Cijeli nogometni svijet je oduševljen Hrvatskom. Zadivljeni su hrvatskom pobjedom nad brazilskom momčadi i mediji diljem Europe i ostatka planeta. U jednom trenutku kladioničarski favorit Mondijala Brazil imao je pobjedu u rukama nakon prvog produžetka i briljantne izvedbe završnice brazilske akcije u režiji njihovog najvećeg asa i virtuoza u kopačkama Neymara. No, uzalud su se ponadali i prerano razveselili Brazilci. Nije kraj kad kaže Neymar, nego kad to odluče Mislav Oršić i Bruno Petković na tri munute prije spuštanja zastora na posljednji dio čina nogometne drame. Kako bič najjače puca na kraju, to bi Brazilu najbolje umio objasniti nesavladivi hrvatski vratar Dominik Livaković. Bio je još jednom oktopod među vratnicama. Paralizirao je brazilske strijelce sa Kopakabane, jednako kao i priej toga i japanske samuraje. Japancima i Brazilcima je bijela točka pred golom Hrvatske bila kao neopreznom vozaču najopasnija crna rupa na autocesti. No, kako je nogometni svijet vidio trijumf Hrvatske nad Brazilom, vidi se iz niza hvalospjeva na račun nepobjedivog i nesalomivog nogometnog stroja slavnog hrvatskog izbornika i uzgred i naglašenog hrvatskog domoljuba Zlatka Dalića.
“Lekcija broj 1 na “Education Cityju: nikada ne otpisujte Hrvatsku, čak ni kad ste Brazil, pet puta svjetski prvak i imate gol prednosti duboko u produžetku, a da oni nisu još ni zapucali u okvir. Jer, Hrvatska posjeduje nevjerojatne rezerve duha mentalne snage. Titeovim igračima trebat će neko vrijeme oporaviti se od ove boli u srcu. Mislili su kako su završili posao bljeskom Neymara u nadoknadi vremena na kraju prvog produžetka. Hrvatska je dominirala u prvom poluvremenu. Kovačić, Brozović i Modrić kontrolirali su tempo i pokrivali nevjerojatno mnogo prostora, te ostali predani brzom osvajanju lopte”, piše londonski Daily Mail.
Francuski L’Equipe izvjestio je da je “Selecao” razbijen u petak. “Mislili su kako su izbjegli zamku nakon munjevitog pogotka Neymara, a konačno su pukli u izvođenju jedanaesteraca, omiljenoj vježbi Hrvata.” Za Dominika Livakovića vele kako je u “superjunačkom modu.” Talijanska La Gazzetta dello Sport kaže da “Ovo više nije iznenađenje. Hrvatska, koja je na posljednjem popisu pučanstva zabilježila manje od četiri milijuna stanovnika, jedan je od najgorih protivnika, koji se može dogoditi na putu onih, što žele podići pobjednički pokal Svjetskog prvenstva. To pogotovo vrijedi od nokaut rundi i nadalje. Tad se hrvatska momčad u nokut fazi prvenstva pretvara u bojni brod, sposoban poslati doma Neymara i razne umjetnike, koji pjevaju gotovo 120 minuta, a onda se u kratkom razdoblju vraćaju na let za Rio de Janeiro. Hrvatska je mala, ali ponosna. Ona ne pjeva i ne pleše. Ona trči i nema naznaka popuštanja kod crveno – bijelih. Oni se bore više nego što se zabavljaju u igri. Gol protiv Brazila trjumf je hladnoće i preciznosti, dok su igrači suočeni s umorom. Modrić i njegovi suigrači su dizelaši, uzvišeni kada je lopta vruća.”
“Hrvatska je Ateltico de Madrid”, to misli Mike Keeagan, kolumnist Daily Maila iz Londona. Luku Modrića je nazvao legendom, a još jednog junaka “Vatrenih” nahvalio je na sva zvona u čast hrvatskog šampiona. “Atletico Madrid svjetskog reprezentativnog nogometa je prošao dalje. Hrvatska, opaki stroj Svjetskog prvenstva, poslala je Brazil doma. Još jedni produžeci, još jedni jedanaesterci. Hrvatska igra drukčije nego 2018. godine. Tada je igrala lepršavo,a danas pragmatično, kao nekad Argentina 1986. s izbornikom Carlosom Billardom na klupi i suhim genijem Diegom Maradonom na zelenom travnjaku. Urednik sportske rubrike Daily Maila Mike Keegan o Hrvatskoj, pobjedniku nad moćnim Brazilom, bilježi i opetovano veli već rečeno: “Atletico Madrid svjetskog reprezentativnog nogometa je prošao dalje. Hrvatska, opaki stroj SP, poslala je Brazil doma. Još jedni produžeci, još jedni jedanaesterci. Je li to dobra stvar? Nogometni čistunci reći će ne. No, dovraga s tim! Ovo je turnir u kojem je teško odvojiti činjenice od fikcije. Prisutnost Hrvatske je umirujuća. Pojavljuju se i poput ujaka koji žude za razgovorom, pokušvaju istisnuti život iz zabave. Japanu je bilo toliko dosadno da su prošli put jedva uspjeli izvesti kaznene udarce. Hrvatska je država s manje od četiri milijuna stanovnika. Od sudionika Mondijala, samo domaćin turnira Katar, kao i Wales, imaju manji broj stanovnika od Hrvatske. Čovjek koji je dizajnirao njihov stijeg, također je zaslužan za njihove kultne dresove sa povijesnnim hrvatskim znakovljem crveno – bilele “šahovnice”.
Čuveni bivši engleski nogometaš Gary Lineker za sportsku emisiju Match of the Day državne britanske TV mreže krugovalne postaje, dalekovidnice, kao i međumrežja u sklopu BBC -ija poslao je zanimljivu poruku i poučak za one što tek sad otkrivaju nogometni dar Hrvata. vladara svjetskog nogometa iz sjene: Nogomet je jednostavna igra. Za loptom trče 22 muškarca i na kraju Hrvatska uvijek pobijedi.” Još jedna nekad glasovita zvijezda svjetskog nogometa, Jurgen Klinsmann, prvi topnik šampionskog njemačkog “Elfa” sa Svjetskog prvenstva 1990. u Italiji ne štedi pohvale na adresu Hrvata: “Hrvatska je bila otporna. Mislili smo da je gotovo nakon brazilskog gola u 110. minuti, ali oni nikada ne odustaju. Njihov sportski i pobjednički mentalitet je fantastičan, kazao je Klinsmann u izjavi za BBC.
Na sve ove pohvale i čestitke iz cijeloga svijeta nakon trijumfa Hrvatske nad Brazilom dodajmo i ponešto o nepisanom i zlatnom pravilu, što ne vrijedi samo u u športu. Sve ima kružni tok, te je nekoliko velikih sportskih nepravdi, što ih je Hrvatska imala na Europskim prvenstvima, obilato nadoknadila na Svjetskim prvenstvima. Podsjetimo, 1996. u debiju na Europskom prvenstvu Hrvatsku je u četvrtzavršnici sasijekao i izbacio u dvoboju s Njemačkom pristrani švedski sudac Sundal. Sudio je tad kao dvanaesti njemački igrač na terenu, ili najvatreniji njemački navijač na tribinama. Priznao je gol iz dubokog zaleđa Nijemcima, a darivao im je i jedanaesterac kad je Jeremis s obje ruke gurnuo u hrvatskom kaznenom prostoru Nikolu Jerkana. Za tu neviđenu krađu stoljeća Šveđanin Sundal nije nikad odgovarao, ali je se Hrvatska osvetila Njemačkoj, samo dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj glatkom pobjedom 3:0.
Na EP 2008. u Austriji i Švicarskoj samo minutu prije kraja četvrtfinalne utakmice protiv Turske Ivan Klasnić je zabio vodeći gol za “Vatrene.” Hrvatski nogmetaši već su minutu prije kraja slavili pobjedu i prolaz u poluzavršnicu. No, u 120. minuti iz doslovno jedinog pravog turskog šuta u okvir gola Hrvatska, napadač Turske Semih Senturk donio je Turcima poravnanje i odluka o pobjedniku pala je u seriji jedanaesteraca. Još uzdrmani šokantno primljenim izjednačujućim pogotkom u 120. minuti hrvatski nogometaši su očajno slabo izvodili penale, jer su psihološki bili ošamućeni i zatečeni neočekivanim turskim zgoditkom u posljednim sekundama utakmice. Snovi o pohodu ka samom finalu i osvajanju Europskog prvenstva su se raspali, iako je Hrvatska do susreta s Turskom pobijedila u svojoj skupini sva tri rivala. Redom su pobijeđivani Austrija, Poljska i Njemačka, a onda je došao šok poraz penalima protiv Turske, te je Hrvatska eliminirana premda nije doživjela niti jedan poraz na turniru iz igre, uz tri pobjede i jednim neodlučenim ishodom. Bila je to doista prava sportska tragedija.
Sličan scenarij viđen je i 2016. godine. Kao i sastav Slavena Bilića 2008, tako je i momčad pod paskom Ante Čačića 2016. izvrsno igrala na EP u Poljskoj i Ukrajini. Najprije je savladana Turska minimalno 1:0, ali uz nekoliko pogođenih vratnica i greda gola Turaka, koji su i sami priznali kako nisu znali gdje se tijekom 90 minuta igr uopće nalaze, a još manje im je bilo jasno kako su sretno izbjegli barem rezulatsko petardiranje. Uz remis sa Češkom nakon neopezno primljenog izjednačujućeg gola od Čeha u završnici tekme, Hrvatska je odigrala blistavo protiv Španjolske, u tom času dvostrukog uzastopnog prvaka Europe i branitelja naslova s prethodnog natjecanja. Takvog protivnika naši “Vatreni” su tukli 2:1 i u osmini finala na pomolu je bio razračun sa starim nogometnim dužnikom Portugalom. U tvrdoj i obostrano teškoj i opreznoj igri u 90 minuta nije bilo pogodaka. U produžecima, osobito u posljednjih 15 minuta drugog nastavka igre, vidjeli smo apsolutnu dominaciju Hrvatske. Nažalost, nazočili smo velikoj reviji promašaja, ali su Portugalci bili djeca sreće u dalekoj završnici. Nakon što su “Vatreni” u 119.minuti i treći puta pogodili vratnicu gola “Morepolovaca”, uslijedila je posljednja, nažalost, kobna kontra protivnika i gol pobjede Portugala u 120. minuti.
Neki obeshrabreni su tad već pomislili kako Hrvatska osim sjećanja na slavni Mondijal 1998. i broncu Bobanove i Šukerove generacije nikad više neće moći do vrha, jer nije pod skutima sreće kad je ona u natjecanju najpotrebnija. Ali, onda se Hrvatskoj dogodio trenerski Mesija Zlatko Dalić. Došao je tiho i bez velike pompe. Nije obećavao brda i doline, a svojim neposrednim i ljudskim pristupom svakom igraču unio je i na psihološkom planu duh pobjedničke vedrine i svježine. Dolaskom Zlatka Dalića na trenersku klupu “Vatrenih”, napokon se i Hrvatskoj u onim odlučujućim i dramatski utakmicama počela osmijehivati boginja sreće Fortuna. U Rusiji je 2018. Zlatko Dalić s “Vatrenim” napravio, samo za one zbilja nogometno neupućene istinski rezultatski bum. Hrvatska je postala svjetski doprvak.
Mondijal u Kataru 2022. izvjesno je kruna trenerske karijere Zlatka Dalića.
Pod njegovim vodstvom Hrvatska je umijela odigrati napokon i lijepo i korisno. Nekad smo imali nakon sjajnih igara na EP 1996, 2008. i 2016. samo krasne uspomene i lijepa sjećanja na nedovršene nogometne simfonije. Svijet sporta je surov i pamti samo pobjednike, ponekad i finaliste na nivou pobjednika. To je pravodobno skužio Dalić i zato nije zgorega da Nogometni savez Hrvatske nakon Mondijala ponudi tom čovjeku i neograničeni ugovor na mjestu nogometnog izbornika, naravno ako on sam pristane na takvu ponudu. Jer, boljega stručnjaka za vođenje hrvatske nogometne repke teško je i gotovo nemoguće pronaći. Zlatko Dalić je čovjek koji je otkrio do same srži i najsitnijih pojedinisti bit, dušu i srce hrvatskog nogometa. Ostala su njemu i nogometašima još dva džinovska koraka do ostvarenja hrvatskog nogometnog sna i naslova svjetskog prvaka u Kataru. I što bi rekao neprevaziđeni i pokojni radijski sportski komentator Ivan Tomić, nakon trujumfa u finalu ide i slogan: “I to je pobjeda i kraj i idemo svi sad u nogometni raj!”
Dragan Ilić
HOP