazovanim dijelom naroda u Srbiji još dosta onih političkih slijepaca koji trkeljaju gluposti i ludosti kako je Vučića doveo na vlast Zapad i kako on i dalje usprkos svemu i dalje ispunjava njihove političke naloge!? Koliki kreten i idiot netko treba biti, pa vjerovati u takve notorne laži? Vučić je čovjek kojega je ruska KGB služba podvalila Zapadu kao tobožnjeg politčkog iskrenog preobraćenika i pokajnika. Uostalom, ratni zločinac i bilmez Vojislav Šešelj je svojedobno pred TV kamerama kod Milomira Marića hvalisavo baljezgao kako je prema njegovim obavijestima do prvih kontakata između ekipe navodno “otcijepljenih” radikala Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića s američkim veelposlanstvom u Beogradu došlo i prije 2008. Te su godine i službeno od Šešeljeve radikalne stranke odvojili krilo samozvane “Napredne” stranke, uz potporu i logistiku prvenstveno obmanutog i prevarenog Zapada. Nikolić i Vučić su i prema riječima i priznanju Šešelja u Marićevoj emisiji “Ćirilica” išli najprije na konzultacije kod tadašneg visokog političkog uzvanika u Beogradu Mortona Abramoviča. Pobornici teorije zavjere mogli bi se upitati je li Morton Abramovič tek slučajno prezimenjak ruskoga tajkuna i bliskoga Putinova oligarha Romana Abramoviča?
Morton Abramovič im je bio dalja spona preko koga su se povezali s ostalim bitnim čimbenicima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ne tako davno, Amerikanci su čini se s pravom optuživali Ruse da su se na pretprošlim američkim izborima, lobiranjem upustili u odabir tadašneg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ako tu ima i zrno istine, što bi onda bilo čudo da Srbija kao ruska politička prostitutka preko jeftinih, jadnih i bijednih robova Kremlja Vučića, Nikolića i njihovog glavnog šefa Šešelja ne odradi i na daleko nižoj razini od izbora američkog predsjednika još i politički posao na tlu Srbije?
Ljudi u svijetu moraju shvatiti da je Aleksandar Vučić skupa s cijelom političkom postavom njegove Srpske napredne stranke politčki projekt Rusije, programiran u glavama KGB-a u Moskvi. On nikad nije niti jedne sekunde u životu bio pod kontrolom i nadzorom Zapada, bilo Europe, bilo Amerike, nego ruski mangup ubačen u redove zapadnih političkih struktura koji po naredbi Rusa treba žonglirati i davati zapadnjacima pusta i prazna obećanja bez pokrića. Uostalom, Vučićeva poslušnica Ana Brnabić više puta je bjelodano i uz objavu i potvrdu srpksih medija išla na raport u rusko veleposlanstvo u Beogradu. tamo bi im se ponizno i pokorno ispričavala za srpske političke odluke koje nisu u datom trenutku bile po volji Rusije. Aleksandar Vulin je iz Beograda nedavno letio u Moskvu da ruskom ministarstvu unutarnjih poslova dostavi snimke presretntuih telefonskih razgovora ruskih disidenata iz Boegrada predođenih IT programerom po zanimanju Pjotrom Nikitinom. Bivši ruski veleposlanici u Beogradu Čepurin i Konuzin na političkim i znanstvenim tribinama su tvrdili da Srbi kao narod ne postoje, te da su oni smao davno odbjeglo rusko pleme na Balkanu. Nitko se među Srbima na te ruske izjave nije ozbiljnije bunio, niti tražio bilo kakvu ispriku od Rusa. Ima li i treba li od svega toga dodatnih dokaza kako je Srbija obična, jadna i bijedna ruska gubernija na Balkanu?
Očito, na Zapadu su nasjeli tom prozirnom srpsko – ruskom triku kao mala djeca u vrtiću. Sve vrijeme taj šibicar i uličar s novobeogradskog asfalta Aleksandar Vučić vuče za nos i vrti oko malog prsta providnim belfovima i folovima ozbiljan, ali do zla Boga naivan i lakovjeran svijet euopskih i američkih uglađenih i zalizanih političkih pregovarača. Nema nitko od njih Vučićevu mangupsku i šanersku školu s asfalta. Mangup nekom “svilenom” i dobro odgojenom dečku zna prodati “ciglu”, a onda će mu nakon prvog štosa, u nastavku štosiranja, ako upali prvi trik, sutra prodati i cijelu “ciglanu.” O tome je o odnosu mangupa i štrebera svojedobno pisao sad pokojni novinar,u njegovoj dalekoj mladosti i policijski pozornik Miloš Vasić, u njegovoj knjizi “Atentat na Zorana Đinđića”. Vasićeva aluzija je bila na to kako je mangup Milorad Ulemek – Legija prevario finog i uglađenog gradskog štrebera Zorana Đinđića, a na kraju ga i fizički likvidirao. Taj cirkus sad radi i mangup u pokušaju Aleksandar Vučić s bjelosvjetskim diplomatama.
Kao da nitko među njima nije nikad doma čuo za ono što je prije nekoliko godina u pametnom i mudrom kontekstu izgovorio srpski ekonomist Nikola Dragaš. On je jednom prigodom dobro rekao kako je u Zemunu odrastao kao vršnjak u zemunskom kvartu s pokojnim kriminalcem Ljubomirom Magašem aka Ljubom Zemuncem. Veli Dragaš kako su se u školskim danima za vrijeme osnovne, pa i srednje škole, povremeno i družili kao vršnjaci i susjedi u kraju. Kasnije su se i Dragašu i svim poštenim i čestitim momcima od punoljetstva pa nadalje kroz život nepovratno razišli putevi s Magašem i njegovom ekipom. No, kao životno iskustvo umijeća postavljanja spram ljudske ološi i šljama, neprijeporno je i po kazivanju Dragaša korisno svakom čovjeku koji se upušta u bavljenje visokom politikom znati i osnove zakona ulice. Samo zato je Dragašu bilo korisno iskustvo druženja s Magašem dok obojica još bili teenageri. To ne znači da politčar treba imati manire uličara kao Aleksandar Vučić, nego da umije odgovoriti i parirati uličaru Vučićeva kova onako kako uličar jedino i razumije, a to je jezik i djelovanje sirove i gole sile u političkoj domeni.
Primjerice, Aleksandar Vučić izvrsno razumije oštar i tvrd jezik kojim mu se svojedobno obratio zastupnik Mosta Miro Bulj pred zgradom Sabora u Zagrebu, podsjećajući zlotvora Vučića na njegov ratnohuškaški govor iz Gline 1995. godine. Odlično je jednom zamijetio i figurativno opisao Vučićev psihološki profil i glasoviti hrvatski odvjetnik Luka Mišetić iz američkog grada Chicaga. Čovjek koji je svojim pravničkim znanjem i zvanjem odbranio generala Antu Gotovinu pred Haškim Tribunalom u Haagu, na vrlo jezgrovit način je svojedobno i metaforički prokomentirao poltički uspon Aleksandra Vučića u Srbiji: ” Kad u Engleskoj netko postane nogometni huligan onda ide po zakonu u zatvor, a kad netko u Srbiji postane nogometni huligan, to mu je preporuka postati vladarom Srbije.” Doista, huligan Vučić u njemu posve neprirodnom okružju visokoparne svjetske politike ponaša se kao huligan sa Zvezdine sjeverne tribine pune ludih i okorjelih navijača.
Dragan Ilić
iz Beograda za HOP portal
HOP
