HISTONI I EPIGENETIKA:
Kiselo-bazična ravnoteža.
HISTONI su osnovni proteini na kojima se DNK više ili manje gusto omotava u strukture koje se nazivaju nukleosomi. Svaki nukleosom sastoji se od 8 histonskih proteina (po dva od svake vrste ili histonskog OKTAMERA kubične molekularne strukture) i niza DNA.
Interakcija između HISTONA i DNA određuje stvaranje tzv. kromatina, a veća ili manja koncentracija HISTONA također određuje njegovu veću ili manju gustoću (eukromatin – heterokromatin).
Remodeliranje kromatina omogućuje variranje ekspresije gena uz utišavanje ili aktivaciju dijelova gena.
Ti biofizički procesi prije nego što su bili biokemijski (negativni naboj histona) mogu se prenositi sa stanice na stanicu i putem prolaza egzosomalnih informacija.
(egzosomi = mikro filamenti RNA inkapsulirani u lipidno-proteinske mikro vezikule koje izlučuju stanice – s komunikativnom i transkripcijskom funkcijom).
U ovom slučaju govorimo o stvarnom informacijskom histonskom kodu koji može više ili manje aktivno utjecati na ekspresiju gena i sintezu novih proteina, kalibrirajući i koordinirajući procese i transkripcijske kapacitete.
Razumijevanje i objašnjenje ovih biofizičkih mehanizama samo donosi nove i nepobitne dokaze koji podupiru epigenetičku pretpostavku, prema kojoj psiho-emocionalna komponenta osobnog iskustva postaje sve uključenija, kao odlučujući faktor za očuvanje zdravlja.
Također treba imati na umu da se ovi složeni i delikatni procesi biološke prirode ne događaju slučajno ili sretno. Oni su regulirani frekvencijama, polaritetom i signalima iz organizma kao cjeline te interakcijama i razmjenom informacija uključenih tvari.
Slika: Nukleosom sa svojih 8 HISTONA.
Korištenje DNK za proizvodnju supravodiča, materijala koji mogu propuštati električne naboje bez otpora i temeljnih za tehnologije budućnosti: ovo je scenarij koji je otvorilo istraživanje objavljeno u časopisu Science Sveučilišta u Virginiji.
Biokemičara Edwarda H. Egelmana i Leticie Beltran, istraživači predlažu korištenje DNK filamenata za uklanjanje dosadnih nečistoća iz ugljikovih nanocijevi i poboljšanje vodljivih kapaciteta filamenata napravljenih od grafena.
Supravodljivi materijali jedni su od najproučavanijih u mnogim sektorima budući da imaju nulti električni otpor, odnosno dopuštaju elektronima protok bez prepreka. To znači da, za razliku od tradicionalnih vodljivih materijala, ne troše energiju i ne proizvode toplinu.
Danas postoje materijali ove vrste, ali oni imaju te karakteristike samo kada su ohlađeni na temperature blizu apsolutne nule i stoga se koriste u vrlo ograničenim područjima. Teoretski, materijal sa super vodljivim svojstvima su ugljikove nanocijevi, to jest pojedinačne ploče grafena (čije je otkriće nagrađeno Nobelovom nagradom za fiziku 2010., omotane u vrlo tanku cijev. Ali napraviti ugljikove nanocijevi bez nečistoća, tj. , samo od atoma ugljika, au praksi je to gotovo nemoguće.
Koristeći sada kratke segmente DNK, američki su istraživači razvili metodu za uklanjanje nečistoća tijekom proizvodnih faza materijala, uključujući nanocijevi. U ovom procesu segmenti DNK djeluju kao neka vrsta voditelja projekta tijekom rasporeda atoma na ispravnim pozicijama izbjegavajući umetanje ‘smeća’ atoma. Tehnika koja bi, smatraju sami autori istraživanja, mogla revolucionirati metode proizvodnje materijala i također dovesti do proizvodnje supravodljivih nanocijevi.
Igor Drenjančević
Hop
HOP NA TELEGRAMU
