Nema više viceva o glupom Muji i Hasi, test inteligencije veli kako su Srbijanci u Europi Mujo i Haso
Vole Srbijanci pričati viceve , ali vole se hvalisati da su najduhovitiji… Samo u mislima… Duhovitost proizlazi iz čovjekova duha, a duh iz čovjekove pameti. Zato su Srbijanci nekoć ubijedili dio srbofilne skupine bosanskih muslimana u vjerodostojnost izraza “glupi Bosanac.”, a istodobno su bosanske muslimene iz podmsijeha nazvali glupim, ali duhovitim. ovi su to objeručke prihvatili. Godilo je i bosanskim muslimanima da im netko, makar i lažno, kaže da su duhoviti, a to u zbilji nikad nisu bili. U vojsci pokojne države Srboslavije godinama su se prepričavale bedaste anegdote koje je izmislio mračni i bolesni um šumadijskog pašaluka, a glasi ovako:Kako se u vojsci u stroju prebrojavaju Bosanci? Prvi kaže tup, drugi mu odgovara glup… To je Šumadincima bio vrh duhovitosti. Na to bi im Bosanci uzvraćali kako se u stroju prebrojavaju Srbijanci:Prvi veli lopov, drugi odgovara lažov… i tako redom… Rugala se ruga rugi, a može i izrugivala se sova sjenici…
Napokon, od prošloga tjedna srbijanski Šumadinci mogu bez njima svojstvene lažne skromnosti kazati da su u nečemu najbolji na svijetu. Nisu narod nebeski, nisu ni najstariji, niti najpametniji, niti najveći, niti najjači, niti najbolji, niti najhrabriji, a u sve to su sve silno željeli biti i napuhavali se kao žaba na lokvanju, pokušavaći sebe uvjeriti da si mogu vječno laskati, te još i drugima prodavati srpske laži i urođenu mitomaniju.. No, evo konačno potvrde s europskom pečatom u čemu su Srbijanci najveći u Europi Indijanci. Prema opsežnom istraživanju u organizaciji World Population Review, mapa europske inteligencije selektirana po državama daje Srbiji poražavajuže i ponižavajuće rezultate. Prosječni IQ u Srbiji iznosi 89, čime su neznatno pretekli Azerbejdžan koji ima IQ srednje vrijednosti od 87. No, Azeri su zemljopisno uglvnom na azijskom tlu, tako da se Srbijanci konačno mogu s pravom pohvaliti da nose naslov neslavnog europskog rekordera. Bez premca su najgluplji u Europi. Čak su ih i veseli Bisanci nadmudrili s prosječnim IQ koji iznosi 90 poena.
Naravno, svi mainsit mediji u Srbiji mudro šute o tome. Ne godi im zvanje najglupljih, te su se dali u munjevit protunapad pokušaja obrane neobranjivih činjenica. U pomoć su pozvali, a koga drugog nego nekad svoje stare Pretorijance Crnogorce, pripavne žrtvovati se uvijek za srpsku stvar i onda kad Crnogorci od toga imaju samo štete, a nikakve koristi. I doista pojedini crnogorski internetski portali iznijeli su Srbima utješne podatke kako i od glupih ima još glupljih. Najprije su Crnogorci obznanili kako je njihov prosječni IQ 86, a u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu jož niži u vrijednosti od 81, odnosno 81, dok je kod srpskog istočnog susjeda Rumunjske prsječna inteligencija nekog Rumunja 88 IQ bodova. Podjetimo, debili ili oligofreni imaju IQ prosječne vrijednosti 50 bodova.
Ako je u zemljama brodovitoga Balkana, gdje je premija i jeftina suha hrana, IQ od 80 do 90 bodova, negdje iznad prosjeka imbecila, to znači da tu ima i dosta debila prosječne izmjerene pameti od 50 IQ bodova ili i manje od toga. Moj bivši kolega i istomišljenjak, novinar iz Beograda Milan Rašević veli u njegovim twitter osvrtima kako u Srbiji živi barem dvije trećine debila. Televizijski novinar Al Jazeere i moj isto tako dobar poznanik Milan Bošković iz Beograda misli da u Srbiji ima barem 70% budala, a osobno mislim, za razliku od Raševića i Boškovića da je njihovo dosta realno viđenje niske pameti Srba tek utješna i iz obzira i ljudske uviđavnosti data optimistična ocjena za Srbiju. Nije pretjerano reći da u Srbiji ima i do tri četvtine ljudi ispod granice pameti daleko ispod ljudskog normalnog prosjeka.
Slabo su, kao u onome vicu, “dva brata crnogorska i srpska uboga utješila jedan drugoga”, crnogorski portali ublažili neutaživ srpski bol radi oskudne pameti koja im se samo bilježi. Nije crnogorsko rame bilo dovoljno Srbima da plaču na njemu, nego se u akciju demantiranja istine o srbijanskoj nepatvorenoj gluposti uključio još i velikosrpski portal Standard.rs. Oni su najprije manirom zagriženih sportskih navijača rekli kako ne priznaju to europsko istraživanje koje veli da su trenutačno na vrhu IQ ljestvice Talijani sa 102, zatim Švicarci sa 101, kao i Islanđani, dok su visoko plasirani i Britanci. Zamislite, autor teksta srbijanskog pokušaja demantija njihove više puta znanstvenim ogledima dokazane gluposti, stanoviti Filip Rodić, najprije je prigovorio kako istraživanje ne obuhvaća etničku pripadnost naroda u Srbiji. Zalutali nesretnik nije svjestan da tom opaskom ponire i zadire u rasističke sfere. Zasmetalo ga je što prigodom testiranja prosječnog IQ u Srbiji nije posebno odvojeno koliki je prosječni IQ pojedinog testiranog Srbina, Bošnjaka, Roma, Albanca, Mađara, Hrvata u Srbiji kao sudionika testa i mjerenja inteligencije. Filip Rodić očito umišlja kako su nacionalne manjine u Srbiji gluplje od Srbijanaca, te im kvare prosjek, a oni su, inače suhi genijalci, pa bi im nacionalni koeficijent bio na samom vrhu, a ne na dnu. Često se takvi pozivaju na briljantne umove kao što su bili Nikola Tesla, Mihajlo Pupin ili Milutin Milanković. No, svi oni sa srbijanskim i turkofilnim podnebljem šumadijskog pašaluka imaju veze kao i Srbi s pojavom kiselih kiša i Japanu ili sa krivim tornjem u Pisi. Kad se naprave usporedbe prosječnog IQ u zemljama maticama primjerice mađarske ili hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, netom pada u vodu Rodićeva nebuloza. Jer, prosječni IQ u Hrvatskoj iznosi 96, a prosječni IQ u Mađarskoj je na približnoj razini kao i u Hrvatskoj. Znači, Hrvati i Mađari u Srbiji mogu samo popraviti skromni srbijanski IQ. Ili još bolje, onih prema DNK analizi 33% deklariranih Srba u Srbiji, koji su genetski Hrvati, iako oni o tome pojma nemaju i najčešće su iz neznanja i veliki mrzitelji svega hrvatskog, nesvjesno popravljaju skromni koeficijent nacionalnog IQ u Srbiji.
Nadalje, autor neuspješnog demantija srbijanske prirodno dokazane gluposti Filip Rodić još se poziva i na nekoliko ranijih istraživanja prosječne inteligencije Europljana. Tu navodi istraživanje sajta Worlddata.info pod naslovom “Inteligencija u odnosu na zaradu i klumu”, provedena u dugom razdoblju od 1990. do 2010. Irski psiholog Richard Lynn je bio glavni organizator tog projekta, čovjek koji je cijeli radni vijek svoga znanstvenog rada podredio i posvetio proučavanju i sociološkim mjerenjima i usporedbama ljudi, pojava i događaja. No, Srbe je Irac Richard Lynn svrstao na dno IQ ljestvice i u njegovim sociološkim ogledima prije dvadeset ili trideset godina, dostatno da zavrijedi u Srbiji vječnu titulu srbomrzitelja. Rodiću se ne može opovrgnuti upornost do granica tvrdoglavosti i uzaludnog opiranja činjenicama.
Dalje navodi još nekoliko istraživanja, u kojima je uvijek glavni sudionik narečeni irski psiholog Richard Lynn, ali su mu uvijek u raznim razdobljima istraživanja imenovani drugi ljudi kao prvi suradnici u istraživačkom poslu ispitivanja prosječne inteligencija naroda i država Europe. Tako se na sajtu Brainstats uz spomenutoga irskog psihologa pojavljuje kao njegov prvi suradnik Finac Tatu Vanhanen u zajedničkom istraživačkom pothvatu mjerenja prosječnog europskog IQ od 2002. do 2006. I opet je uigrani tandem Lynn – Vanhanen proveo isto znanstveno istraživanje 2012, tada pod pokroviteljstvom Ulsterskog instituta iz Sjeverne Irske. Treće u nizu je opet istraživanje Ulsterskog instituta iz Belfasta pod nazivom “Inteligencija naroda” iz 2019. Tada je Lynnu prvi pomoćnik u istraživanju bio Englez David Becker. I najzad u je ovogodišnje istraživanje što ga je objavila s konačnim i najnovijim rezultatima svjetska organizacija World Population Review. Oni samo daju tabelarni i grafički prikaz rezultata svih europskih zemalja na jednom uvećanom zemljovidu Europe.
Filip Rodić je dobro uočio da se tijekom višedesetljetnih istraživanja mijenjaju države i narodi na vrhu ljestvice najpametnijih u provedenim testiranjima inteligencije Europljana, neovisno od toga je li se mijenjaju ili ne istraživački instituti i ljudi koji su ovlašteni iznositi konačne rezultate i trenutno činjenično stanje. I te učestale promjene su pkazatelj kako tu statike nema, te kako nitko nije vječno najpametniji. Ali, Rodiću je u njegovom selektivnom razmišljanju namjerno promaklo ono glavno u nekoliko usporednih istraživanja prosječnog IQ u razdoblju od 1990. do ove 2022. godine. Srbi i Srbija su stalno i bili i ostali ili na dnu ljestvice ili među najglupljim, neovisno od toga što su se za više od tri desetljeća mijenjali i instituti i ljudi što su provodili testiranja kandidata na IQ testovima inteligencije.
Bez ikakve pristranosti u komentiranju rezultata najnovijeg testa inteligencije i prosječnog IQ u Srbiji, osvrnimo se samo na neke neprijeporne pojedinosti, što potvrđuju kako su Richard Lynn i njegovi znanstveni suradnici u pravu, a Srbe ta istina jako vrijeđa i u srce pogađa. Ima li igdje još u Europi u tih više od trideset godina istraživanja, što se vremenski podudara sa razdobljem srpskih osvajačkih i gubitničkih ratova, te posljeratnim razdobljem nakon devedesetih, da i i ratu i u miru neki europski narod serijski bira za svoje političke vođe najveće luđake, budale i glupane kao što su Slobodana MIlošević, Vojislav Šešelj, Vuk Drašković, Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić? Prsoječni Srbin i dalje suludo vjeruje kako su narečeni manijaci Milošević, Šešelj, Drašković, Nikolić i Vučić najmudriji i najoametniji među svim Srbima i zato su ih i birali da ih predvode. Što je to ako nije najjači dokaz srpske prirodne gluposti i ludosti? Samo glupan i budala i glupanu i budali može vidjeti svoga uzora i poistovjetiti se snjim. Ima li još igdje naroda koji je izgubio samo devedesetih četiri osvajačka rata kao Srbi i država Srbija, a i dalje otvorenih očiju sanja Veliku Srbiju? Šešelj je Srbima svojedobno u “Čirilici” na TV Happy propagandnom programu ispiranja srpskih mozgova Srbima poručio kako se prema zamislima i planu SPC Srbi još od 1669 preko tri i pol stoljeća bore svim sredtsvima i u ratu i u miru za ideju Velike Srbije. I unatoč svih teških poraza od 1669. do 2022. i dalje ne odustaju od Velike Srbije. Što je to nego još jedan dokaz posvemašnje srpske gluposti i ludosti?
Uoči proljetne predizborne predsjedničke kampanje u Srbiji Aleksandar Vučić je u TV spotu izlazio iz hladnjaka i blagotelećim pogledom i razvučenim i balavim žvaljama pozdravljao svoje ponizne i pokorne ovce, kao svaki čoban koji vodi stado na pojilo. Onda je u prilogu TV Dnevnika na nagovor suradnice mu i sapatnice Ane Brnabić, mahao kroz prozor vlaka u prazno i doslovno nitkom na sablasno praznom željezničkom kolodvoru. Uobrazio je bolesnik i pričinilo se šizofrenom bolesniku kako vidi na stotine ili na tisuće oduševljenih prolazika koji gore od želje da smao njega vide i pozdrave. U zbilji nije bilo žive duše na željezničkom kolodvoru. Onda je javno prijetio da će se objesiti o luster u bijesu, baciti se kroz prozor u očaju, ili skočiti od veselja i sreće u odijelu u bazen ako se ostvare ili ne obistine njegova najprije negativna, a u nastavku pozitivna očekivanja stranih investiranja u gospodarstvo Srbije. To je školski primjer ponašanja psihološki rastrojene i neuravnotežene ličnosti. Onda su došli travanjski izbori i Vučić je nakon toliko javnog blamiranja i nenormalnog ponašanja opet uvjerljivo pobijedio na političkim izborima u Srbiji. Može novinar velikosrpskog portala Standard.rs Filip Rodić pjeniti kao slon u stalkarskoj radnji od bijesa i muke, lažući sebe, onda i druge da Srbi nisu najgluplji, ali samo ovaj kronološki niz Vučićevih gluposti, ludosti i budalaština, što su ih Srbi na izborima vidjeli i prepoznali kao najveće ljudske vrline, a ne najgore čovjekove mane, zorno i slikovito pokazuje kako su Srbi narod najgluplji.
Novi srpski izbor Vučića za predsjednika Srbije samo je potvrdio staru misao Thomasa Jeffersona ( 1743 – 1826), oca američke države i jednog od utemeljitelja Sjedinjenih Američkih Država. On je prije nekoliko stoljeća ustvrdio:”Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.” amo glup narod je mogao izabrati glupana Vučića za političkog vođu i to u nekoliko navrata. Srbi zaslužuju Vučića isto onoliko koliko i Vučić zaslužuje Srbe. Nekih 20% do najviše 30% razboritih i mislećih Srba protivnika Vučića su u vučićevcima Srbiji samo kolateralna šteta. Tesla, Pupin i Milanković su svoj prirodni um pretočili u svevremensko postojanje rođenjem i životom daleko izvan granica šumadijskog pašaluka. Uostalom, dok se Nikola Tesla nije proslavio, Srbi su ga u srpskim tiskovinama prije više od stotinu godina nazivali čudakom i luđakom. Onda kad je postao za sva vremena svjetski priznat i poznat Srbi ga već više stotinu godina kradu od Hrvata, jer znaju da nemaju svg čovjeka pametnog Srbina ravnog Hrvatu Tesli, pa ga zato žele ukrasti od Hrvata. Očito, Srbi i dlaje vjeruju kako im od njihovoga staroga lažljivog i lopovskog alata nema boljeg zanata. No, nisu još uvijek svjesni da laž, krađa, prevara i podvala nisu po svjetskim mjerlimima pojam inteligencije. Zato i ne priznaju sve gore nevadene i pobrojane rezultate mjerenja inteligencije naroda u država u Europi. Zajednički imentitelj sva četiri velika i opsežna istraživanja prosječne pameti Europljana pokazuje kako su Srbi i Srbija od 1990. do 2022. uvijek na začelju ljestvice. Ta kratka tvrdnja govori malo, ali pametnom sasvim dovoljno.
Dragan Ilić
HOP
