Stoga danas želimo sretan imendan svim Anama, Anicama, Ankicama, Anetama … ali i Joakimima jer se današnji dan slavi i kao blagdan Sv. Joakima, njezina muža.
Prema predajama, Ana i njen muž Joakim tek su u kasnijim godinama dobili dijete za koje su godinama molili stoga se trudnice i dojilje obraćaju upravo njoj kako bi im zaštitila nerođeno ili tek rođeno dijete te blagoslovila ukućane.
Ime Ana je hebrejskoga porijekla i znači: koja se odlikuje milosrđem. Ime Joakim znači: Bog čini jakima.
Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena, vrlo raširenih u svijetu. U izvornome hebrejskom pa zatim u grčkom jeziku glasi Hannáh i znači milost, ljupkost, odanost. Umanjenice ovog imena su Ani, Ania, Ančica, Anita, Ane, Aneta, Anka, Anica.
Sveta Ana je kršćanska svetica, majka Blažene Djevice Marije. Spomendan ove svetice obilježava se i slavi u Katoličkoj crkvi 26. srpnja.
O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz 2. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.
Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju vrlo pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom “Tractatus de laudibus sanctissimae Annae” (Rasprava o pohvalama presvete Ane – Mainz, 1494.). Štovanje sv. Ane naročito je raširena na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Bretonci su prenijeli štovanje i u Kanadu.
Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku, kada je papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio Njen spomendan, a papa Grgur XIII. 1584. blagdan Sv. Ane.
Sveti Ivan Damaščanski držao je mnoge propovijedi u Njenu čast te pisao članke i knjige koje su svjedočile kojeg je štovanja i uzvisivanja vrijedna ova divna svetica.
Na jednom mjestu piše: „Sveta Ana je velikodušna, milostiva, milosti puna, odana kao što kaže i njeno ime.”
Sveti Toma Akvinski, jedan od najvećih umova čovječanstva, veliki crkveni naučitelj bio je štovatelj svete Ane. Bio je siguran da je Njoj darovana milost da pomogne ljudima u svim nevoljama!
Sveta Terezija Avilska, nadarena učiteljica molitve, bila je ispunjena dubokom ljubavlju prema svetoj majci Ani. Često je i rado govorila o Njenom dostojanstvu, Njenoj moći i uvela je u svim samostanima karmelićanskog reda posebne molitve u Njenu čast.
Sveta je Ana, u pučkoj pobožnosti, simbol materinstva te joj se utječu osobito žene prije porođaja i nerotkinje, ali i majke i udovice, radnice i kućanice. Preporučuju joj se i mladenci za sretan brak. U nekim europskim krajevima svetu Anu, kao zaštitnicu, štuju zlatari, krojači, rezbari, mlinari, tkalci. Na papinskom dvoru slavili su Je konjušari pa su na Njezin blagdan uvijek priređivali svečanu procesiju. Svjedok je tog slavlja crkva Svete Ane u Vatikanu, podignuta 1505. godine.
U našem jastrebarskom dekanatu blagdan svete Ane slavi se i u župi Prekrižje. U Gornjem Prekrižju (u općini Krašić) nalazi se župna crkva svete Ane i svetog Mihaela iz 1683. Proglašena je župnom crkvom 1789., a do tada su prekriška sela spadala u župu Pribić.
U kršćanskoj umjetnosti, sveta je Ana prikazana kao starija žena u crvenoj haljini, ogrnuta zelenim plaštem, s pokrivalom na glavi te s knjigom u ruci. Često se sveta Ana prikazuje sa Svojom kćerkom Marijom, Koja Joj je u naručju ili do nogu, kako tumači i Sveto pismo.
Molitva svetoj Ani: „O, sretna i blažena sveta Ano, majko Majke Isusove, Marije, Koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, pomno Je odgajala i pazila i napokon Je u hramu prikazala! Molimo Te ponizno da nas Svojoj kćeri preporučiš! Neka nam Ona u svakoj potrebi bude u pomoći! Ako Ti za nas od Nje štogod zaprosiš, ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je Ona na ovom svijetu Tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu Tvoju. Amen…“
Na Slavu i Hvalu Kristu!