Koja su bila prva zabilježena hrvatska prezimena?

0
1559

Koja su bila prva zabilježena hrvatska prezimena?

To je pitanje na koje treba odgovoriti ako želimo bolje razumjeti hrvatski jezik, srednjovjekovnu i antičku hrvatsku povijest. Kako su Hrvati kroz povijest imali više religija, koje su se mijenjale zahvaljujući različitim carstvima i njihovim pismima i pravopisima, tako su se mijenjali i sufiksi u njihovim prezimenima.
Najstarija hrvatska prezimena su imala sufikse na AČ i AN koji su stali za stare hrvatske riječi VAČ i JAN, a još ranije VAČA i JANA. Glasovi V i J su se ispuštali, a glas Č se pisao sa više različitih suglasnika kao, recimo, T, K ili G. Ovo se dogodilo zbog semitskog pisma koje nije imala sva hrvatska slova, a Semiti su bili Grci, odnosno, Feničani i Romani. Riječ VAČA je označavala planet Zemlju, a riječ JANA rođenje na njoj. Sa vremenom se mijenjao poluslog A današnjim vokalima pa imamo vokale A, E, I, U.
Tako nastaju novi sufiksi EN, IN, UN, dakle, JEN, JIN, JUN ili JENA, JINA i JUNA, a riječ VAČA se odražava kao VAČA, VEČA, VIČA, i VUČA. No, ponekad su se sufiksima AN, EN, UN i IN dodavao sufiks AC, pa smo dobili i nove naziv kao ANAC, ENAC, UNAC i INAC. ANCI su povijesno poznati kao ANTI, a po INCIMA dobivamo riječi INAT i INAČE.
U ovim najranijim sufiksima posljednji sufiks AČ preko tuđih pisama postaje AS, a kod Grka postaje OS. Ispuštanjem slova S dobivamo bizantska imena sa završetkom na O kao IVO, ANTO, MATO i tako redom. Međutim, ova imena kod čakavaca se pojavljuju kao IVE, ANTE ili MATE. Razlog je što su ona nastala od prezimena IVEC, ANTEC ili MATEC, a ne od prezimena IVAC, ANTAC i MATA, ispuštanjem slova C koje se čitalo Č. Kod ikavaca ova prezimena postaju IVIČ, ANTIČ ili MATIČ. Dakle, čakavci su bili ne samo ikavci veđ i ekavci, a za to imamo i danas mnogo dokaza. Kako su Franci uveli latinski glas K za izvorni glas Č pa IVEC postaje IVEK.
Tako nastaju muška imena od izvornog hrvatskog genitiva koji je u izvornom hrvatskom jeziku bio glavni padež. Izvorni hrvatski jezik nije imao u jednini muški i ženski rod, ali ga je imao u množini pa su ženske imenice u množini završavale slovom E, a muške slovom I. Muška množina imenica sa završetkom na I je do danas dosta sačuvana u čakavici, primjerice, MUŽI, PUTI, JUDI, BOLI, GLASI i tako dalje. U hrvatskom jeziku je trebalo zadržati ovakvu množinu za muški rod umjesto slavenske množine MUŽEVI, PUTEVI ili BOLOVI jer je kraća i ostali bi vjerni izvornoj hrvatskoj množini koja je bila u upotrebi pred više od 5 tisuća godina.
Tako bi dobili jednostavnu tvorbu riječi u hrvatskom jeziku i bilo bi lakše za učenje. Tako bi dobili mušku jedninu od ženskog zvanja psihologičara kao psihologičar ili učitelja kao učitelj umjesto današnjih zvanja psiholog i psihologinja ili učitelj i učiteljica. U nazivu psihologičara i psihologičar radnju izvršava sufiks ARA ili AR koji je nastao od riječi HARA, a ona označuje sunce. Sunce je izvor svih informacija, a kako ih mi dobivamo ovisi o našem genetskom ustroju koji također ovisi o suncu.
Nametanjem kršćanstva sva ova imena i prezimena postaju temelj novih hrvatskih slaveniziranih prezimena. Tako je Rim stvorio staroslavenski jezik koji je mješavina više hrvatskih dijalekata, a cilj mu je bio nametnuti jurisdikciju Rima nad pravoslavnim ”Slavenima”. Oni im nisu željeli promijeniti liturgiju i nazvali su ih UNIJATI, a danas ih nazivamo grkokatolici. Isto se dogodilo sa Hrvatima u Krajini kada je knez Branimir priklonio Rimu 879. godine, a preko staroslavenskog jezika to se trebalo proširiti na sve pravoslavne Slavene. No ta ideja je propala, a Hrvati su izgubili svoje narodno ime i jezik te postali Slaveni. Međutim, etnik Slaven je nastao od latinskog naziva CLAVEN, a ovaj naziv je označavao Hrvače jane, dakle, njihovu religiju. Ispuštanjem sufiksa EN, dobivamo naziv Clav, dakle, Slav.

Preko staroslavenskog jezika u hrvatski jezik se uvode glasovi Ć, Đ, LJ i NJ, a stara prezimena dobivaju sufikse EVIĆ i OVIĆ. Tako prezime Radovan postaj Radovanović, a od imena IVO nastaje prezime IVOVIĆ. Međutim, prezimena na IČ dobivaju sufikse EVIĆ. Tako prezime IVIČ posta je Ivičević ili
Ivčević. Međutim, prezimena na IČ zadržavaju Slovenci i postaji novi narod premda su izvorno pripadali
hrvatskom rodu. Sačuvano je među Hrvatima mnogo izvornih prezimena koji završavaju sufiksom AN,EN UN i IN kao MARAN, MAREN, MARUN i MARIN, JOVAN i JOVIN, IVAN i IVIN, RADAN, RADEN, RADUN i RADIN i tako redom. Slavenizacijom oni najprije postaju Maranić, Marenić, Marunić, Marinić, a kasnije kao Maranović, Marenović, Marunović i Marinović. Sve ovo nam potvrđuje da su mnogi Slovenci, Bosanci, Crnogorci i mnogi SRBINI ili SRBIJANCI sve donedavno pripadali hrvatskom rodu.
Prezime ALAR nam označuje semitsku inačicu hrvatskog etnika i prezimena HARVAČ jer riječ AL stojiza riječ VAČA. To možemo potvrditi i nazivu IS-RAEL koji je arijski. Kod Rimljana ALAR je postao bog LAR koji je bio čuvar doma. Slično je kod nas prezime OLIVERIĆ postalo Liverić ili ALINOVIĆ postaje Linović.
Najveći udarac hrvatskom jeziku su zadali hrvatski ilirci koji nisu razumjeli lingvistiku pa su preuzeli nauk Vuka Karadžića, koji nije imao pojma o lingvistici, i tako iskrivili hrvatsku tvorbu riječi i pravopis.

Oni su prihvatili ijekavicu koja je nastala na naglasku štakavske srbijanske ekavice umjesto kajkavske.
Hrvati su nametanjem kršćanastva postali čisti jekavci jer umetanje glasa J ispred vokala je uvijek
označavao naglasak riječi. Jekavica je nastala od franačkog ili germanskog dvoslova IE.
Nije li došao tren da se hrvatski jezičari odreknu vukovice i ijekavice i vrate hrvatski jezik njegovom
izvoru – haravači koji svjetski lingvisti nazivaju sanskrit.
Srećko Radović

 

HOP  na Telegramu

https://t.me/hopportal