Danas je dan Svih Svetih
Naša crkva 1. studenog obilježava blagdan Svih Svetih – i onih poznatih u tolikim spomendanima, blagdanima i svetkovinama tijekom godine, ali i onih nepoznatih većem broju ljudi.
Podrijetlo ovog blagdana seže u IV. stoljeću kada se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu.
Papa Bonifacije IV. ustanovio ga je na 13. svibnja 100 godina kasnije. Papa Grgur IV. odredio je 835. da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen Svih Svetih. Blagdan Svih Svetih je zapovjedani u Katoličkoj Crkvi.
To je spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima evanđelja i na korist bližnjima. Vjerujemo da su oni u Nebu i od njih tražimo da nas zagovaraju i sjećamo ih se.
To sjećanje je poticaj na razmišljanje o svetosti kojoj vjernici trebaju težiti u svojem životu, ali i na molitvu za pokojne, kao i za njihovu duhovnu pomoć.
Dan nakon Svih svetih je Dušni dan. Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća. Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny uspostavio je 2. studenoga kao dan kada su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve.
Toga se dana u crkvama služe mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga, zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u mnogim zemljama i neradni dan.
Blagdan Svih Svetih je i dan kojim Katolička crkva slavi kanonizirane svece te one koji su ostvarili ideal kršćanskoga života, a nisu kanonizirani. 1. studenoga je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj. Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih Svetih nije smrt nego život.
U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba: proroka Izaije pokraj ribnjaka Siloe i Zaharijin grob u dolini Cedrona. S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskoga rođenja, što se osobito odnosilo na datum smrti kršćanskih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Kršćanski svijet blagdan Svih svetih počeo se slaviti oko 610. godine kada je papa Bonifacije IV. rimski panteon posvetio Bogorodici i mučenicima. Sin Karla Velikog kralj Luj Pobožni na zahtjev pape Grgura IV. uz prihvaćanje svih biskupa, 835. godine proglasio je blagdan Svih Svetih zapovjednim blagdanom. Taj blagdan u hrvatskoj znanstvenoj literaturi skoro uopće nije istražen. Stoga se u radu koristite suvremeni terenski zapisi nastajali od 2007. do 2012. godine u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Takvih je u radu tridesetak zapisa iz dvadesetak mjesta.
Uoči Svih svetih vjernici poste. Taj blagdan Hrvati u nekim mjestima nazivaju „prvim čelom Božića“ i slave ga kao jedan od najvećih katoličkih blagdana. Slavlje se ogleda u paljenju krijesova, pucanju iz mačkula, svečanim objedima, gradskom glazbom, koledarskim ophodima, kukulezanjskim ophodima i uopće veseljima. Uz taj blagdan vezuje se i proricanje o budućem ženiku. Popodne toga dana odlazi se na groblja, čiste se i cvijećem kite grobovi, pale svijeće.
Dušni dan
Dušni dan slavi se svake godine 2. studenoga, kada se katolici prisjećaju svih svojih pokojnika, a na taj dan ljudi se mole za duše dragih pokojnika i za njih pale svijeće na grobovima.
Dušni dan posvećen je pokojnicima, a nastao je na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i Dušni dan.
Taj spomendan godine 998. sveti Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca blagdan se proširio po Europi, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311.
Običaj obilaženja groblja nastao je tek u 20. stoljeću
Pri blagovanju obrednim se postupcima obraćalo pokojnicima. Po pojedinim mjestima za te su se blagdane pripremala posebno jela od leće, koja su se nudila svakomu tko naiđe ili dođe u kuću. U nekim primorskim krajevima pekli su se posebni kolačići ili peciva lumbija, ublija i slično. Nekada rjeđe, u novije doba obvezno je uređivanje i kićenje grobova cvijećem, paljenje svijeća, škropljenje posvećenom vodom.
Prisjetimo se naših najmilijih koji više nisu s nama.
HOP na Telegramu
