Bivši dopredsjednik Vlade iz redova SDSS-a, sljednice stranke aboliranih četnika koju je utemeljio osuđeni ratni zločinac, govorio je o stvarima u koje se ne razumije. On, optuženik za pogodovanje određenim osobama prilikom dodjele bespovratnih sredstava iz programa ЕU za nacionalne manjine, osoba koja je zbog toga izgubila saborski imunitet i koja tvrdi da je samo potpisivala dokumente koje mu je neko donosio (što može svatko tko se zna potpisati), javno izjavljuje, bez da trepne, da SPC ima „identičan” ugovor kao BPC i MPC. Njemu, koji se predstavlja za pravnika, izgleda da su svi ugovori isti stoga nije bitno je li vjerska zajednica registrirana, što je uvjet za sklapanje ugovora, tj. upisana u Evidenciju vjerskih zajednica kao što je to slučaj sa BPC i MPC ili uopće nije registrirana kao što je to slučaj sa tzv. SPC u Hrvatskoj – nepostojeća podružnica Crkve Srbije, koja je huškala na Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata i koja je osuđena za genocid. Crkvu su Srbije nedavno proglasile remetilačkim faktorom za Zapadni Balkan i EU i SAD.

Govorio je i o stvarima, u koje se još manje razumije – da je „nepostojeća HPC održala nekakav improvizirani obred”. Više puta spominje kako navodno postoji nekoliko „arhiepiskopa”, a nikako da spomene ikoju njihovu aktivnost i uvijek se osvrće samo na nas, što samo po sebi sve govori.

HPC je nedavno u svojoj crkvi na lokaciji Domjanićeva br. 5 održala liturgiju za svetog patrijarha Germogena i mučenike ubijene s njim, a to znaju prepoznati samo vjernici. Izjava s tog događaja, koju on zbog svog neznanja smatra spornom, povijesni je citat. U povijesti sporne su samo laži. Svi trebamo učiti, a neki moraju učiti više.

Tvrdnja da je HPC nastala za vrijeme NDH bila bi istinita u slučaju da je početak povijesti bio 1941., ali nije. Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva postojala je više od 200 godina prije NDH kad još nije bilo niti Srbije, a još manje crkve Srbije. Onima, kojima nije teško čitati mogu o svemu tome naučiti iz naših knjiga.

Da takve činjenicama, dokazima i argumentima nepodkrijepljene izmišljotine postoje samo istočno od Bajakova, mogli bi to shvatiti, ali prjelazak takvih ludorija preko granice u Republiku Hrvatsku ne bi uopće smio biti dopušten.

Dana 7. studenog 2020. mi, Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, na Baldekinu u Šibeniku održali smo panihidu za duše poginulih i preminulih hrvatskih pravoslavnih branitelja. Prije početka prišao nam je hrvatski policajac i upitao hoće li na panihidu doći (tadašnji) dopredsjednik Vlade koji je iz Šibenika, jer su mu tako javili. Jadni je policajac mislio da je taj (sad već bivši) dopredsjednik Vlade vjernik i kao takav da će se pridružiti našim molitvama za duše poginulih i preminulih pravoslavnih branitelja kakav je bio i njegov otac.

Znamo da tzv. SPC u Hrvatskoj nikad nije molila i nikad ne će moliti za hrvatske branitelje, stoga pozivamo dotičnog profesionalnog Srbina da nam se slobodno obrati kako bismo zajedno molili za dušu njegovog otca. Unaprijed izjavljujemo da će to biti prava molitva kao što to mi uvijek i činimo i ne će biti nikakvih „provokacija protiv SPC bez vjerskih utemeljenja”, kao što naše djelovanje izgleda srbskim ateistima i njihovoj posluzi.

Mi, hrvatski pravoslavci mislili smo da je zahtjev za upis u Evidenciju vjerskih zajednica upravo ono što Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje ali kao pravi kršćani opraštamo tom pravniku to što tvrdi kako su u RH „namjera i zahtjev za registraciju HPC protivni Ustavu i pozitivnom pravu” jer smatramo da ne zna što radi niti što to znači.

»Oče, oprosti mu, on ne zna što čini!« (Lk. 23 – 34)

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

Izvor stranica HPC

HOP