Nova teorija za objašnjenje svijesti
Novu teoriju svijesti razvio je istraživač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Boston Chobanian & Avedisian
Novu teoriju svijesti razvio je istraživač na Medicinskom fakultetu Chobanian & Avedisian Sveučilišta u Bostonu, opisujući zašto je evoluirala, čemu služi, koji poremećaji na nju utječu i zašto je tako teško držati dijetu i oduprijeti se drugima.
Prema novoj teoriji, izbori se stvaraju nesvjesno i postaju svjesni otprilike pola sekunde kasnije.
“Ukratko, naša teorija objašnjava da se svijest razvila kao sustav pamćenja koji koristi naš nesvjesni mozak kako bi nam pomogao fleksibilno i kreativno zamisliti budućnost i planirati je u skladu s tim”, objasnio je odgovarajući autor. Andrew Budson, profesor neurologija. “Potpuno nova stvar u ovoj teoriji je to što sugerira da ne percipiramo svijet, ne donosimo odluke ili ne izvršavamo akcije izravno. Umjesto toga, sve te stvari radimo nesvjesno, a zatim se, otprilike pola sekunde kasnije, svjesno sjećamo da smo ih učinili.”
Tehnologija ubijanja vašeg DNK-a pic.twitter.com/azUsQxkBeq
— HOP Portal (@HOP_Portal) October 24, 2022
Svijest je svijest o sebi i svojoj okolini. Ova svijest je jedinstvena za vas i subjektivna.
Ova je teorija, prema istraživačima, važna jer pojašnjava kako su svi naši izbori i radnje – za koje pogrešno vjerujemo da smo ih napravili svjesno – zapravo učinjeni nesvjesno. Stoga, budući da naš svjesni um nije odgovoran za naše postupke, mogli bismo si reći da ćemo pojesti samo kuglicu sladoleda, a onda, sljedeće što znamo je da je posuda prazna.
“Naše misli općenito nisu pod našom svjesnom kontrolom. Ovaj nedostatak kontrole je razlog zašto nam je možda teško zaustaviti tok misli koje nam prolaze kroz glavu dok pokušavamo zaspati, a također i zašto je svjesnost teška,” dodaje Budson.
Budson i njegovi kolege smatraju da su brojni neurološki, psihijatrijski i razvojni poremećaji poremećaji svijesti, uključujući Alzheimerovu bolest i druge demencije, delirij, migrene, shizofreniju, disocijativni poremećaj identiteta, neke vrste autizma i još mnogo toga.
Naposljetku, njihov rad daje plan o tome kako liječnici, edukatori i pojedinci mogu najbolje poboljšati ponašanje i steći znanje, koristeći kliničke i nastavne metode koje mogu biti učinkovite u oblikovanju i svjesnog uma i nesvjesnog mozga. Uz daljnje istraživanje, ovaj rad bi mogao omogućiti pacijentima da poboljšaju problematična ponašanja kao što je prejedanje, pomoći nam razumjeti načine na koje moždane strukture podržavaju pamćenje, pa čak i pružiti uvid u filozofska pitanja povezana sa slobodnom voljom i odgovornošću?! Ili je sve ovo pokriće za nove tehnologije kontrole uma?
Igor Drenjančević
HOP
HOP na Telegramu
