Ideje velikosrpstva u Srbiji najviše šire potomci posrbljenih i pravoslaviziranih Hrvata Vučić, Vulin, Dačić, Šešelj i Ana Brnabić
U sjeni najnovije političke trakavice poludjelog i podivljalog srbijanskog diktatora Aleksandra Vučića u svezi provokacije oko njegove nakane neiskrenog i izazivačkog posjeta Jasenovcu, ostaje još jedan negativni fenomen o kojem malo tko govori.
Znakovito je da u Srbiji najviše zle krvi u odnosima Hrvata i Srba unosi nekoliko potomaka bivših katoličkih Hrvata, koji se iz dnevno politčkih razloga u Srbiji predstavljaju lažnim etničkim Srbima i lažnim pravoslavcima.
Doduše, svi oni skupa djeluju kao politčki Srbi, no to ne mijenja srž svega da potomci posrbljenih i pravoslaviziranih Hrvata kao što su Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin, Ivica Dačić, Ana Brnabić i Vojislav Šešelj stalno šire nesnosnu kampanju patološke mržnje prema svemu hrvatskom i katoličkom.
Tome u pirlog ide i nedjeljna Vučićeva epizoda zvana nenajavljeni i lažni posjet Jasenovcu. Bivši radikal Ljubiša Petković u knjizi “Haške muke” podrobno bilježi pojedinosti o etničkim hrvatskim i vjerskim rimokatoličkim korijenima Vučićevih predaka iz sela Čipuljići kod Bugojna. Oni su Drugi svjetski rat, prema zapisima Srbina Petkovića, člana Šešeljeve SRS i bliskog ujedno i samom Vučiću, dočekali u Bugojnu kao Hrvati i rimokatolici. Vučićev djed je sudjelovao u ratu kao pripadnik postrojbi vojske Ante Pavelića i vojevao je u okolici Banje Luke, dok je njegov rođeni brat djeda Aleksandra Vučića također politički bio što i njegov rođeni brat. I on je bio u Drugom svjetskom ratu hrvatski ratnik pod zapovjedništvom Pavelićeve vojske i to kod Bugojna. Tako potanko pripovijeda Srbin i okorjeli srpski radikal Ljubiša Petković u knjizi “Haške muke” o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti Vučićevih predaka. Bili su listom Hrvati i rimokatolici.
Očito, potkraj rata seobom jedne grane Vučića iz Bosne u Vojvodinu, dolazi do nacionalne i vjerske preobrazbe dijela obitelji Vučić. Tom ogranku koloniziranih, netom i posrbljenih i pravoslaviziranih Vučićia pripada i Aleksandar Vučić. Zato i taji pred Srbima još jednu bitnu stvar. Najveći dio njegovih rođaka Vučića ostao je na ognjištu u Bugojnu. Tako se prema navodima knjige Srbina Ljubiše Petkovića jedna Vučićeva rodica udala za stanovitog Bracu Gavrana, koji je po tvrdnjama Petkovića bio potomak jedne poznate hrvatske obitelji iz Bugojna. I što je za Aleksandra Vučića najbolnija spoznaja, taj je Braco Gavran bio iz hrvatske obitelji koja je kao i njegova obitelj Vučića za vrijeme Drugog svjetskog rata bila na strani ustaša. Logičan je upit, koga onda farba masnim i prijesnim lažima Aleksandar Vučić o izmišljenom stradavanju njegovih brojnih rođaka u logoru Jaenovac? Tamo nije ubijen niti jedna iz bliže i dalje obitelji i predaka Aleksandra Vučića. To piše i Ljubiša Petković, autor knjige “Haške muke”, gdje izričito tvrdi da niti jedan Vučić nije ubijen u Jasenovcu. Kako, zašto i radi koga i čega Aleksandar Vučić kao potomak Hrvata i katolika iz okolice Bugojna desetljećima na političkoj pozornici Srbije glumi lažnog Srbina i lažnog pravoslavca?
Glede Vučićeva lažnog srpstva, još jedno otkriće o genezi njegovih predaka je prikriveno. Prema navodima srpskog portala Poreklo.rs, Vučićevi preci su do razmeđa 17. i 18. stoljeća živjeli u Crnoj Gori, točnije njenom zapadnom dijelu poznatom pod nazivom Stara Hercegovina. To je područje Nikšića, Grahova, Šavnika…Otuda su Vučićevi preci preselili iz nikšićke župe kao Hrvati katlici u Blatnicu, veliko selo u zapadnoj Hercegovini, koje je dio općine Čitluk. I tamo su ostali i dalje Hrvati i katolici. I danas je najveći dio Vučićevih dalekih srodnika iz ranijih stoljeća prije stalnih seoba ogranka Vučićeve familije, očito u selu Blatnica kod Čitluka. U tom kraju je razmjerno najveći broj ljudi koji nose prezime Vučić. Svi redom su Hrvati i katolici, a prezime Vučić je u Bosni i Hercegovini u najvećem broju slučajeva hrvatsko. Tamo postoje podaci da su Vučievi čukundjedovi u Hercegovini dugo vremena nosili i prezime Sušac. Također, bili su i ostali do današnjih dana Hrvati i katolici. Krajem 19. stoljeća Vučićev pradjed je iz Blatnice kod Čitluka odselio u vlaško selo Čipuljići kod Bugojna. U tom velikom selu, gotovo predgrađu Bugojna, sve do osnutka Kraljevine SHS živjeli su pretežito Vlasi i Cincari, doseljeni tamo u vrijem turske vladavine u Bosni. No, početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, oni su pod utjecajem SPC, od Vlaha postali Srbi. Iako obitelj hercegovačkih i hrvatskih doseljenika Vučića iz zapdne Hercegovine, predaka Aleksandra Vučića, u Čipuljiću nikad nije bila vlaška obitelj, kao goloma većina stanivnika Čipuljića, oni su živjeći skupas Vlasima i Cincarima porpimili njihove običaje, tradicije, navike, ponašanje i način života. To se kroz sljedeće naraštaje prenosilo sve do današnjeg doba i očituje se i u vjerolomnom, bekskaratkernom i amorlanom ponašanju rpskoga tiranina Aleksandra Vučića.
Slučaj srpskog ministra policije Aleksandra Vulina je tragikomičan barem koliko i onaj gore opisani Vučićev primjer lažnog nacionalnog i vjerskog predstavljanja. Vulin fizionomijom najviše podsjeća na etničkog Roma. No, sam se potrudio opovrgnuti pretpostavke, što proizlaze iz njegovog fizičkog izgleda. U članku srpskog dnevnog lista “Alo”tiskanog koncem 2015. a pod naslovom “I Hrvati imaju svoga Vulina”, srpska dnevna tiskovina pravi usporedni prikaz rodoslova hrvatskog mladog političara, Hrvata i katolika Dragana Vulina, kao i njegovog prezimenjaka iz Srbije Aleksandra Vulina. Zanimljivo, Vulinu se nenadano otelo (ne)posredno priznanje vlastitih i davnih hrvatskih i katoličkih korijena davnih predaka Vulina. On tamo veli kako su “u doba uspona Dušanovog carstva u 14. stoljeću njegovi preci Vulini doselili na dalmatinski prostor između Šibenika i Zadra.” Doista, u tom dijelu Dalmacije i danas ima razmjerno značajan broj obitelji nositelja prezimena Vulin. I svi su redom Hrvati i katolici. Aleksandar Vulin se u kolopletu i nizu bezbroj puta izrečenih laži na razne teme u jednom trenutku opustio, izgubio kontrolu nad mislima i istina mu je izletila posve neočekivano iz njegovih, inače, lažljivih usta.
Ipak, lažjivcu i kradljivcu Aleksandru Vulinu je neznanje i pomanjkanje naobrazbe tom prigodom pomoglo slučajno, nevoljno i nesvjesno priznati istinu. Neznalica Vulin je mislio da su Šibenik i Zadar bili dio Dušanovog carstva, kad je samouvjereno izjavio da mu daleki preci potječu otuda. Glupan i budala Aleksandar Vulin ne zna da Šibenik i Zadar nikad nisu bili dio Dušanovog carstva, nego su oduvijek bili hrvatski, posebno povijesni hrvatski Šibenik, slavni grda hrvatskoga kralja Krešimira IV. Tu je Vulina nepismenost, nenačitanost i neobrazovanst iznenada skupo koštala priznanja istine da su mu preci bili Hrvati i katolici iz Šibenika i Zadra, gradova koji nikad u povijesti nisu bili dio srpske države, kao što se to pričinilo Vulinu u njegovim narkomanskim halucinacijama.
Iz Dalmacije se krajem 18. i početkom 19. stoljeća familija Vulinovih hrvatskih i katoličkih predaka preselila u zapadnu Bosnu, točnije u Zmijanje blizu planine Manjače. Zemljopisno, riječ je o predjelu između Mrkonjić grada i Banje Luke. U predtursko vrijeme to je bila poznata hrvatska i katolička župa Zemljanik, koja se protezala sve do Sanskog Mosta i rijeke Sane. Tamo su se u tursko doba Vulinovi peci Hrvati i katolici doseljeni iz Dalmacije u zapadnu Bosnu, preko SPC pravoslavizirali i posrbili. I kao ljute posrbice postali veći Srbi od onih pravih i etničkih Srba. U prvoj polovici dvadesetog stoljeća, nakon 1945. i poznate komunističke “some ofenzive”, zapravo srpske kolonizacije Vojvodine u mirnodopskim uvjetima, Vulinovi iz Zmijanja kraj Manjače sele u Bačku Palanku na Dunavu. Tamo je i rođen zlosretni paćenik Aleksandar Vulin i tamo su ga od malih nogu učili srbovanju i orgijanju, te iskazivanju lažnog srpstva količinom ispoljene mržnje spram drugih vjera i nacija.
Ovo otkriće o dalekom i davnašnjem hrvatstvu i katoličanstvu predaka Aleksandra Vulina utoliko je teža i bolnija spoznaja po njega samoga. Time je onda još jasnije da se radi o psihološki rascijepljenoj i pocijepanoj ličnosti. Zato i ne čude oni njegovi divljački i životinjski izljevi mržnje prema svemu hrvatskom i katoličkom u bilo kojoj prigodi javnog obraćanja. Kao i Vučić, tako se i Vulin kao potomak davno srbiziranih i pravoslaviziranih katoličkih Hrvata, mora danomice Srbima dokazivati. Izabrao je, kao i njegov gazda Vučić, najgori mogući način. Simpozij najboljih svjetskih psihologa imao bi štogod više reći na tu temu najbijednijih i najjadnijih konvertita kao što su Vučić i Vulin.
O hrvatstvu i katoličanstvu Ivice Dačića, Ane Brnabić i Vojislava Šešelja pisali smo ranije u više navrata. Radi se o ljudima koji su, za razliku od potomaka nekad davno posrbljenih Hrvata Vučića i Vulina, sami rođeni kao pripadnici hrvatskog naroda, te listom rimokatolici. Njihova izdaja hrvatskog naroda je zato još i veća nego u slučajevima Vučića i Vulina. Podsjetimo, Ivica Dačić je rođen u hrvatskoj i katoličkoj obitelji Dačića, podrijetlom Hrvata Janjevaca sa Kosova. Dačić nikad, nigdje i nikako Srbima ni za živu glavu nije javno priznao njegovo istinsko hrvatsko nacionalno podrijetlo. Dapače, on je na riječima i na djelu najveći neprijatelj hrvatskog naroda, od kojega potječe i po ocu i po majci. Dok je svojedobno bio na ratnoj nozi s Vučićem, upravo ga je njegov današnji veliki poltički saveznik Vučić u naručenim novinskim natpisima javno raskrinkavao kao lažnog Srbina i lažnog pravoslavca, detaljno opisujući Dačićeve hrvatske i katoličke pretke, uključujući i Dačićevu rođenu sestru Evicu koja i sad živi i radi u Nišu. Lažnom Srbinu i lažnom pravoslavcu Ivici Dačiću puna su usta srpstva i pravoslavlja, a nikad se nije zapitao u životu, niti ga je ikad nešto ponukalo proučiti genezu svojih hrvatskih predaka Janjevaca s Kosova. Oni su tamo u srednjem vijeku došli u valu ekonomskih doselidbi kao jedna od brojnih hrvatskih i katoličkih obitelji iz dubrovačkog zaleđa.
O Vojislavu Šešelju i ptice na grani odavno znaju da je rođen i kršten kao Hrvat i katolik Vjekoslav Šešelj. Njegova je postojbina zaseok Mareva Ljut kraj Orahovog dola, rodnog mjesta hrvatskog znanstvenika Ruđera Boškovića, a na obodu trebinjske općine u južnoj Hercegovini. Od pamtivijeka su tamo u Popovu polju u Hercegovini, te sve do današnjih dana živjeli samo Hrvati katolici. Za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i srpske vojne agresije na dvije suverene države, više srpskih medija je opširno pisalo o Šešeljevom lažnom srpstvu i lažnom pravoslavlju. List “Balkan Express” iz pera novinara Slobodana Petrovskog još je 1993. godine iznio jedan zanimljiv podatak. Dalja Šešeljeva rodica Hrvatica Barbara Šešelj, javno ga se odrekla u Kanadi radi njegovih velikosrpskih političkih stajališta. Tijekom srpske vojne agresije i opsade Dubrovnika 1991. godine u presretnutim i tajno snimljenim i prisluškivanim telefonskim razgovorima Vojislava Šešelja, jasno se čuju njegove riječi upućene zapovjedništvu srbizirane JNA vosjke i njima podređenih srpskih četničkih dragovoljaca. Šešelj doslovno veli: “Nemojte gađati u Dubrovniku baš taj neprijateljski cilj. Tu je u blizini kuća moje tetke Dragice Šešelj!” Nju su svi u Dubrovnku oduvijek znali kao Hrvaticu i katolkinju. Hrvatski pravaš Denis Šešelj, čovjek koji potječe iz dubrovačkog kraja, vrlo je opširno i iscrpno u nekoliko intervjua objašnjavao višestoljetnu hrvatsku lozu svih Hrvata katolika Šešelja, uključujući o otpadnika od Hrvata i odmetnika od zdravog razuma Vojislava, a na rođenju Vjekoslava Šešelja. Isto tako, više srpskih dnevnih glasila su još od devedesetih navodili kazivanja glasovitih hrvatskih intelektualaca Stjepana Šešelja i Zlatka Šešelja, kako je neuputno i nedvojbeno da je Vojislav Šešelj etnički Hrvat i katolik, koji neprijeporno laže i Srbe i Hrvate iz njemu znanih razloga da je Srbin i pravoslavac. Tako višekratni lažnjak Vojislav Šešelj samo još više dolijeva ulje na vatru novih svađa i sukoba Hrvata i Srba, raspirujući u Srbiji nacionalnu i vjersku mržnju spram Hrvata.
Napokon, šlag na torti je u tom neslavnom nizu preobraćenih i prevjerenih izroda vlastite krvi i svoga roda je Ana Brnabić. Nedavno je hrvatski predsjdnik Zoran Milanović u jednom govoru Anu Brnabić oslovio “onom našom bodulicom sa Krka.” Ta je istina pogodila koliko i duhovno posrbljenu Anu Brnabić, toliko i njenog gospodara Vučića. Oboje su skočili kao opareni vrućom vodom. Srbijanci se često vode istom mišlju kao i njihovi uzori Rusi ili njihovi nekadašnji višestoljetni gospodari Turci. Rus dalekih srpskih gena Putin i lažni Turčin armenskog i pravoslavnog iskona Erdogan razmišljaju kao i lažni Srbin Vučić, te obojica svome puku u Moskvi i Istanbulu vele ovako: “Tko hoće ravnopravno živjeti u Rusiji mora biti etnički Rus”, ili “Tko hoće ravnopravno živjeti u Turskoj mora biti etnički Turčin!” Kao i Putin, potomak srednjevjekovnih Srba doseljenih iz Banata u Rusiju nakon velikog Bečkog rata od 1683 – 1699, tako rezornira i lažni Turčin i lažni musliman Erdogan. Još je njegov djed bio Armen i pravoslavac, a Turci su pored Kurda i Grka u Turskj najviše progonili, ubijali ili islamizirali Armene, narod naseljen na istoku Turske i s maticom u Armeniji na obodima Kavkaza. Srpsko je društvo utemeljeno na posve naopakim azijatskim načelima, a ne na principima europske uljudbe. Zato i ne čudi kad je i Ana Brnabić, višestruka nesretnica, žrtva tako krivog odgoja. Ona je ostala upamćena u srpskoj javnosti po skaradnoj izjavi tek što ju je Vučić svojedobno promovirao na mjesto predsjednice Vlade Srbije. Tada je Ana Brnabić bez imalo ponosa, časti i dostojanstva, javnosti Srbije poručila: “Moj djed je bio Hrvat, moj otac je bio Jugoslaven, a ja sam Srpkinja!” Zajednički imenitelj životnog svjetonazora posrbica Vučića, Vulina, Dačića, Šešelja i Ane Brnabić je i u ratu i u miru sažet u narodnoj izreci: “Ako je Turčin krvav do lakata, poturica mora biti krvav do ramena!” Ako su Vučić, Vulin, Dačić, Šešelj i Ana Brnabić jednom i zauvijek izdali sovje hrvatske i katoličke pretke,sutra ili prekostutra će još lakše i još brže izdati Srbe, čije političke interese pokušavaju zastupati. Izdajnike nitko ne voli i ne cijeni, ni oni od kojih su pobjegli, niti oni kojim su se iz koristoljublja i srebroljublja priklonili, ili se još lakše i jeftinije prodali za kilu riže.
Dragan Ilić
HOP
