Drago mi je da Domagoj Vidović brani samobitnost hrvatskog jezika, ali mi se čini da to radi pogrešno jer hrvatski jezik je više milenija stariji od 15. stoljeća. Taj jezik se izvorno zvao haravača, a danas je u lingvistici poznat kao sans-krit. Odatle i naš etnik Harvač suglasnički napisan u nazivu sans-krit kao sufiks KRIT.
Naziv HARAVAČA se sastoji od naziva boga HARA, simbola Sunca i božice VAČA, simbola planeta Zemlje. Spajanjem ova dva božanstva nastaje nebeski bog HARAVAČA, a to je točka gdje se susreću energije Sunca i Zemlje. Odatle danas naš etnik Harvač kao i kršćanski Krist.
Zbog ove tvrdnje mnogi će me proglasiti luđakom, ali im opraštam jer ne razumiju glasovne promjene koje su se događale zbog semitskih suglasničkih pisama kroz povijest, a nakon toga grčkog i latinskog pisma jer Stari Grci i Latini su bili Semiti povijesno poznati kao Feničani.
Naziv Harvač je postao Hrvat nakon što su Harvače pobijedili Semiti na Bliskom Istoku ili Levantu. Semitizirani Hrvati, dakle, Hebreji su ih zvali LEVI ili LEVITI, a to izgubljeno biblijsko pleme je povijesno poznato kao Liburni. Dakle, Liburni su Hrvati iz (E)Levitije koji su došli u Europi pred više od 12 tisuća godina, dakle, početkom otapanja leda u Europi i pojavom pustinje Sahara u Africi.
Kakva je razlika u nazivima ARVA i ARIA? Zar ova dva naziva ne stoje za etnik Harvač? Kakva je razlika u značenju pridjeva haravački i harvatski ili hrvatski?
Na temelju glasovnih promjena dokazat ću da su Harvači bili nositelji egipatske i mezapotamijske civilizacije prije Semita, dakle, prije faraona i piramida. Njihova domovina se zvala Aramea koja je pod Semitima nazvana Elevitia ili Levitia. Nema nikakve sumnje da je semitski bog Sunca u Egiptu bio RA, dakle, HARA jer Semiti nisu imali slovo za glas H. Simbol Zemlje je bila božica VAČA koja je pod Semitima postala ISA jer Semiti nisu imali slova za glasove Č i V. U Mezapotamiji ona je bila Iš-tar.
Odatle nazivi božice ISIS (IZIDE) i utjelovljenje Sina božjeg ISUSA KRISTA na planeti Zemlji. Ovdje je nešto pobrkano. Žensko je postalo muško. Krist je franačko latinski naziv i znači Harvač. U ovom slučaju Harvač je točka u kojoj se susreću energija Sunca i planeta Zemlje i tamo nastaje bezgrešno začeće koje se inkarnira na planetu Zemlji uz pomoć muža i žene.
Hebreji su pod vlašću Semita postali robovi u Egiptu i Babilonu. Njihovo etnik se na tadašnjem arijsko semitskom suglasničkom pismu pisao ERVE jer Semiti nisu imali slova H i Č. Semitskim čitanjem ERVE postaje EVRE, a odatle naziv JEVREJ. Semiti su glas V zamijenili glasom B jer nisu imali slovo V, pa EVRE postaje ERBE, što semitskim čitanjem postaje EBRE, a odatle biblijski naziv HEBREJ.
Naziv ERUS-ALEM je postao JERUSALEM. Razlog je što su Španjoli glas H pisali slovom J. Zbog te promjene imamo hrvatska imena JAKO, JAŠO, JAGO, JOKO, JOCO, JOKO, JOSO, JOTO, JOZO i neka druga, a od njih su nastala hrvatska prezimena sa završetcima na AC, EC i IČ.
Židi koji su došli u Španjolsku iz Afrike su poznati kao Sefardijski Židi, a to su današnji Berberi. Nazivi Barbar i Berber nam otkrivaju sve etnike koji nisu govorili grčki. Ako pak analiziramo toponime Berbera, vidjet ćemo da su oni slični čakavskim hrvatskima.
Naziv JEW pripada Aškenazijskim Židima jer kod njih je božica Zemlje VAČA postala bog Sunce ČAVA. Dakle, naziv VAČA je semitskim čitanjem postao ČAVA ili AVA. Katolici su Aškenaze zvali JIDI ili ŽIDI, a taj naziv je nastao od naziva JUTI, a oni su bili Hazari, odnosno, Vačari. Oni su bili stočari, ratari, zanatlije i trgovci.
Kod svih Arijaca nakon klimatskih promjena, naziv za Sunce postaje ČAVAN, koja je suglasnički piše SUN. Toj riječ kod ”Slavena” je dodan sufiks CE koji stoji za naziv ČAVA. Kod Romana je sačuvan naziv COLE, odnosno, KOLE, SOLE i OLE, što je izvedeno od naziva HARA, zamjenom slova R slovom L.
Naziv štokavica je nastao od naziva čakavica jer su Franci glas Č pisalo dvoslovom ST, što se izgovara ŠT. Na isti način čakavica je postala kajkavica preko Latina jer oni su glas Č pisali slovom C koji su izgovarali K. Nisu imali slovo za glas V, pa je ČAVE postao ČAE. Kod čakavaca riječ ČAE je postala upit ”ča je”. Riječ čaja na sanskritu je značila običaj.
Kako vidimo, sve je izvorno bila čakavica koja koristi danas suglasničko pismo. Sve je bila čakavica, a na sanskritu ta riječ znači promjena govora. Dakle, naziv ČAVA je zamijenio naziv HARA, a to je dovelo do promjene govora.
Navest ću nekoliko riječi koje su hrvatske i sanskritske, primjerice, VARAHA, VARA i TARA. VARAHA je najprije postala VARAH zbog promjene gramatike, dakle, uvođenjem nominativa. Potom je postala VARH, a danas je koristimo kao VRH, ponekad kao VRJ. Riječ VARA sa značenjem voda dala nam je hrvatski i sanskritski glagol VARITI. Riječ TARA je označavala donositelja, a odatle nam broj TRI. Taj broj nalazimo kod europskih naroda kao TRIA, TRES, TRE,TROIS, THREE, DREI i tako redom. Odatle i glagol TARITI koji se danas piše TRTI.
Najbliži sanskritu je hrvatski glagoljički tekst na Bašćanskoj ploči nastao za života kralja Zvonimira i koji je većinom napisan slogovno sa poluslogom A kao i sanskrit, a deklinacija imenica je sanskritska jer ima samo četiri padeža. Probudite se hrvatski vukovci i priznajte da ne poznajete povijest hrvatskog jezika.
Srećko Radović
