Lionel Scaloni suvremeni prorok argentinskog nogometnog čuda

Nije moglo bez nogometne drame u finalu Svjetskog prvenstva u katarskoj prijestolnici Dohi. Argentina je nakon uzbudljive serije jedanaesteraca nakon 36 godina po treći puta osvojila naslov svjetskog prvaka. Argentinski “gaučosi” su na ruletu bijele točke bili pribraniji od francuskih “trikolora”, te prijelazni pobjednički pokal namijenjen svjetskom nogometnom prvaku iz Francuske seli u Argentinu. Finale je bilo nalik nogomentom razračunu kod OK korala između dva izvanserijska asa Lionela Messija i Kyliana Mbappea. Tijekom 90 minuta regularnog toka utakmice, te u produžecima, sijevali su naizmijenice razorni i ubitačni udarci dvojice nogometnih čarobnjaka. Messi je dirigirao igrom Argentine, postigao je i dva od tri zgoditka za svoju momčad, a treći je bio djelo Angela Di Marije, dok je Mbappe ostvario hat – trick za Francuze. Od toga, dvaput je pogodio mrežu suparnika iz kaznenog udarca sa jedanaest metara, te jednom iz igre. Argentinci su dominirali u prvom poluvremenu, te poveli 2:0, no sredinom drugog poluvremena probudili su se i za svega nekoliko minuta razgoropadili Francuzi. Mbappe je u samo dvije minute u završnici meča podsjetio rivala da je Francuska ušla u finale kao branitelj naslova svjetskog prvaka. Sportska sreća, kao i izvrsni vratar Argentine Emiliano “Dibu” Martinez spriječili su potpuni preokret i trijumf Francuza u 90 minuta utakmice. U produžecima vratari obje momčadi Hugo LLoris i Emiliano Martinez, kao i Kylian Mbappe i Lionel Messi bili su glavni protagonisti nogometnog šou programa na otvorenoj sceni. Na kraju, više koncentracije kod izvođenja kaznenih udaraca imali su Argentinci, te pobjednički trofej svjetskog prvaka iz ruku Francuza prelazi u ruke Argentinaca. Nakon svega viđenog, ne bi bilo nezasluženo i nepravedno i da je bilo obratno i da je Francuska uspjela obraniti naslov svjetskog prvaka. Puno ga je više igrom zaslužila sad, nego kad je prije četiri godine, upravo uz potporu argentinskog suca,  a k tome izvan nogometnog terena još i profesionalnog glumca Nestora Fabiana Pitane, pokrala Hrvatsku u poznatom moskovskom finalu i osvojila naslov svjetskog prvaka na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji.

U sjeni divovske borbe nogometaša na terenu, ostao je trenerski pečat i najveći obol argentinskom velikom uspjehu u liku njihovog izbornika Lionela Scalonija. Imenjak najboljeg argentinskog nogometaša Messija došao je prije četiri godine na kormilo argentinske nacionalne vrste posve neočekivano, tiho i nenametljivo. Poslije serije golemih razočaranja rezultatima na svjetskim prvenstvima i prvenstvima Južne Amerike, u Argentini više nisu imali ideje tko bi mogao postati novim tvorcem argentinske šampionske renesanse na njima dva nabitnija natjecanja. To su Coppa America i Svjetski kup oliti Svjetsko prvenstvo u nogometu. Argentina je oduvijek imala klasne nogometaše, no posljednjih desetljeća bila je kozmički daleko od osvajanja prvenstva Južne Amerike, još dulje od naslova svjetskog prvaka u nogometu. “Gaučosi” su ponajviše popunjavali nogometnu rubriku “Kucamo na vrata zaboravljenih asova.” Samo su još stariji nogometni drukeri pamtili pobjedničke trofeje Argentine na velikim nogometnim nadmetanjima.

Prije četiri godine za novog izbornika Argentine postavljen je malo poznati 40 – godišnjak Lionel Scaloni, u Europi najviše poznat kao dugogodišnji nogometaš poznatog španjolskog ligaša i prvaka Španjolske iz 2000. godine Deportiva iz La Corune. Kao trener, Scaloni je prije postavljenja na dužnost izbornika imao malo pravog trenerskog iskustva. U to vrijeme, nakon silnih neuspjeha i promašaja čelnika nogometnog saveza i sa potrošenim velikim trenerskim imenima na klupi Argentine, nitko se nije htio latiti posla i užarene trenerske klupe. Trenere su godinama smijenjivali kao na vrtuljku nakon prvog rezultatskog neuspjeha, nemajući nikad dostatno strpljenja. Kad je posao ponuđen Scaloniju, pomalo po nekom scenarju prave filmske TV novele, pronašli su ga slučajno u teretani, gdje je redovito vježbao, ne sanjajući da će tog dana dobiti životnu trenersku ponudu. Scaloni se prihvatio posla koji više nitko osim njega nije htio u Argentini. U početku najviše podozrenja i nepovjerenja u njegove trenerske sposobnosti imao je slavni Diego Armando Maradona. Sad se tek vidi kako se i koliko se upokojeni velikan svjetskog nogometa grdno prevario. Zasigurno sad negdje s nebeskog svoda Maradona onako na njegov mangupski način namiguje Lionelu Scaloniju u znak veselja i odobrenja i telepatski poslate isprike Scaloniju s vrha nogometnog Olimpa. Da sad Maradona dođe na tren s onoga svijeta, ni sam ne bi mogao u čudu vjerovati, je li moguće da je tako krivo procijenio i uopće nije prepoznao trenerski dar sadašnjeg argentinskog trenerskog čudotvorca Lionela Scalonija.

Mnoga velika trenerska imena su prije Scalonija izgorjela prije vremena na mjestu izbornika argentinske nogometne vrste u posljednja više od tri desetljeća argentinskog trofejnog posta na svjetskim prvenstvima i Kupu Južne Amerike. Tu su kao na pokretnoj traci potrošili, prije ili kasnije, velike trenerske kredite slavna trenerska imena kao što su Alfio Basile, Daniel Passarella, Marcelo Bielsa, Jose Nestor Pekerman, Diego Maradona, Sergio Batista, Alejandro Sabella, Gerardo Martino, Edgardo Bauza i Jorge Sampaoli. Od svih pobrojanih, najbliži šampionskoj trenerskoj slavi na Svjetskom prvenstvu bio je 2014. Alejandro Sabella. Ali, u finalu SP 2014. u brazilskom Rio de Janeiru, tada nepobjediva i nedostižna Njemačka odnijela je u finalu pobjedu zgoditkom Marija Gotzea i srušila i ugasila šampionske snove najbolje postave izbornika Alejandra Sabelle. Nije Maradona sumnjao u Scalonija bez razloga i nije to bilo ništa osobno. Rezonirao je logički. Ako nisu uspjeli s Argentinom ništa napraviti niti on, niti brojni drugi poznati argentinski treneri, kako li će to tek poći za rukom jednom gotovo trenerskom anonimusu i početniku u poslu gotovo bez značajnijeg trenerskog iskustva?

Lionel Scaloni nije se obazirao na posve krive prosudbe o njegovom trenerskom umijeću. Dapače, uspio je ono što nitkom prije njega nije uspjelo otkako je argentinskog nogometa. Sjedinio je za Argentinu osvajanje tri reprezentativna trofeja prvaka Južne Amerike, Superkupa protiv prvaka Europe i prvaka svijeta za samo godinu i pol dana na sva tri natjecanja na kojima je sudjelovao! Preuzeo je “gaučose” imajući iza sebe tek početna trenerska iskustva pomoćnika trenera španjolske  Seville 2016. i 2017, te od 2017. do 2018. isto pomoćnog trenera argentinske reprezentacije. Lani je Argentina odigrala već povijesno finale Coppa America u Rio de Janeiru protiv njihovog najvećeg suparnika Brazila. Za mnoge neočekivano, pobijedila je Argentina 1:0 pogotkom Angela Di Marije i to je bio petnaesti naslov prvaka Južne Amerike za Argentinu, ali prvi nakon stanke od 28 godina i šampionskog slavlja daleke 1993. godine. Taj trenutak bio je najjači psihološki podstrek za Scalonija i njegove nogometaše. Oni su 2021. postali prva južnoamerička reprezentacija koja je u finalu igranom na tlu Brazila svladala Brazil i ispred nosa domaćina i favorita finala osvojila pobjednički pokal. To je bila tek uvertira serije novih uspjeha Argentine. Oni su početkom ove godine u tek obnovljenom natjecanju Konmebola, točnije Superkup natjecanja između prvaka Južne Amerike i prvaka Europe, na stadionu Wembley u Londonu svladali vrlo uvjerljivo prvaka Europe Italiju 3:0. To je bio još jedan nagovještaj velikih ambicija Argentine na Svjetskom prvenstvu.Kao kruna svega, došao je u seriji osvajanja tri velika trofeja za godinu i pol dana i naslov svjetskog prvaka u Kataru nakon penal drame protiv branitelja naslova svjetskog prvaka Francuske.

Argentina u Kataru pod vodstvom sad tek iznenada otkrivenog trenerskog maga Lionela Scalonija, unatoč osvojenom prvom mjestu, nije mogla pobjeći od same sebe. Vidjeli smo, uz sav njihov neprijeporni nogometni dar, cijeli repertoar uobičajenih argentinskih folova, blefova i trikova na nogometnom travnjaku. Nesportsko i nedostojno ponašanje nogometaša nakon pobjede u penal seriji četvrtfinala protiv Nizizemske, vrijeđanje, omalovažavanje i ponižavanje suparnika i njihovog izbornika, kao i nestvarno primitivna, prostačka scena u režiji njihovog vratara oponašanejm i gestukuliranjem porno prizora mahanja s pokalom svjetskog prvaka, izazvali su osjećaj odvratnosti i odbojnosti spram Argentine. Tog bestijalnog ponašanja nakon meča sa Nizozemskom nije bio imun niti njihov najbolji nogometaš Lionel Messi. Argentinci nemaju razvijenu sportsku kulturu poštivanja sportskog suparnika.Ne znaju biti dovoljno dostojanstveni u pobjedi, kamoli u porazu. U Meksiku 1986. Maradona se bešćutno proslavio nadaleko poznatom “Božijom rukom” protiv Engleza. Nikad nitkom nije priznao, niti se ispričao za rukometni gol na nogometnom terenu. Argentini cilj opravdava sredstvo. U Kataru smo vidjeli seriju “Božijih penala” za Argentinu. Jedan od takvih tragikomičnih kaznenih udaraca, bio je i onaj u polufinalu između Hrvatske i Argentine. Tad je talijanski sudac Daniele Orsato darivao Argentinu i dao im tim poklon golom u nastavku igre vjetar u leđa, što su oni objeručke prihvatili. Tijekom cijelog turnira, dojmilo se da Argentini suci sude onako kako iz počasne lože bogati arapski šeik kaže. Ipak, ruku na srce, nije samo to presudilo u korist Argentine, ali bilo im je od velike pomoći i davalo im je sigurnost i kad su igrački posustajali, malaksali i klonuli na terenu, osobito nakon ispuštenih prednosti od po 2:0 protiv Nizozemske u četvrtfinalu, onda i propuštenog vodstva proitv Francuske u finalu u Dohi. Za nogometni sastav tako niske razine shvaćanja sportske fernese i fair play igre, teško se mogu pronaći velike simpatije među navijačima izvan Argentine. Takvo njihovo bezobrazno, drsko i bahato ponašanje oduvijek je bacalo tamnu sjenu na njihove velike rezultate na nogometnim natjecanjima i nikako ne može biti primjer sportskoga ponašanja kojega treba slijediti.

Zaokružimo dulju storiju o novom nogometnom prvaku svijeta u pozitivnom svjetlu još jednim kratkim osvrtom na pothvat trenera Lionela Scalonija. On je uvjerljivo najneiskusniji nogometni izbornik koji je ikad u rekordno kratkom roku osvojio tri velika, štoviše najveća trofeja za svoju zemlju, Coppa America 2021. u Brazilu protiv Brazila 1:0, te Conmebal Superkup 2022. u Engleskoj protiv prvaka Europe Italije 3:0 i sad i Svjetsko prvenstvo u Kataru karjem 2022. protiv Francuske penalima 4:2 ili bolje reći sabranim i pridodatim golovima iz 120 minuta završene  igre s produžecima omjerom 3:3, zbirno je bilo 7:5 za Argentinu. Lionel Scaloni se pokazao svojedobno i kao nogometaš majstorom za prvijence. Scaloni je kao nogometaš Deportiva iz La Corune 2000. godine osvojio s njima njihovu jedinu, time i povijesnu šampionsku krunu. U Europi ga pristaše nogometa pamte kao oštrog, britkog, ali korektnog igrača i u dresovima West Hama, Mallorce, Rasinga iz Santandera, Lazija, Atalante…

Argentina je svjetskom nogometu podarila neka od najvećih imena u povijesti nogometne igre, premda su se slavom svjetskog prvaka ovjenčali među njima i neki klupski manje dokazani nogometaši, a bez naslova svjetskog prvaka ostajale isitnske veličine argentinskog i svjetskog nogometa. Netkom možda zvuči apsurdno da su u trenucima mondijalskog nadahuća u besmrtne pobjednike Mundijala ušli 1978. tadašnji golgeteri Argentine Leopoldo Luque i osobito najbolji strijelac tog prvenstva Mario Angel Kempes, prije i poslije tog turnira, nikad tako raspucani golgeter u dresovima brojnih klubova za koje je igrao. No, bio je sretnik odigrati životne utakmice onda kad je bilo najpotrebnije. Ista priča ponovila se i 1986. kad su se na Mundijalu u Meksiku u finalu Argentina – Njemačka nametnuli i u svijetu pročuli strijelci Jorge Luis Burruchaga i Jorge Valdano, do tad poznati najviše kao veliki klupski nogometaši, osobito topnik madriskog Reala Valdano.  Tako je i sad u Kataru koncem 2022. posve neočekivano blejsnula kao grom iz vedra neba i trenerska zvijezda Lionela Scalonija, na tragu pothvata Cesara Luisa Menottija iz 1978. Tad ni Menotti nije bio osobito poznat i uspješan trener, ali ga je Mundijal 1978. afirmirao za sva vremena. Argentina je svjetskom nogometu dala i neka zbilja najveća i vječna imena te prekrasne igre. Među njima je nekoliko njih koji nisu imali sreće osvojiti naslov svjetskog prvaka, iako su gledajući u cjelini njihove uspješne karijere i učinak na Mundijalima to jamačno zaslužili. Riječ je o apsolutnom golgeteru prvog Mundijala 1930. u Urugvaju i strijelcu čak rekordnih osam pogodaka za Argentinu na tom premijernom Mundijalu. Bio je to rasni strijelac Gillermo Stabile. Nakon Drugog svjetskog rata briljirao je argentinski as u majici slavnog Real Madrida Alfredo Di Stefano, jabuka razdora između Reala i Barcelone, kojoj je Real preoteo izvanserijskog nogometaša u svoje redove. S Argentinom legendarni Di Stefano nije stigao napraviti ništa na Svjetskom prvenstvu, jer je sa 23 godine emigrirao iz Argentine u Kolumbiju, otuda sa 27 godina preselio u Španjolsku. Tako je po tadašnjim propisima FIFA Di Stefano mogao igrati čak za tri različite države, njegovu rodnu Argentinu, te Kolumbiju, naposlijetku i za Španjolsku.Di Stefano je jedini reprezentativni trofej osvojio s Argentinom 1947. Te godine je kao mladi i talentirani 21 / godišnjak osvojio s Argentincima prvenstvo Južne Amerike. Kasnije je igrao najprije za Kolumbiju od 1949. do 1957, zatim i za Španjolsku u zrelim igračkim godinama i potkraj karijere od 1957. do 1961. Svugdje se istaknuo golovima, osobito za Španjolsku, ali reprezentativni trofej nije više nikad osvojio, premda je kao igrač Real Madrida pet puta zaredom od 1955/56. do 1959/60. bio klupski prvak Europe u nogometu. Zle sreće na Mundijalima bili su u novije vrijeme i nenadmašni golgeter Gabriel Omar Batistuta, kao i jedan od rekordera svih vremena po broju svih nastupa iz momčadi “gaučosa”. To je nedvojbeno Javier Zanetti, njihov višegodišnji kapetan reprezentacije krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih, alfa i omega nacionalnog sastava. No, na koncu šampionska slava pripada samo konačnim pobjednicima. Ono što nisu uspjele brojne prethodne iznimno nadarene generacije nogometaša Argentine, uspjela je u nedjelju ova koju je na nogometnom travnjaku predvodio njihov čarobnjak u kopačkama Lionel Messi, a sa trenerske klupe šampionskim orkestrom dirigirao trofejni trenerski strateg Argentine i njihov suvremeni nogometni prorok nove epohe slavnog argentinskog nogometa Lionel Scaloni.