SKANDALOZNO
MILIJARDA KUNA PROBLEM A TISUĆE MILIJARDI OTIŠLO-KOGA RADITE BUDALAMA?
Početak je rujna, primirje u redovima vladajućih ; infektolozi i epidemiolozi – čak i Trombonjača ali i Pavić Šimetin – zašutjeli. Godišnji odmori su u punom jeku.
Kako reče dr Dijana Mayer iz HZJZ, „…biti će duže odsutna jer je na godišnjem“!
Ali, već znanim metodama, uvijek ista matrica, pokreće se afera oko INE, bolne rane svih nas u Hrvatskoj. Osobito onih koji pamte, godinama.
I, iz „mišjih rupa“ iskaču baš oni koji su svojim postupanjima doveli Republiku Hrvatsku, po više osnova, u slijepu ulicu, od političke naravi i hajke do gubitka (prema informacijama iz MS-medija) – preko 4,5 MILIJARDE KUNA!
A da su afere i pljačka u INI desetljećima prisutne vrijedi poslušati i člana redakcije HOP portala, Nikola Kovačević, u emisiji sjajne novinarke na MREŽI TV, prije pet godina.
Nova afera zvana „zlatna milijarda“ zasigurno ima i te kako osnove, no zar je moguće da predsjednik Vlade nema veze sa svojim trećim ili četvrtim ešalonom u državnim tvrtkama? Kako ne! To više ni djeca nebi povjerovala. Kao što ne vjerujemo kako je ta milijarda jedina iscurila ispod stola!
Sjećate li se 2016.?
Nema mjesec dana prve informacije o gubitku već druge arbitraže INE s MOL-om su objavili neki MSmediji. Tako su pisali:
Hrvatska je izgubila spor protiv MOL-a na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID), ekskluzivno doznaje Večernji list kojemu je ta informacija potvrđena iz više izvora. Postupak je pokrenuo MOL krajem 2013., tužeći hrvatsku Vladu da nije ispoštovala obveze iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju i dodataka. Prema neslužbenim informacijama, Hrvatska će morati platiti između 250 i 300 milijuna dolara (između 1,83 i 2,2 milijarde kuna) s kamatama. Novac je manji nego što je MOL inicijalno tražio – odštetu od milijardu dolara, odnosno 6,5 milijardi kuna.
Glasnogovornik iz Vlade, Marko Milić, na N1 TV je rekao:
“Prema preliminarnim izračunima to prelazi 200 milijuna dolara, ali nije ni blizu iznosa koji se provlačio u javnosti, ni 20 posto toga.” I da mu vjerujemo!!!
Ovo je druga arbitraža koju je Hrvatska izgubila od MOL-a.
Prva je bila u Švicarskoj pred Komisijom Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), koju je pokrenula Vlada Zorana Milanovića 2014. kao odgovor na MOL-ovu tužbu iz Washingtona. Andrej Plenković na Badnjak 2016. sazvao je konferenciju za medije kako bi o tome obavijestio javnost, ali i o odluci Vlade RH da Hrvatska kreće u vraćanje INE pod hrvatsku kontrolu, odnosno otkupljivanje dionica INA-e od MOL-a. No uz gubitak te arbitraže, Hrvatska je izgubila i žalbu na tu odluku.
https://hr.n1info.com/vijesti/koliko-ce-hrvatska-platiti-gubitak-arbitraze-s-mol-om-u-washingtonu/
Treba spomenuti slučaj INA-MOL i sjetiti se 2016. kako je tada T. Karamarko predlagao da se, u dogovoru s mađarskom stranom, povučemo iz arbitražnog postupka i izbjegnemo mogućnost poraza, a time i gubitka nekoliko milijardi kuna. MOST je, naravno, bio protiv jer, kako rekoše, “brifirani” su da dobro stojimo u postupku. Karamarko je optužen da izdajnički brani mađarske interese. Ostalo sve je povijest.
Arbitražu smo izgubili. Danas je opravdano priupitati, sada, kad su svi to već zaboravili, čije je interese tada branio MOST? Je li itko ikada tražio njihovu odgovornost? Možda mediji?
Nakon toga više nikada ni spomena šteti koju je MOST učinio Hrvatskoj. A milijarde kuna su bile u pitanju. Naše, hrvatske milijarde. Gdje su tih dana bili reporteri i snimatelji, naslovnice koje vrište o nevjerojatnoj šteti koju je MOST prouzročio svima nama?
Ponavljam, sjećate li se 2016.?
Pokojni profesor Slaven Letica je bio jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca koji je jasno i nedvosmisleno u svojim analizama navodio relevantne činjenice te tako vrlo često znao razgolititi materiju o kojoj govori. Točnije, osobe kojih se tiče. To je učinio u svojoj analizi i glede postupka Bože Petrova., tada 2016.
Tada je taj tekst objavilo više portala 18. 01. 2017. Šteta je što mnoge vrijedne analize i objave nikako da nađu prostora u medijima više dostupnima građanima. Otuda su kod našeg naroda krive percepcije o mnogo čemu. Prevažne teme za cijelu državu i njezinu opstojnost morale bi biti dostupne javnosti putem javnog servisa, javne kuće – HRT. Ali, na djelu su medijske manipulacije!
U knjizi „Mediji i medijske manipulacije“ iz 2020. pisala sam o ovome.
No ne mogu a ne citirati i jedan ulomak iz knjige admirala Davora Domazeta – Loše, “Strategija vučjeg čopora” još 2008. godine:
“Politička korektnost proizvela je jednu od najvećih obmana – takozvanu “slobodu medija”. Pri čemu su nametnuli stanje u kojemu objavljeno mišljenje podmeću kao javno mišljenje, predstavljajući se pritom kao glasnogovornici kroz koje, tobože, progovara glas naroda. Pomoću te smicalice prisvojili su pravo nadzora nad politikom, a time i društvenim životom, iako ih na taj privilegirani položaj nitko nije birao ni na kakvim slobodnim i demokratskim izborima niti bilo kakvim demokratskim postupkom. Naprotiv, moglo se uočiti samo gibanje k njihovoj izrazitoj uniformiranosti i prilagođenosti režimskom konformizmu.”
“Božo Petrov je izjavom o arbitraži obmanuo narod!”
Ugledni engleski i jedan od najutjecajnijih referentnih rječnika engleskog jezika u svijetu Oxford Dictionaries za riječ godine 2016. izabrao je kovanicu “postistina”.
Evo kako je Oxford Dictionaries definirao tu, po njegovoj prosudbi, jezično i društveno najvažniju riječ u 2016.: pridjev koji “se odnosi ili označava situacije (okolnosti) u kojima objektivne činjenice (istina) manje utječu na javno mišljenje od lažnih vijesti i priča usmjerenih na ljudske osjećaje i uvjerenja„ . Kako su postistine, lažne vijesti, poluistine i glasine odavno zavladale i hrvatskim političkim, medijskim, kulturnim prostorima, mislim da je važno ponešto napisati o fenomenu ili čak dobu postistinitosti.
Buđenje lažne nade
Kako postistine funkcioniraju u hrvatskom medijskom i političkom prostoru možda je najbolje ilustrirati izjavom Bože Petrova (u to doba potpredsjednika Vlade) o arbitraži INA – MOL-u travnju i prosincu 2016. U javnoj izjavi koju je dao, u emocionalno užarenoj situaciji, kad je Tomislav Karamarko tražio bezuvjetno odustajanje naše države od te, pokazalo se, gubitničke arbitraže, zbog čega je Most tražio njegovu ostavku, Božo Petrov je 15. travnja 2016. kazao: “Mogu reći da sam kao potpredsjednik Vlade brifiran da imamo razloga biti optimistični glede ishoda te arbitraže. A vezano uz bilo kakve informacije drugih koje se pojavljuju u medijima, stvarno me interesira tko je njih brifirao.”
Tek je hrvatski gubitak arbitraže, o čemu je Andrej Plenković javnost obavijestio na sam Badnjak, natjerao Petrova da napokon otkrije tko ga je zapravo “brifirao” (hrvatski bi se to reklo obavijestio i poučio) sredinom travnja 2016.
U intervjuu koji je dao Zoranu Šprajcu 29. prosinca 2016. otkrio je tko ga je zapravo brifirao: “Mene iskreno interesira zašto nitko ne postavlja pitanje tko je brifirao gospodina Karamarka? Mene su brifirali odvjetnici koji su zastupali Republiku Hrvatsku. Koliko ja znam, njega nije brifirao ni odvjetnički tim, niti su ga brifirale pravne institucije RH.”
Da je u travnju 2016. otkrio tko mu je zapravo bio izvor informacija o tome kako navodno “imamo razloga biti optimistični glede ishoda te arbitraže”, javnosti bi bilo jasno da izvori informacija, američki odvjetnici iz tvrtke Squire Patton Boggs, imaju barem 4,437.000 “razloga” (na taj je iznos troškove pravnih zastupnika, vještaka i svjedoka prošle godine na svom profilu na Twitteru procijenio Luka Mišetić) da Boži Petrovu ostave lažnu nadu.
Da smo znali da je taj javno iskazani optimizam rezultat brifiranja Luke Mišetića i njegovih kolega, lako bismo zaključili da optimizam baš i nema pokriće, jer je sam američki odvjetnik hrvatskih korijena u već spomenutom twittu zapisao: “Izgledi da će odluka ići u korist tužitelja (čitaj: Republike Hrvatske) su 41 posto”.
Zanimljivo je pritom što u svojem moralno-narcističkom transu tadašnji predsjednik Sabora nije vidio baš nikakav razlog za podnošenje ostavke zbog toga što je svojom postistinom grubo prevario narod, dajući mu lažnu nadu da on zna nešto prevažno što je nama običnim smrtnicima bilo nepoznato kad smo bili skeptični u vezi s ishodom arbitraže.
Ukratko prepričan kontekst i citirana postistina Bože Petrova tek su kap u moru – doduše, zbog svojih zastrašujućih posljedica krajnje opasna – postistina koje se doslovce iz minute u minutu, iz sata u sat i iz dana u dan pojavljuju u hrvatskim medijima i političkom govoru.
Točno! Ali i žalosno.
Trenutka vika, hajka, protest u pripremi, izgleda udruživanja i s „crnim vragom“ u želji za utrčati u fotelju, biti prvi, samo je opasan plan, ali bez plana i sadržaja, mnogih.
Nečuveno je kako Mrak Taritaš, u narodu zvana „kraljica Gunje“, čak i „kraljica septičkih jama i wc četki“, govori patetničim glasom pred kamerama kako je ovo najveća pljačka u povijesti Hrvatske. Pa kako Sandra Benćić traži da Vlada proglasi izvanredno stanje zbog nestašice energenata. Tu su i MOST-arci koji sazivaju, i zajedno i svi redom „viđeniji“, tiskovne konferencije, direktno prenose preko youtubea, no „padaju“ u svojoj (ne)vjerodostojnosti brišući imalo intrigantniji komentar ispod videa.
Zanimljivi su i današnji programi vijesti na javnoj kući HRT. Svi navode kako je ovo u INI „pljačka stoljeća“! A gdje su ostale?
Zar ćemo zaboraviti mnoge među njima, više im ni broja neznamo. Teško se i nama svih prisjetiti, iako dobro pamtimo.
Prije par dana na svom FB Vesna Balenović, znana zviždačica iz INE, objavila je veliku istinu o kojoj mnogo znamo, no svi se ponašaju kao da pojma nemaju.
“Znaju i za Inu i za mene od 2001- 2022! Znaju i za zamračenih 240 MILIJARDI KUNA sa prodanom Inom Molu! Znaju i za mene! Danas svi dreče kao da su se zbunjeni probudili za ovu 1 milijardu..kao da smo Švedska ili Finska! Samo što su u ovih 240 MILIJARDI KUNA bili upetljani premijer Ivica Račan, Slavko Linić i mezimac Predsjednika RH Stipe Mesića, Savkin mali zet..dakle kriminal štite predsjednici i premijeri! Moje priznanje DORH-a, Vlade i dva predsjednika NO da sam bila u pravu nikoga ni ne zanima! Građani su miševi i fertik! Kraj priče! Ja sam sa svojim dokazom u rukama od DORH-a sama na cesti! Hvala nacijo od 4 milijuna Hrvata na pomoći, srčanosti, hrabrosti i iskrenosti..”
No, mene i dalje zabrinjava situacija, za sada poznata, oko voda, naših voda. Još prošle godine u Fakat potkastu izjavila sam da je pitanje jesu li vode, Plitvička jezera, uopće više naša. To još uvijek ne znamo.
https://www.youtube.com/watch?v=rTSOTLCQcew
https://www.youtube.com/watch?v=GM9rcpEdHX0
Niti je koga briga, čak niti sve ove koji u velikoj žurbi (žašto, pitanje je) organiziraju raznorazne skupove otimajući se za biti „prvi (kolo)vođa“ zbog „zlatne milijarde“, no ništa ih drugo ne zanima. Iako, ovo nikako ne znači da ovaj okidač oko „zlatne milijarde“ nije značajan. Još kako je značajan, no beznačajan u odnosu na sve ove TISUĆE MILIJARDI, odavno „sprženih“bez ikakve odgovornosti.
Pišem i govorim proteklih 27 mjeseci, profiterstvo i otvorena pljačka prisutni su na sve strane, a sve moguće aktivnosti i prijave nekog učinka nemaju. Istrage su u tijeku. Rekli bi naši inspektori u Policiji: „izvidi su u tijeku“! I nikad im kraja.
Dok sam radila na ovom tekstu jedna zanimljiva vijest iz SAD-a, iako je Faktograf žurno reagirao, nazvavši je neslužbenom.
Ivica Todorić u Washingtonu, pred Međunarodnim centrom Svjetske banke za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), dobio spor protiv Republike Hrvatske! Ako se informacija potvrdi što će reći svi ovi hukači koji vide jedini problem u „zlatnoj milijardi“, a ovdje će biti riječ o cifri od najmanje oko 4 milijarde dolara, odnosno oko 30 MILIJARDI KUNA hrvatskih građana.
Vezano za tu moguću presudu zanimljiva je i izjava prof. dr. sc. Luke Brkića za direktno.hr
„Presuda u korist Todorića ima politički aspekt, pogotovo u ovo vrijeme velike afere u INI“
Stručnjak za ekonomsko-politička pitanja Luka Brkić za portal Direktno je komentirao spor bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića protiv Vlade Republike Hrvatske koji je u četvrtak, neslužbeno, dobio u Washingtonu, pred Međunarodnim centrom Svjetske banke za rješavanje investicijskih sporova (ICSID).
Rekao je kako po njegovom mišljenju, ako i je donesena presuda, priča s Agrokorom još nije završena.
“To će se još potezati po sudovima jer to još nije gotovo, ali i onaj politički aspekt ostaje i dalje dvojben jer neki će se hvaliti s rezultatima dok će drugi ukazivati na sve ono što nije bilo dobro. Mi moramo vidjeti obrazloženje presude i što Centar za rješavanje investicijskih sporova poručuje u ovom slučaju hrvatskoj Vladi koja je bila nositelj priče oko tvrtke i njezinog vlasnika Ivice Todorića”, zaključuje profesor Brkić.
Narednih dana puno toga će biti jasnije, razotkrivanja su u tijeku, maske padaju!
Imam jedno malo pitanjce, možda i zločesto, no logično: nije li možda i sam Todorić pokretač ove trenutne hajke? Ta Gornja Jelenska je zanimljiva!
ODŠTETA KOJA BI MU SE IMA LA ISPLATITI JE ZAISTA NESTVARNA. Kako ćemo sve ovo preživjeti? Hoće li tko odgovarati?
Moram ustvrditi, ljudski rod je debelo zaglibio.
Neka nam je dragi Bog na pomoći, i te kako će nam trebati.
Pridružite se:
https://t.me/+9UdXPCFIV2k4NjY0
HOP