Moram priznati da me je zagolicala polemika između jezičara Tomislava Stojanova i Domagoja Vidovića u Hrvatskom tjedniku, a pitanje je bilo ako je hrvatski jezik dio pluricentričnog jezika ili jedinstvenog nadjezika. To nam otkriva koliko malo poznajemo povijest hrvatskog jezika jer takva polemika je besmislena i još više zbunjuje govornike hrvatskog jezika.
Međutim, hrvatski jezik je izvorni jezik svih današnjih Slavena i Germana, a donekle i Romana, koji se mijenjao pod utjecajem različitih pisama, pravopisa i gramatike. Zamislimo se malo koliko je novosadski dogovor izmijenio hrvatski jezik i sve navedeno će nam biti jasno. A koliko ga je izmijenio beogradski dnevnik i serije.
Taj izvorni hrvatski jezik se zvao haravača, odakle i etnik HARVAČ, koji je pod utjecajem semitskog pisma postao HARVAT. Na semitskom suglasničkom pismu etnik Harvač se pisao ARAT, ARVA, ARBA i ARVAT.
Kako su Romani ispuštali početni samoglasnik u riječima, dobivamo nazive RAT, RAVA, RABA, RVAT i RABAT ili RBAT. Međutim, Semiti su pisali i čitali sa desna na lijevo pa nazivi ARVA i ARBA postaju AVRA i ABRA, odnosno, EVRE i EBRE, a ova dva posljednja naziva su danas poznati kao HEBREJ i JEVREJ. Zar se GERMANI nisu izvorno zvali CERVENI, a ovaj naziv nam otkriva mnoge tajne o etnicima ili plemenima.
Etrurci su sebe zvali pod utjecajem semitiziranih Latina RASENI, dakle, ARAS-eni, a Romani su ih zvali CERVENI. Cerveni su kasnije postali VENI i HELVETI. Etrurci su naselili prostor od Rima do Alpi, a tamo su se naselili sa Crnog mora koje se ranije zvalo Cerveno te prije Helena na prostor današnje Grčke.
Heleni su ih zvali ARISI i ARGI. Očito, naziv CRNA je napisan suglasničkim pismom bez slova V koje Semiti nisu imali. Ne zaboravimo da su Semiti bili HELENI, LATINI i FENIČANI. BARBAR je helenska riječ koja je označavala ljude koji nisu govorili grčki. To su povijesni AVARI ili OBRI koji su se na haravači zvali ČAVARI, odnosno, AVALI i ČAVALI.
Na temelju ovih spoznaja možemo zaključiti da su Etrurci kao Hrvati naselili Apenine prije Helena, Latina i Feničana. Njihovo pismo je bila latinica i nije imalo slova B i G, a Latini su im nametnuli slovo L koje često zamjenjuje slovo R. Tako je nestao etrurski jezik. Izvorno, haravača je bila dvoslogovni jezik čije pismo je imalo 16 suglasnika i jedan poluslog A, dok je izvorni semitski jezik imao 22 slova sa današnjim vokalima.
Zašto je za nas važan etnik CERVEN? Prvo, zbog Cervene Hrvatske i, drugo, što je naziv SERB u Bizantu označavao Hrvate jer Bizant nije imao slovo za glas V i pisao ga je slovom B. Crvena Hrvatska je postala CRNA GORA ili GORICA, a taj naziv je nastao od naziva HORA ili HORICA, dakle, HARA i HARICA.Od naziva Cervena nastaje naziv Carevina i Krajina. Od naziva CARVANA nastaje titula CAR i etnik VAN ili VANAT, odnosno, VEN i VENET.
Tako su nametanjem kršćanstva CERVENI postali CERVI, a Cervi su postali SERVI. U Bizantu su nazvani SERBI jer Bizant nije imao slovo za glas V. Slično su CRAVENI postali CLAVENI, a CLAVENI su postali SLAVENI. Danas je jezik haravača poznat kao sanskrit. Kakva je razlika u pridjevima haravački i hrvatski? U pismu i ničem drugom. Mi HELENE danas nazivamo Grci, a Talijani ih nazivaju Gregi, dakle, HRE(VE)CI.
Tko su onda bili Liburni? Oni su bili dva plemena Levi i Ur-ani sa prostora predsemitske Arameje. Na području Arameje danas nalazimo Armence, Kurde, Iračane, Sirijce ili Asirce, Libance, Palestince i Izraelce. Semiti su Arameju nazvali Elevitia odakle i biblijsko pleme Levi ili Leviti. Oni su brodovima bježali u Europu izbjegavajući semitizaciju.
Zar nam sve ovo ne pokazuje kako je antička povijest krivotvorena jer su je uvijek pisali pobjednici. Nažalost, u Hrvatskoj danas ratni pobjednici se progone, a poraženi izmišljaju hrvatsku današnju povijest. Zbog toga je nužno odreći se ijekavice jer je ona utemeljena na srbijanskom jeziku i naglasku pa zbog toga neobrazovani i obrazovani Srbini ili Srbijanci sa pravom vjeruju da je hrvatski jezik nastao od srbijanskoga.
Ako nismo prihvatili čakavicu kao hrvatski standardni jezik, uvedimo štokavski jekavicu koja nema veze sa srbinskom ekavicom jer glas J se uvodio iza svakog suglasnika prije svih vokala, a ne samo vokala E, primjerice, DAKA postaje DJAKA, što se odrazilo kao ĐAK. Tako su u hrvatsko pismo uvedena nova slova – Ć, Đ, LJ i NJ.
Srećko Radović
