ZNANSTVENE VIJESTI
Možemo li vjerovati najprestižnijim znanstvenim medicinskim časopisima?
Poštovani čitatelji, do sada su znanstveni i stručni časopisi predstavljali glavni izvor informacija i najnovijih znanstvenih spoznaja u određenom području, pa tako i medicine. Zadnje dvije godine međutim, svjedočimo padu vjerodostojnosti takvih izvora ne zbog pada kvalitete znanosti već zbog utjecaja na izdavačku politiku i zabranu sučeljavanja različitih argumenata i utišavanja dijela znanstvenika koji nisu mogli doprijeti do javnosti. Stoga Vam donosimo i dvije zanimljive vijesti iz ove domene.
Dr. Pierre Kory piše: Urednici časopisa s visokim impaktom imali su trajne naloge da ne objavljuju pozitivne podatke o prenamijenjenim lijekovima. Uredništvo medicinskih časopisa s visokim impaktom dobivalo je naredbe za cenzuru studija ivermektina od Big Pharme i “filantropa” poput Billa Gatesa (Dr. Pierre Kory: The Editors of High-Impact Journals Had Standing Orders Not to Publish Positive Data on Repurposed Drugs).
Znanost je mrtva, napisao je dr. Pierre Kory, ili je barem svaka znanost koja ima financijske posljedice protiv ili za interese Pharme mrtva. “Više ih ne možemo čitati znajući da je ono što se pojavljuje u tim časopisima samo, ono što Pharma “dopušta da se pojavi” u tim časopisima … NEJM, Lancet, BMJ, JAMA, Cochrane knjižnica imaju krv na rukama.” Kako se svijet našao na udaru novog i vrlo prenosivog respiratornog virusa, medicinski časopisi imali su kritičnu, spasonosnu odgovornost objaviti bilo koju i sve studije liječenja koje su bile potencijalno učinkovite ili suštinski učinkovite u prevenciji ili liječenju bolesti. Abdicirali su od svoje primarne odgovornosti. Milijuni su umrli kao rezultat toga.
Dr. Marcia Angell, bivša dugogodišnja glavna urednica časopisa New England Journal of Medicine (“NEJM”) podnijela je ostavku u lipnju 2000. nakon dvadeset godina na toj dužnosti. Podnijela je ostavku zbog, kako je rekla, rastućeg i neobranjivog utjecaja koji Pharma vrši na prestižni časopis i njegova moćna partnerska društva. Neki njezini stvarno važni citati iz “Istina o farmaceutskim tvrtkama: Kako nas varaju i što učiniti u vezi s tim“ su: “Sada prvenstveno marketinški stroj za prodaju lijekova sumnjive koristi, big Pharma koristi svoje bogatstvo i moć kako bi kooptirala svaku instituciju koja bi joj mogla stati na put, uključujući američki Kongres, FDA, akademske medicinske centre i samu medicinsku struku. Jednostavno više nije moguće vjerovati velikom dijelu kliničkih istraživanja koja su objavljena ili se osloniti na prosudbu pouzdanih liječnika ili mjerodavne medicinske smjernice. Ne uživam u ovom zaključku, do kojeg sam polako i nevoljko došla tijekom svoja dva desetljeća kao urednik časopisa New England Journal of Medicine.”
Dr. Relman, još jedan bivši glavni urednik NEJM-a rekao je ovo, također prije 20 godina: “Medicinsku struku kupuje farmaceutska industrija, ne samo u smislu medicine, već i u smislu poučavanja i istraživanja. Akademske institucije ove zemlje dopuštaju sebi da budu plaćeni agenti farmaceutske industrije. Mislim da je to sramotno.” Richard Horton, glavni urednik The Lanceta rekao je to 2015. godine: “Slučaj protiv znanosti je jednostavan: velik dio znanstvene literature, možda polovica, može jednostavno biti neistinit.” Kao što je dr. Aseem Malhotra (jedan od najistaknutijih liječnika Covida koji govori istinu a ostao zaposlen) nedavno na Twitteru objavio citat iz intervjua: “Imamo mnoštvo dokaza o prijevari koju je farmaceutska industrija počinila tijekom godina ‘pravi skandal je da liječnici i medicinski časopisi koaliraju s industrijom radi financijske dobiti i regulator ne uspijeva spriječiti neprimjereno ponašanje industrije. Želim razjasniti gornju točku o tome da “ne mogu vjerovati polovici znanosti u medicinskim časopisima”. Želim biti jasan da on misli, uglavnom, ako ne samo na ono što ja zovem “medicinskim časopisima visokog utjecaja”.
Pogledajmo danas top 5 medicinskih časopisa na svijetu:
1. Časopis New England Journal of Medicine
2. JAMA: časopis Američkog medicinskog udruženja
3. BMJ. Britanski medicinski časopis
4. Narure
S izuzetkom Anala interne medicine, svi su imali kriminalni dosluh tijekom pandemije. Jedan časopis koji nije na gornjem popisu, ali koji bi trebao biti uključen je Cochrane Library. Ne zbog njihovog faktora utjecaja, već zato što se smatraju glavnim časopisom koji objavljuje najviši oblik medicinskih dokaza koji se naziva “sustavni pregled i metaanaliza kliničkih ispitivanja (SRMA).” Njihovo objavljivanje lažne SRMA može se okriviti za najviše smrtnih slučajeva.
Važno je da ti časopisi mogu privući “neutralne” naslove. Kada se studija objavi u jednom od tih časopisa, ona pokreće medijsku kampanju koju nikakva količina reklama ne može postići. Suprotno tome, ako Pharma želi spriječiti široku primjenu učinkovitog generičkog lijeka ili vitamina, plaćaju istraživačima da dizajniraju, provode i objavljuju lažne studije u tim časopisima. Kada se takva studija objavi, ona pokreće jednako učinkovitu “negativnu” PR kampanju koja upozorava svijet i njegove liječnike da ne koriste takve “opasne” i “neučinkovite” terapije.
Big Pharma i Gates fondacija (koje daju novac mnogim medicinskim časopisima) u biti kontroliraju časopise visokog utjecaja. Shvatili su koliko je važno to učiniti. O tome govore i brojni bivši urednici časopisa. Radeći to, Pharma može natjerati svijet da koristi smiješne terapije kao što su Remdesivir, Paxlovid i cjepiva protiv koronavirusa, dok ignorira i preporučuje upotrebu vitamina D, hidroksiklorokina i ivermektina. U citiranom izvorniku npr. opisana su brojna neobranjiva i vrlo nepravilna odbijanja objavljivanja dobro osmišljenih, pozitivnih ispitivanja ivermektina. “Zona” cenzure djeluje na tri glavne razine: stari mediji (radio, tisak, televizija), društveni mediji (Twitter, Instagram, LinkedIn itd.) i medicinski časopisi.
Dr. Flavio Cadegiani iz Front Line Covid-19 Critical Care Alliance (“FLCCC”) naziva ih “uredničkom mafijom”. Diktiranjem uredničke mafije koje će znanstvene studije, lažne meta-analize i negativni uvodnici biti objavljeni, to je omogućilo nacionalnim i međunarodnim zdravstvenim agencijama da izdaju loše preporuke protiv upotrebe Ivermektina. Ove su preporuke potom dovele do toga da se većina svjetskih liječnika suzdrži od upotrebe ili čak pokušaja upotrebe Ivermektina. Urednici časopisa s velikim utjecajem učinili su četiri stvari kako bi potisnuli dokaze o učinkovitosti Ivermektina kod Covida:
1. Odbacili sva pozitivna ispitivanja Ivermektina, čak (a posebno) ona visokokvalitetna, počevši još od svibnja 2020.
2. Povukli pozitivne studije Ivermektina čak i nakon što su prošle recenziju i/ili su već objavljene (ove radnje bile su bez presedana u našim karijerama liječnika i istraživača).
3. Objavljena lažna ispitivanja i lažne meta-analize, s potonjom tehnikom identičnom onoj korištenoj u WHO-ovoj korumpiranoj preporuci protiv Ivermektina. Ovo je poznata taktika dezinformiranja pod nazivom “Lažnjak”, definirana kao “provođenje krivotvorene znanosti i pokušaj da se to predstavi kao legitimno istraživanje”.
4. Objavio brojne uvodnike protiv Ivermektina, što je također već nazvana taktika dezinformiranja.
Odbijanja i povlačenja bila su najštetnija jer bi svako pozitivno ispitivanje hidroksiklorokina (“HCQ”) ili Ivermektina (“IVM”) objavljeno u medicinskom časopisu s velikim utjecajem promijenilo cijelu putanju pandemije. To je zato što časopisi s velikim utjecajem imaju moć “pomaknuti iglu” u smislu ne samo stvaranja glavnih medijskih naslova, već i usmjeravanja zdravstvenih politika od strane nacionalnih i međunarodnih zdravstvenih agencija.
Prisjetimo se kako su kortikosteroidi kasnije preko noći postali standard skrbi za bolničke pacijente s Covidom, odmah nakon što su objavljeni rezultati ispitivanja s Oxforda u lipnju 2020. Autor teksta se još uvijek rado prisjeća svih bivših pripravnika i kolege koji su mu sljedeći dan poslali poruku da je trebalo poslušati svjedočenje u Senatu, svibnja 2020. Ali to je bilo prije Ivermektina. Uz rijetke iznimke, nitko mu se nije obratio već mnogo mjeseci. Tišina je započela nakon Ivermektina, ali je postala zaglušujuća kada je istupio protiv cjepiva.
Cenzura “nezgodne znanosti” u časopisima s velikim utjecajem započela je vrlo rano tijekom tzv. pandemije. Svjetski poznati znanstvenici javno su izjavili da su njihovi radovi koji pokazuju da je virus stvorio čovjek brzo odbačeni iz časopisa u kojima su dugo objavljivali. To je bio prvi zločin “Uredničke mafije”.
Zatim je došla Surgisphere prijevara objavljena u Lancetu koja je povukla „prvu krv“ protiv HCQ-a.
Zatim je David Boulware objavio svoje katastrofalno ispitivanje HCQ profilakse i kada mu se postavilo pitanja o njegovom vođenju ispitivanja i predstavljanju podataka, počeo je lagati o tome. Dr. Boulware bio središnja figura u koruptivnom utjecaju TOGETHER Ivermectin Trial s obzirom na njegove neopravdano netočne i štetne citate novinarima New York Timesa. I on ima krvave ruke.
Dr. Norman Fenton i njegov tim izvršili su analizu podataka o smrtnosti u Engleskoj i otkrili da je britanska vlada skrivala dokaze o njegovoj neučinkovitosti i toksičnosti. Još uvijek se nalazi na poslužitelju. Slično tome, stručnjaci s prestižnih sveučilišta analizirali su američke i europske baze podataka i otkrili povećanu smrtnost od svih uzroka među cijepljenima, posebice među djecom. Njihov rad još uvijek nije objavljen.
Rad Jessice Rose i Petera McCullougha o stopama miokarditisa nakon cjepiva protiv Covida izdavač je povukao nakon objavljivanja jer im se nije svidio zaključak. Još uvijek nitko ne govori protiv Elseviera zbog neetičkog cenzuriranja znanosti. Niti jedna osoba s pro-vax strane ne smatra da je cenzuriranje znanosti pogrešno. Zapanjujuće je jer je tako objektivno neetično. To nitko ne može braniti pa o tome svi šute. I postaje sve gore. Neki dan je objavljen rad koji je otkrio da bi za svaku hospitalizaciju navodno spriječenu ubodima Covida mladi ljudi u dobi od 18 do 29 godina pretrpjeli do 98 ozbiljnih nuspojava. Šanse za objavljivanje? Nula. Objavljivanje “znanost koja ne odgovara farmaceutskoj industriji” danas je gotovo nemoguće.
Da su časopisi s velikim utjecajem objavili čak i jedno pozitivno ispitivanje za IVM ili HCQ, milijuni života mogli bi biti spašeni. Ali to se nije dogodilo. Ti su časopisi posebno blokirali objavljivanje bilo kojeg rada sa “statistički značajnim” rezultatima koji podržavaju korištenje IVM-a ili HCQ-a. Upravo su te radnje uredničke mafije potaknule dvostruka masovna ubojstva tzv. Covidom i „cjepivima“. Milijuni su umrli zbog činjenice da se u svim naprednim zdravstvenim gospodarstvima nisu preporučili nikakvi rani tretmani ili preventive. Usporedite kako su ta gospodarstva prošla u usporedbi sa svim zemljama s niskim i srednjim dohotkom u kojima se IVM ili HCQ obično koriste u programima profilakse malarije i/ili parazita i stoga su naširoko korišteni.
Urednici časopisa s velikim utjecajem imali su stalne naredbe da ne objavljuju pozitivne podatke o prenamijenjenim lijekovima. Dakle, urednička mafija je odbijala i povlačila pozitivne studije, a objavljivala lažne studije i uvodnike.
Pogledajte članak dr. Pierrea Koryja ‘Kriminalna cenzura učinkovitosti Ivermektina od strane The High-Impact Medical Journals – 1. dio’. Članak opisuje borbu koja se iza kulisa odvijala za poštene znanstvenike koji su pokušavali objaviti svoje studije o Ivermektinu. Dr. Kory odabrao je pet najznačajnijih pozitivnih studija koje su odbacili časopisi visokog utjecaja:
1. Odbijanje “Ivermektina za prevenciju i liječenje infekcije Covid-19: sustavni pregled, metaanaliza i sekvencijalna analiza ispitivanja za informiranje kliničkih smjernica”
2. Dr. Eli Schwartz je svjetski poznati profesor tropskih bolesti na jednom od najboljih sveučilišta u Izraelu. Njegovo sofisticirano dvostruko slijepo kliničko testiranje učinkovito je “dokazalo” anti-virusna svojstva Ivermektina protiv SARS-CoV2 kada je otkrio da su se i virusne kulture i PCR testovi brže očistili kod onih liječenih Ivermektinom.
3. Umirovljeni profesor Hector Carvallo koji je JAMA-i dostavio rad koji pokazuje ogromne utjecaje protokola ranog liječenja koji je osmislio usredotočujući se na upotrebu Ivermektina, Deksametazona, aspirina i enoksiaparina,
4. Profesor Waheed Shouman sa Sveučilišta Zagazig u Egiptu proveo je još kvalitetnije randomizirano kontrolirano ispitivanje Ivermektina u prevenciji Covida. Otkrio je masovna smanjenja učestalosti infekcije među onima liječenim Ivermektinom. Visokokvalitetna studija s uglednog sveučilišta.
5. Profesor Olufemi Babalola iz Nigerije proveo je dvostruko slijepi RCT koji pokazuje brojna statistički značajna smanjenja važnih krajnjih točaka među pacijentima liječenim Ivermektinom. Poslao ga je WHO-u.
Povjerenstvo Lanceta donosi lekcije za budućnost od covida 19
Još nedavno jedan od najrenomiranijih svjetskih medicinskih časopisa objavljuje preporuke (čitaj lekcije) svojeg „povjerenstva“ o budućnosti za Covid-19. Gotovo je nevjerojatno što oni iznose u 10 točaka. Gotovo sve te preporuke pokazale su se tijekom protekle dvije godine neprimjerenima i, samo zahvaljujući manipulacijama korporativnih medija i vlada, nepoznata dijelu javnosti. Nećemo se osvrtati ponaosob niti na jedan od njih. Čitatelj educiran o Covid narativu sam će prosuditi.
Spomenut ćemo samo 1. rečenicu koja kaže „Proksimalno podrijetlo SARS-CoV-2 ostaje nepoznato. Postoje dvije vodeće hipoteze…“ Ovo kažu unatoč dobro skrivanoj a ipak otkrivenoj činjenici da je SARS-CoV-2 napravljen u laboratoriju (vrlo vjerojatno u bioterorističke svrhe) o čemu svjedoče i objavljeni patenti! Ovaj tekst više je upozorenje na pokušaj manipulacije javnim mnijenjem. Ne preže se ni od čega. Na ljudima je da konačno prepoznaju o čemu se ovdje radi i da tome stanu na kraj.
· Proksimalno podrijetlo SARS-CoV-2 ostaje nepoznato. Postoje dvije vodeće hipoteze: da se virus pojavio kao zoonoza iz divljih ili domaćih životinja, vjerojatno preko tzv. mokre tržnice, na lokaciji koja je još uvijek neutvrđena; ili da je virus nastao iz incidenta povezanog s istraživanjem, tijekom sakupljanja virusa na terenu ili bijegom povezanim s laboratorijem. Povjerenici su imali različita stajališta o relativnim vjerojatnostima dvaju objašnjenja, a obje mogućnosti zahtijevaju daljnje znanstveno istraživanje. Identifikacija podrijetla virusa pomoći će u sprječavanju budućih pandemija i ojačati povjerenje javnosti u znanost i javna tijela. https://www.thelancet.com/action/showPdf?pii=S0140-6736%2822%2901585-9
· WHO je djelovao preoprezno i presporo u nekoliko važnih stvari: upozoriti na mogućnost prijenosa virusa na ljude, proglasiti javnozdravstvenu izvanrednu situaciju od međunarodne važnosti, podržati međunarodne protokole putovanja osmišljene za usporavanje širenja virusa, podržati javnost korištenje maski za lice kao zaštitne opreme te za prepoznavanje prijenosa virusa zrakom.
· Kako je epidemija postala globalno poznata početkom siječnja 2020., većina vlada diljem svijeta bila je prespora da prizna njezinu važnost i hitno reagira na nju. Uglavnom su zemlje u regiji Zapadnog Pacifika SZO-a, potaknute svojim iskustvom s teškim akutnim respiratornim sindromom, bile te koje su hitno reagirale na izbijanje i koje su općenito slijedile strategiju suzbijanja koja je dovela do niske kumulativne smrtnosti, iako je varijanta omikron (B. 1.1.529) poništava neke od tih dobitaka.
· Koordinacija među vladama bila je neadekvatna u pogledu politika za suzbijanje pandemije, uključujući protokole putovanja za usporavanje globalnog prijenosa virusa, strategije testiranja, javnozdravstvene i socijalne mjere, lance opskrbe robom, standarde podataka i sustave izvješćivanja te savjete javnosti, unatoč vrlo visoka međuovisnost među zemljama.
· Kontrola epidemije bila je ozbiljno ometena značajnim protivljenjem javnosti rutinskim javnozdravstvenim i socijalnim mjerama, kao što je nošenje maski za lice i cijepljenje. Ovo protivljenje odražava nedostatak društvenog povjerenja, nisko povjerenje u vladine savjete, nedosljednost vladinih savjeta, nisku zdravstvenu pismenost, nedostatak dostatnih intervencija za promjenu ponašanja i opsežne dezinformacije i kampanje dezinformiranja na društvenim medijima. Javne politike također se nisu uspjele osloniti na biheviorističke i društvene znanosti; to bi dovelo do uspješnije provedbe javnozdravstvenih intervencija i pomoglo u povećanju socijalnog povjerenja, jednakosti i blagostanja. U mnogim slučajevima politike i donošenje odluka nisu utemeljeni na čvrstim i kontinuirano ažuriranim sintezama dokaza.
· Javne politike nisu se na pravi način pozabavile duboko nejednakim učincima pandemije. Teško opterećene skupine uključuju osnovne radnike, koji su već nerazmjerno koncentrirani u ranjivijim manjinskim zajednicama i zajednicama s niskim primanjima; djeca; žene, koje se suočavaju s gubitkom zaposlenja, sigurnosti i prihoda, pogoršanim nepovoljnim posljedicama zatvaranja škola; ljudi koji žive u skupnim okruženjima, kao što su zatvori ili starački domovi, posebno za stariju populaciju; ljudi koji žive s kroničnim stanjima i invaliditetom; autohtoni narodi; migranti, izbjeglice i prognanici; ljudi bez pristupa kvalitetnoj i pristupačnoj zdravstvenoj skrbi; i ljudi koji se suočavaju s teretom dugotrajnog COVID-a.
· Među zemljama s visokim prihodima, one s jakim i otpornim nacionalnim zdravstvenim sustavima—uključujući sustave javnog zdravstva koji nadopunjuju kliničku zdravstvenu skrb—općenito su bolje prošle u rješavanju problema COVID-19 i održavanju zdravstvenih usluga koje nisu povezane s pandemijom. U zemljama s niskim i srednjim prihodima (LMIC), u kojima zdravstveni sustavi imaju premalo resursa i rascjepkani su, bolji su rezultati uočeni kada su se temeljila na prethodnim iskustvima s izbijanjima i epidemijama i kada su resursi u zajednici — osobito zdravstveni radnici u zajednici — korišteni za podršku sposobnosti probira i praćenja kontakata i izgradnji povjerenja unutar zajednica.
· Brzi razvoj višestrukih cjepiva bio je trijumf sustava istraživanja i razvoja i rezultat dugogodišnjeg javnog i privatnog ulaganja i suradnje. Međutim, nedostatak multilateralnog i koordiniranog pristupa vlada upravljanju pravima intelektualnog vlasništva, prijenosom tehnologije, međunarodnim financiranjem, dodjelom cjepiva od multinacionalnih farmaceutskih kompanija i potporom za proizvodnju cjepiva u LMIC-ovima za upotrebu u tim zemljama, došlo je do problema. Veliki trošak u smislu nejednakog pristupa cjepivima.
· Ekonomski oporavak ovisi o održavanju visokih stopa cijepljenja i niskih stopa novih, klinički značajnih infekcija COVID-19, te o fiskalnim i monetarnim politikama za ublažavanje socioekonomskih učinaka pandemije i sprječavanje financijske krize. Hitno globalno financiranje od strane Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i regionalnih razvojnih banaka imalo je spasonosnu ulogu, iako su bili opravdani puno veći financijski tokovi iz regija s visokim dohotkom u regije s niskim dohotkom.
· Proces održivog razvoja unazađen je nekoliko godina, uz duboko nedostatno financiranje ulaganja potrebnih za postizanje ciljeva održivog razvoja (SDG) i ciljeva Pariškog sporazuma o klimi. U većini zemalja tzv. pandemija je odvratila resurse i pozornost politike od dugoročnih ciljeva, čime je u mnogim zemljama preokrenula napredak prema ciljevima održivog razvoja.
HOP
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
SVJEDOČANSTVA:
https://t.me/+sDUqfUv-QRdmM2Q0
Kanal Arna Šebalj:
https://t.me/+9UdXPCFIV2k4NjY0
youtube kanal:
