Srpski nogometni Mickey Mouse Dragan Stojković miš PIksi uhvaćen u vlastitoj mišolovci
Kad bi se održavalo Svjetsko prvenstvo u psovanju, pljuvanju u dalj ili nekom sličnom skoku u mulj, zasigurno bi Srbija bila među prvim favoritima za osvajanje naslova svjetskog prvaka. Njihov nogometni izbornik djetinjastog nadimka Piksi i infantilnog ponašanja, neprimjerenog 57 – godišnjem čovjeku na javnom mjestu, dao je svima do znanja u čemu su srbijanski nogometni igrači nedostižni. U lucidnim zvjezdanim trenucima kratkotrajne sreće i rezultatskog obrata u korist Srbije tijekom dvoboja sa Švicarskom, Dragan Stojković zvani niški Mickey Mouse Piksi, pred očima cijeloga svijeta sasuo je repertoar najsočnijih i najprizemnijih psovki na račun dvojice švicarskih nogometaša albanskog podrijetla.
U rijetkim i kratkim trenucima veselja tijekom utakmice Švicarska – Srbija, srpski igrači, navijači, kao i njihov izbornik u ulozi dirigenta vulgarnog i prostačkog orkestra psovača, vrijeđanjem i omalovažavanjem suparnika pokušavali su iskazati vesljeje i oduševljenje. Začudo, bili su razmjerno kontroliraniji kad su Švicarci okrenuli meč u svoju korist. Srbija je kapitulirala 3:2 i nećemo imati prigode smijati se više tragikomičnoj srbijanskoj nogometnoj vrsti na Mondijalu u Kataru.
Izbornik srpske nogometne vrste Dragan Stojković – Piksi samo je odraz (zlo)duha vemena bivše jugosrpske umjetne tvorevine, što na škrge još diše kao krokodil na suhom i u Vučićevom surogatu od urnebesno smiješne, ali ujedno i tužne srbijanske države.
Stojković i kao nogometaš, kasnije i kao trener nikad i nigdje nije bio ispred i iznad nogometaša, posebice trenera svoje generacije. Dapače, bio je suhi prosjek, ili na donjoj granici prosjeka nogometaša Prve lige bivše Jugoslavije. No, kao politički programirani poslušnik svih srbijanskih diktatorskih režima, bio je političkim dekretom proglašen nogometnom zvijezdom, prije nego je čestito i prvi put šutnuo loptu kao prvoligaški nogometaš. Kad mu je bilo nepunih 25 ljeta s ponosom je kao kapetan NK Crvena zvezda, jednog od dva Titova komunistička sijamca blizanca, paradirao Boegradom sa gazimestanskim posterom iz 1989. budućeg ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Danas, opet s oduševljenjem i punog srca i duše na sva usta slavi i hvali MIloševićeva duhovnog slijednika Aleksandra Vučića.
Vučićevim izravnim ukazom Stojković je kao pravovjerni slijednik SNS falange i postao srpskim nogometnim izbornikom. Bez trenerskog znanja i zvanja, osim kratkotrajnog izleta u Japanu, Stojković je na mig njegovog gospodara Vučića iz zemlje izlazećeg sunca pristigao u balkansku zemlju zalazeće pameti. I kao nogometaš je svojedobno bio mediokritet, jednako kao i sad u ulozi trenera. U klubu srpske tajne polcije zvanom NK Crvena zvezda nosio je kapetansku vrpcu, ne toliko kao njen najbolji igrač, koliko kao angažirani komunistički društveno politički radnik izvan nogometnog travnjaka.
Čim je kao nogometaš prešao najprije u Italiju, onda i u Francusku, potonuo je igrački i u Veroni i u tad iznimno jakom prvaku Francuske, momčadi Olimpique Marseille. Tamo je grijao klupu za pričuve, a kad je u finalu Kupa prvaka 1991. promašio čistu priliku za pobjedu vlastite momčadi javnom i prozirnom izlikom i bešćutnim priznanjem kako nije mogao i nije htio zabiti gol odluke protiv njegove voljene Zvezde, još manje pucati u penal seriji protiv kluba njegova srca, Francuzima je bilo jasno o kakvom se se liku.radi.
Dobio je šut kartu iz kluba i skrasio se potkraj duge i prenapuhane nogometne karijere u japanskoj Nagoji. Neuspjele sportske avanture na rukovodnim mjestima u nogometnom savezu Srbije, kao i u Crvenoj zvezdi, njegov džep i devizni konto su obogatile, ali ispraznile kasu kluba i nogometnog saveza.
Kad je zloglasna banda Vučića, Dačia i Vulina zajašila na vlast u Srbiji u svibnju 2012, tipovi kao Piksi su im bili glavne uzdanice u sportskoj promidžbi srpskoga nogometa. Na koncu balade u Kataru je Dragan Stojković napokon pred očima svijeta sveden na razinu pustinjskog nomada. Rimljani su goovrili nomen est omen. Ime je znak, a Piksijev nadimak miša iz dječjih crtića najbolje oslikava njegovu narav. Dragan Stojković – Piksi samo je jedna u nizu lažnih i izmišljenih sportskih veličina bivše države Srboslavije aka Jugoslavije.
Istim zločinačkim poltičkim pothvatom Srbi su u raznim športovima projicirali i promovirali višekratne športske lažnjake. U košarci je to bio Vlade Divac, u rukometu su to bili Igor Butulija i Svetlana Kitić, a bilo ih je pregršt i u mnogim drugim športovima, te ih je sve teško i pobrojati. Stariji naraštaji će se lako sjetiti svih tih sportskih prijevara posvemašnjeg komunisitčkog manipuliranja uma sportskih masa i jugosrbijansog masovnog pokušaja prostitucije ljudskog razuma sportske javnosti u bivšoj Jugoslaviji. Dragan Stojković – Piksi, Vlade Divac, Igor Butulija, Svetlana Kitić… samo su neki od jadnih i bijednih jugoslavenskih komunističkih partijskih komesara.
I svima njima ponaosob nečasna životna uloga, prije ili kasnije se neumoljivo vratila kao najveći i najjači životni bumerang. Teški i brutalni zločin nad smislom i svrhom športa, kao isključivo i prvotno zamišljenog samo sportskog nadmetanja, kao svojevrsni sporticid u kojem su sudjelovali od mladosti, nije im se dugoročno isplatio. PIksiju je račun na napaltu sa zateznim kamatama stigao sad kad mu je 57 godina života. U seriji “Vojnici” snimljenoj davnih osamdesetih ima jedan opori i surovi vojnički refren pjesme, koji najbolje opisuje sadašnje stanje ojađenog očajnika Dragana Stojkovića – Piksija: “Život je takav, čupav i dlakav.”Njemu je kao u kavani stigao račun konobara. Sad mora platiti sve što je jeo i pio godinama i desetjećima na račun kuće i onako gratis i na crtu. Sve se vraća i sve se plaća.
Dragan Ilić
HOP
HOP NA TELEGRAMU
