Povijest hrvatskih prezimena otkriva nam antičku povijest Harvača ili Harvata u Europi.
Međutim, tu povijest ne možemo otkriti bez poznavanja starijih pisama koja su prouzročila glasovne promjene jer nisu imala sva haravačka slova, a to se odnosi na sva semitska pisma, najviše na grčko i latinsko u Europi.
Primjerice, slovo za glas Č ima samo sanskritsko pismo ili u Europi ”slavensko” pismo, a mnogi jezici imaju glas Č.
Da bih bio jasniji, počet ću sa etrurskim suglasničkim pismom, koje se danas naziva latiniskim, ali nije imalo semitska slova G i B, a glas Č se pisao slovom C.
Tako je čakavica postala cakavica. To je razlog zašto neka hrvatska prezimena i danas završavaju sufiksima AC i EC. Tako se etnik Haravača pisao mješavinom latinskog i hrvatskog pisma kao Celovec, što je postalo Kloveč i Sloveč, odnosno, Klovič i Slovič,a odatle ”staroslavenska” riječ – čelovek. Očito, Latini su zamjenjivali slovo R sa slovom L isto kao i Stari Grci.
Tako su Harvačani postali Claveni, a Claveni su postali Slaveni. Zamjenom polusloga A poluslogom E, Halvati postaju Helveti. Očito, Semiti su slovom T pisali glas Č. Tako je Harvač postao Harvat. Uvođenjem slova za glas Č i zamjenom slova E slovom I, sufiks u prezimenima postaje IČ. U Europi danas glas Č se piše različitim slovima ili sa više slova. Zbog toga na temelju tih pisama ne možemo prepoznati haravačke riječi u drugim europskim jezicima. No, svi ti arijski jezici imaju haravačke glasove i nastali su od haravače. Romanski jezici su malo drukčiji, ali latinski je imao dosta iskrivljenih haravačkih riječi kojima se mijenjalo značenje.
Prezimena sa sufiksom Ć su označavale novonastale Slavene. Glas Ć je nastao umetanjem glasa J iza suglasnika T i ispred današnjih vokala, a otkriva nam naglasak na izvornoj riječi. Tako je Halvatia postala Calvaća i Salvaća, a Hravač preko semitskog pisma Karvat i Sarvat. U kršćanskom Rimu Carvat je postao Croat, dakle, Kroat. Ovo nam pokazuje kako je nastala jatizacija u hrvatskom jeziku. Ona nije samo ekavska nego je akavska, ukavska i ikavska. Ona je nastala od franačkog dvoslova IE. Na sličan način franački AI je postao AJ ili OJ.
Međutim, Etrurci su živjeli u Europi prije semitskih Grka, davno prije Latina, a oni su još bili povijesno poznati kao Liburni, dakle, Libi i Urani koji su imali jansku religiju koja je bila dvojna. Libi potječu sa obala Mediterana, dakle, iz biblijske Arameje i Egipta, a Urani potječu iz Mezapotamije. Libi su još bili poznati kao Madi ili Medi, a po njima Mediteran dobiva naziv. Urani su nakon Mezapotamije živjeli na obalama Cervenog mora, to jest današnjeg Crnog mora i poznati su kao Etrurci. Novodolazeći Hrvati na obalama Crnog mora su bili poznati kao Sramati. Oni su na ove prostore donijeli glagoljicu.
Etrurce Romani su zvali Cerve-eni, a oni su sebe zvali Arac-eni dok ih Latini nisu nazvali Raseni. U Bibliji su poznati kao Saraceni, a danas još kao Sardi. Nedostak slova V nam u nekim nazivima za Hrvate otkriva Hrvate koji su ranije živjeli na semitskim prostorima. Primjerice, prezime Radič postaje Radovič i Radevič uvođenjem hrvatskog pisma koje je imalo slovo za glas V.
Kako vidimo, prezimena i toponimi su najviše označavala Haravače i Čavarahe, odnosno, Harvate i Helvete, Horvate, Čavare, Čavale, Avare i Avale sa pojedinim plemenima u različitim transkripcijama. Bilo je 16 plemena jer je bilo 16 suglasnika. Najstarija hrvatska prezimena su ona koje imaju sufikse AN, EN, IN i UN te AC, EC, UČ i IČ. Potom dolaze prezimena koja imaju sufikse ANAC, ENAC, UNAC i INAC.
Pogledajmo kako je došlo do promjena prezimena u ostatku izvorne Krajine ili Carevine Hrvatske koji se još zvala Cervena Hrvatska. Svi ovi sufiksi su dobivali nove sufikse kao OVIĆ i EVIĆ. Tako su prezimena Radovan, Ivan, Jovan, Radman, Radan, Rađen, Vukman ili Vukadin postala Radovanović, Ivanović, Jovanović, Radmanović, Radanović, Rađenović, Vukmanović, Vukadinović. Slično su prezimena Jovič, Ivič, Antič, Jurič, Savič ili Šimič postaju Jovičević, Ivičević, Antičević, Juričević, Savičević ili Šimičević. Ovako je izvršena slavenizacija hrvatskih prezimena.
Hrvači su stvorili prvo slogovno pismo koje se danas naziva sanskritsko. Potom su stvorili etrursko suglasničko pismo koje se danas naziva latinsko. Isto tako su stvorili suglasničku glagoljicu. Na temelju grčkog pisma su stvorili ćirilicu dodajući mu glagoljička slova koje grčko pismo nije imalo. Zbog toga je logično postaviti pitanje: Zašto su to činili?
Srećko Radović
HOP NA TELEGRAMU
https://t.me/hopportal
