Svetkovina Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije tradicija je stara kao i kršćanstvo. U Hrvatskoj je to i državni blagdan, obilježava se 15. kolovoza kada vjernici diljem Hrvatske hodočaste u marijanska svetišta. A Hrvatska je puna marijanskih svetišta.
U Hrvatskoj, među najpoznatija marijanska svetišta spadaju: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Gospe Sinjske u Sinju , Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
I Zagreb ima svoju marijansku crkvu, župnu crkvu u Resniku, crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, točnije Majke Božje Jezerinske. Zapisa o gradnji crkve i osnutku župe nažalost nema, ali su gotovo sigurno postajali već u 12. i 13. st. Župa, prva od zagrebačke katedrale prema istoku, jer u to vrijeme nije uopće bilo drugoga naselja, spominje se u prvom popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. Zabilježen je i podatak da je župna crkva izgrađena i posvećena g. 1674., a sadašnji je oblik dobila g. 1887. nakon potresa 1880. po zamisli Hermana Bolea.
Nije potrebno mnogo teološkoga promišljanja da se dođe do zaključka da hrvatskomu vjerničkomu puku Majka Božja tijekom cijele njegove povijesti nije samo simbol majčinske ljubavi i nježnosti, samopredanja i otvorenosti prema životu, egzistencijalno utočište u životnim poteškoćama… nego je mnogo više od toga – njegova identitetska sastavnica. To znači da je ona tako životno prisutna i utkana u dubinu bića svakoga katoličkoga Hrvata da ga određuje i definira, da se o njemu bez nebeske Majke jednostavno ne može govoriti, filozofski kratko rečeno – Majka Božja određuje bitak hrvatskoga vjernika. To teološko-filozofsko mudrovanje dobilo je i svoju materijalnu potvrdu u mnoštvu poznatih, velebnih i prekrasnih sakralnih zdanja diljem Hrvatske, kao i izvan Hrvatske.
U svoj toj silnoj urbanizaciji prostor oko župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije i na drugoj strani ceste oko župnoga dvora s dvorištem, u kojem je sjenica te nekoliko klupa pod »brajdom«, vinovom lozom, urešen je raznovrsnim cvijećem i djeluje potpuno »izvan konteksta«, kao nekakva idilična priča iz nekoga drugoga svijeta. To potvrđuju i župljani koji se, posebice u sunčanim danima, u većem broju nakon misnih slavlja okupljaju na tim prostorima, ali i u dvorani župnoga dvora.
Svemu tomu pridonosi, nesumnjivo, otvoren, pristupačan, pomalo osebujan i svojim svećeništvom, očito, zadovoljan i sretan sadašnji župnik Marijan Piskač.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju svoje vjere da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Marijino uznesenje na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Na blagdan Velike Gospe vjernici hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Ove se godine održava bez posebnih okolnosti, za razliku od protekle dvije godine, u ovom vremenu nikad zapamćenom u povijesti kršćanstva, čak se to nije dogodilo ni tijekom prvog svjetskog rata kad je vladala kuga.
Blaženu Djevicu Mariju, Majku Božju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu, na početku Biblije – kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili – nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
U Novom zavjetu, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva se veliki i strašni znak zmaja, a nasuprot njemu je znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, nositeljica je života, ona donosi nadu u budućnost.
Hrvatska ima dugovječnu tradiciju štovanja Blažene Djevice Marije. Svjedoče to i brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti. Ufajući se u njezin nebeski zagovor, častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu Hrvata”, te nazivali i “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata).
Mariji u čast posvećena su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u Hrvatskoj, a među kojima su katedrale: u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i na Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu. Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu, te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.
Vrlo su nam važna i marijanska svetišta izvan Hrvatske: Svetište Kraljice mira u Međugorju, Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i u Bunariću u Bačkoj te Svetište Gospe Tekijske u Petrovaridnu u Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj i Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.
Blažena Djevica Marija ima posebno mjesto u srcu hrvatskog naroda, koji je smatra svojom vjernom zaštitnicom. U teškim trenutcima povijesti uvijek su je zazivali i molili joj se, a ona se, pomažući i odazivajući se molitvi, toliko približila hrvatskom puku i duši našeg čovjeka da je postala dio hrvatskog naroda, „kraljica“ Hrvata.
Svim vjernicima koji slave Veliku Gospu, čestitam ovaj veliki katolički blagdan.
Provedite ga slijedeći poruke naše Gospe, u međusobnom razumijevanju, miru i zajedništvu.
Sretan vam blagdan Velike Gospe!
HOP