2013. Godine napisao je zanimljiv tekst, za koji bi se reklo da nam danas dolazi takva vizija na naplatu.
Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga je honduraški rimokatolički kardinal i nadbiskup Tegucigalpa.
“Govorit ću o etici u svijetu, današnjem, koji je suočen s najvećom krizom od 1929. do danas. Istina je da su od tada bila brojna druga teška vremena, primjerice ona iz 1970-ih, ali ništa tako uznemirujuće kao situacija u kojoj se nalazimo danas. Stoga ću govoriti o etici jer su sve velike ekonomske ili političke krize uvijek bile popraćene nedostatkom određenih načela kao i izvjesnosti koje učvršćuju vrijednosti, te nesposobnošću više razlikovati prioritete i dubinsku vrijednost stvari. Današnji čovjek je, s jedne strane, tehnološki div, as druge je poput etičkog djeteta. Moć koju ljudi posjeduju je neosporna, u smislu tehničkih kapaciteta i znanstvenog znanja. Međutim, ta se moć ostvaruje u teškom kontekstu, gdje postoji zabuna oko svrha. Sposobnost “kako” sukobljava se s nedostatkom jasnoće “zašto” ili “zašto”, jer nije sve što je moguće nužno prikladno ili adekvatno za ljudsko biće. “Jedno može” tehnologije treba etičko razlučivanje humanizirajućeg “mora se”.
Postavljanje pitanja o ciljevima ili svrsi zašto je razvoj vrlo važan. Razvojni proces i strategija smatraju se poželjnima ili nepoželjnima u odnosu na određenu viziju koju netko ima o smislu života, shvaćenom kao nečem vrijednom i dostojanstvenom. U etičkom pogledu, središnje pitanje je: “Razvoj, za što?”. Jednostavno postavljanje pitanja omogućuje nam da ne pretpostavimo da je razvoj definiran samo kao ekonomski rast. Ali niti kao proces koji teži dostizanju razine i stila života koji su u prošlom stoljeću dostigli narodi koji se odlikuju većim industrijskim rastom i gomilanjem materijalnog bogatstva. Kao što nije lako odgovoriti na pitanje što je i koja je svrha razvoja, tako nije lako odrediti što je to dostojanstven i poželjan život, s obzirom na različitost poimanja sreće, kulturoloških razlika i različitih filozofija. života. Mnogi razvojni etički analitičari složili su se – kako bi izbjegli beskrajnu raspravu – o prilici da se dođe do sinteze na temelju specifičnih podudarnih područja, signalizirajući na opći način konvergencije koje postoje između različitih kultura i perspektiva o tome što su pojmovi bitna za “dostojanstven život”.
Kao rezultat ovih napora, identificirane su tri vrijednosti koje na svojoj najvišoj razini traže kao ciljeve ili ciljevi svih ljudi i svih društava, i koje stoga omogućuju definiranje suštine zajedničke svim kulturama o konceptu ” dostojanstven život“. Te tri temeljne vrijednosti su: očuvanje života, poštovanje i sloboda. To su svrhe koje istraživači prikazuju kao univerzalne u intrinzičnom smislu, iako mogu mijenjati svoje specifične modalitete prema različitim mjestima i vremenima, a naknadno se mogu i razvrstati na drugačiji način. Denis Goulet, teoretičar ljudskog razvoja, na ovaj način predstavlja sadržaj svake od ovih vrijednosti. Svugdje je pretpostavka za dostojanstven život biti u stanju održati ili poboljšati kvalitetu života. Vrijednost se nalazi izravno u vitalnoj funkciji, a ne u njezinu podrijetlu, niti u njezinoj oskudnosti, niti u sadržaju rada koji su joj drugi ljudi možda dodijelili. Zbog toga je lako istaknuti apsolutnu nerazvijenost kada postoji manjak dobara za održavanje života, kao što su: odgovarajuća hrana, lijekovi, sklonište i zaštita. Još jedan element dostojanstvenog života je poštovanje: percepcija svake osobe da se poštuje kao dostojno ljudsko biće, koje drugi ne mogu koristiti kao puko sredstvo za postizanje svojih ciljeva.
Svaki pojedinac, kao i svako društvo, traži poštovanje, identitet, poštovanje, čast i priznanje. “Pojavljivati se u javnosti bez srama”, rekao je Adam Smith. To nije samo individualna kvaliteta, već i grupna potreba. Siromašna „nerazvijena“ društva, unatoč dubokom osjećaju vlastite vrijednosti, trpe u odnosima s ekonomski i tehnološki naprednijim društvima, jer su danas prosperitet i materijalno bogatstvo postali jedini kriteriji za određivanje vrijednosti čovjeka i zajednice. Odatle želja mnogih društava za napredovanjem u razvoju – objašnjava Goulet – kao i otpor drugih populacija prema novotarijama “modela razvoja” koji bi im se željelo nametnuti. Kada materijalno blagostanje na kraju postane bitan element dostojanstvenog života, “nerazvijenim” zemljama postaje vrlo teško osjećati se poštovanim sve dok ne dostignu određenu razinu rasta. To uključuje rizik upuštanja u proces traženja obilja i legitimiranja razvoja, shvaćenog kao rast, kao cilj sam po sebi, ili kao nezamjenjiv put za stjecanje poštovanja. U nekim drugim slučajevima, ta se istinska potreba za poštovanjem pretvara u razlog zašto se neka društva opiru razvoju.
Ako strategija utjecaja koju koriste razvojni agenti ponižava zajednicu, potreba za samopoštovanjem dovest će je do odbijanja promjene. Sloboda je treća sastavnica ovog općeg pojma dostojanstvenog života, koju jednako vrednuju i takozvana “razvijena” i društva u “razvoju”. I u ovom konkretnom slučaju daju se različita tumačenja značenja ove riječi, iako u konačnici sva konvergiraju prema mogućnosti računanja na širok raspon životnih alternativa društva i njegovih sastavnica, kao i mogućnosti izbora između njih. tri se vrijednosti ostvaruju u svim dimenzijama ljudskog života. Konkretno, Goulet koristi sliku “cvijeta razvoja” kako bi integrirao šest dimenzija ljudskog života koje su ključne za definiranje procesa razvoja: kulturnu, ekološku, ekonomsku, društvenu, političku, “smisao” ili “pun život” – potonji koncept koji uključuje odnos s transcendentnim. Pitanje koje se odnosi na “kraj” razvoja i mogući interkulturalni pragmatični dogovor o bitnim karakteristikama tog kraja ne iscrpljuje proces etičke analize razvoja. Isključen je niz važnih aspekata koji se u svakom slučaju moraju uzeti u obzir u procesu razrade novog modela razvoja. Etika i ekonomija nemaju razloga biti odvojene, jer se, bez sumnje, postižu racionalnim procesima, a ne kao rezultat jednostavne subjektivne dobrovoljne radnje. Samo postupajući na način koji je u skladu sa znanstvenom prirodom gospodarstva i s pravilima etike, bit će moguće istodobno pristupiti ciljevima učinkovitosti i pravednosti, produktivnosti i pravednosti, konkurentnosti i solidarnosti, za cjeloviti razvoj oblika društvenog organizacija i ljudski suživot.
Preveo Igor Drenjančević
HOP
HOP na Telegramu
