Rodna ideologija je isto što i svemir. Obećavajuća i teško dohvatljiva, ali štetna po današnju civilizaciju, posebice, mladež jer grupe luđaka sa visokim znanstvenim titulama i društvenim utjecajem te političkih licemjera žele se igrati stvoritelja.
Zar će hranjenje mladeži lažima preko medija i škola te davanje hormona mladima za promjenu seksa stvoriti drukčije fizičko stvorenje od onog koje im je namijenio Duh? To je ranjavanje njihova duha.
No, Priroda ili Bog imaju svoje zakone i ne ovise o zakonima znanstvenika ni političara. Što ako je Svemir samo preslika našeg sunčevog sustava? Zar naše tijelo nije preslika Duha? Slike koje gledamo na filmu ili računalu su preslika Duha svakog pojedinca.
Ovo nam nameće pitanje: što je Duh? Duh je magnetska sila koja stvara materiju. O njoj ovise geni i zbog nje se geni razlikuju od pojedinca do pojedinca.
Temelj svega je dvojnost i dvojno je sve što nas okružuje. Dogode se i hermafroditi, ali oni su iznimke. Zašto, ne znamo.
Perfektna dvojnost su Sunce i Zemlja. To nam tako jasno predstavlja astrologija. Bez Sunca na Zemlji nikad ne bi postojao život. Sunce oplođuje našu Zemlju jednako kao što muž oplođuje ženu. Isto tako energija je dvojna, a sastoji se od električnih i magnetskih sila. Dakle, sve je dvojno.
Danas znanstvenici ne razumiju dvojnost, a zbog toga ne razumiju gravitaciju ni antigravitaciju. Zbog toga ne razumiju ni kvantnu fiziku ni genetiku premda razumiju samo neke detalje.
Kakva je razlika između 1 i -1 u matematici? Zar nam i to ne otkriva dvojnost. Sve izlazi iz središta i sve u njega ulazi. Ako 1 ulazi u središte, iz središta izlazi -1. Ljudski um još nije shvatio svemogućnost središta cjeline premda iz njega izbija sve što stvara naš život i okruženje. To su spojevi magnetske i električne sile.
Za sve ovo je kriva teologija koja gura jednoboštvo, a ta teologija je stvorila patrijahalnu zajednicu. Muž, otac ili vladar postaj Bog, a taj Bog zlorabi svoju moć.
To su zemaljski Bogovi, ali ne i nebeski u našem solarnom sustavu. Naš nebeski i duhovni otac i bog je Sunce, jedan jedini. U kršćanstvu ga nazivamo Krist ili Hruč, odnosno, Ključ. To je kreativni Otac, a njegova pratilja je božica ili majka Zemlja.
Krist je franačko latinska kovanica, a Hruč je suglasnički napisan naziv Haravača ili Harvač. Preko semitskog pisma Harvač je postao Arat, dakle, Harvat ili Hrvat.
Ako smo otvoreni prema novim spoznajama, onda je haravača starija civilizacija od semitske, grčke i latinske koje su nama predale iskrivljenu sliku upravo zbog različitih pisma i nagona moći.
Svejedno, neki Hrvati se srame svog porijekla, ali se ponose što su Slaveni. Međutim, svi Slaveni su bili dio haravačke civilizacije prije nametanja kršćanstva. Franci su Hrvače na Alpama nazvali Claveni, dakle, ”Hrvači jani”, a odatle nazivi Slaveni i Veni.
Srećko Radović
