O CRKVENOM KALENDARU
O SANCTA SIMPLICITAS!
(lat.: O sveta priprostosti!)
Zadnjih godina na temelju jugoslavenske tradicije hrvatski državni vrh pozdravljao je pravoslavne vjernike povodom „pravoslavnog” Božića, koji se navodno slavi 7. siječnja.
Mi smo u više navrata pisali pisma predstavnicima hrvatske državne vlasti kako bismo ih upozorili i poučili da zapravo ne postoji pravoslavna crkva u čijem kalendaru piše da je Rođenje Kristovo 7. siječnja, što je izgleda nerazumljivo njihovim nepismenim savjetnicima.
Usklađeno s državnim vrhom, hrvatski mediji prešućuju činjenicu da Carigradski patrijarh Bartolomej slavi Božić 25. prosinca po Milankovićevu kalendaru, što je sukladno s gregorijanskim. Ipak je bio neki pomak jer su svojedobno Predsjednica RH i Predsjednik Sabora pozdravili pravoslavce koji slave Božić po Julijanskom kalendaru. I sve bi bilo u redu da su prije toga, 25. prosinca, pozdravili i većinske pravoslavce koji su Božić proslavili baš tada.
FAKE NEWS
Dok 6. siječnja svi mediji prikazuju Pupovčev domjenak i upute koje daje hrvatskim vlastima govoreći o nekim srpskim selima u Hrvatskoj (u kojoj su sva sela hrvatska), u vezi s važnim dodjeljivanjem autocefalnosti Ukrajinskoj PC svi ti isti mediji prikazuju Bogojavljensku liturgiju koju je održao Carigradski patrijarh Bartolomej 6. siječnja 2019. kao liturgiju povodom nekog „pravoslavnog Božića” kakav ne postoji. NOVA TV čak prikazuje reportažu iz bugarskog grada Kalofera gdje vjernici skaču u rijeku kako bi izronili od svećenika bačeni drveni križ, kao da je to božićna tradicija, a istina je da to je tradicija, ali ne za Božić nego za Bogojavljenje, koje je dva tjedna nakon Božića! To je pravi fake news! Bugari su kao i većina pravoslavaca, proslavili Božić prije dva tjedna, još 25. prosinca 2018.
Državna Hrvatska radiotelevizija prenijela je Božićnu poslanicu metropolita Porfirija na stranom jeziku (srbijanskom). Možda HRT ne zna da je u RH po članku 12. Ustava službeni jezik još uvijek hrvatski. Zato srbijanski metropolit Porfirije to sigurno zna, inače bi se moglo dogoditi da se zabunom pučanstvu obrati na hrvatskom. Namjerno korištenje srbijanskog jezika u Hrvatskoj od predstavnika tzv. SPC u Hrvatskoj je zapravo kaznjeno djelo ponižavanja RH, za koje kazna može biti do godinu zatvora! Također, za 80 % pravoslavaca u Hrvatskoj majčinski jezik je hrvatski jezik, pa iz tog proizlazi da se on obraća samo onima 20 % pravoslavaca kojima je materinji jezik strani srbijanski jezik. Onoj tihoj hrvatsko-pravoslavnoj većini od 80 %, obratili smo se samo mi.
O KALENDARU
Kalendar (kasnolat. calendarium: knjiga rokova, knjiga dospijevanja, od lat. Kalendae: prvi dan u mjesecu, na koji su se morale plaćati dažbine) je skup pravila kojima se određuje odnos između raznih vremenskih intervala: dana, tjedana, mjeseca i godine; popis dana, tjedana i mjeseci u pojedinoj godini, odnosno tablica rasporeda dana u godini. Kalendar služi za izračunavanje velikih vremenskih razmaka, godina, mjeseci, dana. Kombinacija tih prirodnih jedinica vremena u kalendaru je prilično složena i svi kalendarni sustavi su astronomski neprecizni. U davnini prvenstveno se koristio lunarni kalendar, neki su koristili lunarno-solarni kalendar, ali moderne nacije uglavnom se koriste solarnim kalendarom, naslijeđem drevnog istoka, Egipta i Rima.
Julijanski kalendar je u 46. godini prije Krista unaprijedio drevni rimski kalendar, koji se temelji na još starijem egipatskom solarnom kalendaru. Ovu reforma kalendara izveo je pod nadležnošću rimskog državnika Julija Cezara ( 100-44 prije Kr.), egipatski astronom Sosigen(es) iz Aleksandrije.
Crkva je uvijek nastojala za točnost kalendara ponajviše zbog izračuna središnjeg blagdana Pashe. Za to je Prvi Ekumenski (Niceja-325.) sabor (koncil) donio odluke koje se odnose na kalendar. U duhu apostolskog pravila br. 7 odlučeno je da kršćanski Uskrs zajedno slave svi kršćani nakon proljetne ravnodnevnice (ekvinocija). Kasnije su stupile na snagu mnoge kanonske uredbe koje to temelje na Aleksandrijskoj Paskaliji (skup pravila za izračun Uskrsa i s njim vezanih blagdana u skladu s proljetnom ravnodnevnicom). Aleksandrijska Paskalija stvorena je između 284. i 322. godine na temelju julijanskog kalendara. Prema julijanskom kalendaru kršćanska Pasha je “pomični” blagdan, koji se kreće unutar 35 dana /od 22 ožujka do 25. travnja stari stil/.
Na temelju apostolskog pravila br. 7 i potrebe za jedinstvo u Crkvi, I. Ekumenski sabor (koncil) odlučio je: Pashu, koja je stožerni kršćanski blagdan, moraju slaviti svi kršćani u istom danu – nedjelja, ali nikad ranije od židovske Pashe.
S obzirom na njegovu netočnost, julijanski kalendar je između 4. i 16. stoljeća kasnio od astronomske godine već 10 dana. Iz tog razloga, papa Grgur XIII (lat. Gregorius PP. XIII. 1572-1585.) je odlučio prilagoditi za tu svrhu dan 5. listopada / petak / i proglasio ga je 15. listopada. Novi kalendar kasni iza astronomske godine samo 26 sekundi. Ovaj precizniji kalendar, postupno usvojen je u cijeloj Europi u idućih 350 godina. Posljednje stavljaju u civilnu uporabu gregorijanski kalendar pravoslavne zemlje u istočnoj Europi.
Paskalija izgrađena na temelju gregorijanskog kalendara omogućuje da se u nekim godinama Uskrs proslavi prije židovske Pashe ili istodobno s njom.
Odmah nakon uvođenja novog kalendara /1582./, u Carigradu patrijarh Jeremija II i Sveti Sinod odbacuju gregorijanski kalendar kao nespojiv s pravilima pravoslavne crkve. Godinu dana kasnije, u Carigradu se održava sabor u kojem su sudjelovali i patrijarh Aleksandrije Silvestar i patrijarh Jeruzalema Sofronij. Sabor je osudio gregorijanski kalendar kao kršenje crkvenog kanona za proslavu Pashe, ali i priznao je netočnost julijanskog kalendara i vezanu s njim Aleksandrijsku Paskaliju.
Zbog ove koncilske odluke zapravo niti jedna pravoslavna crkva nikad nije prihvatila gregorijanski kalendar.
U svibnju i lipnju 1923. godine u Carigradu je održan svepravoslavni sastanak koji je prihvatio ispravljeni julijanski kalendar. Sudjelovao je i osobno obranio ispravljeni julijanski kalendar njegov autor svjetski poznati matematičar Milutin Milanković – Hrvat pravoslavne vjere (Dalj, 28. svibnja 1879. – Beograd, 12. prosinca 1958.).
Ispravljeni julijanski kalendar zaostaje za astronomskom godinom samo 2,02 sekundi, odnosno točniji je gregijanskog za 23,98 sekundi. Kako bi ispravili akumuliranu pogrešku u julijanskom kalendaru, odlučeno je da 1. listopad 1923. bude smatran 14. listopada 1923. Odlučeno je da nepomični blagdani i dalje imaju iste nadnevke, koji su imali po starom stilu, ali po novom kalendaru. Na primjer Božić, koji je datiran 25. prosinca slavi se i dalje 25. prosinca, umjesto 7. siječnja kao do tad.
Sam Carigradski patrijarh Grigorij 1924. godine uveo je ispravljeni julijanski kalendar za nepomične blagdane, i privremeno /do koncila/ Pashu i ostale pomične blagdane slave po Aleksandrijskoj Paskaliji, koja se temelji na starom julijanskom kalendaru. Narednih godina je većina Pravoslavnih crkava primila ispravljeni julijanski kalendar kako bi se već Božić, koji je u crkvenim knjigama na nadnevak 25. prosinca slavio kad je u svijetu 25. prosinca pa tako i Hrvatska pravoslavna crkva.
U zaključku možemo reći da Pravoslavne crkve nikad nisu prihvatile gregorijanski kalendar, kao što ni Katolička crkva nikad nije prihvatila ispravljeni julijanski kalendar.
Na ovaj način, na žalost, i nakon 1700 godina kršćani ne ispunjavaju zaključke Prvog ekumenskog sabora u Niceji, po kojima svi kršćani moraju slaviti Kristovo uskrsnuće istodobno.
KOJI JE KALENDAR PRIJE BIO U UPORABI U HPC I KAKVA JE HRVATSKA TRADICIJA
U hrvatskoj povijesti navedeno je da je NDH 1942. uvela gregorijanski (gregorijanski) kalendar u uporabu u HPC. Taj se čin tumači kao pokušaj udaljavanja te crkve od srpstva jer Srbi tvrde kako je SPC oduvijek koristila julijanski kalendar pa tako i do sada.
Opet ispada da povijest ima svoj početak 10. travnja 1941. Mi znamo da povijest nije tada započela pa tražimo odgovor na pitanje – Što je bilo prije? Ili, koji je kalendar bio u uporabi u hrvatskoj Karlovačkoj arhiepiskopiji, sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920.?
Evo što smo pronašli:
Zemlje krune sv. Stjepana, kojima je tada pripadao veći dio Hrvatske prešle su na gregorijanski kalendar 1587.
Godine 1717. Austrijski car Karlo VI. koji je istodobno i hrvatski kralj Karlo III., objavio je povelju povodom doseljavanja pravoslavnih Grka iz Peloponeza u Istru. Povelja govori da ti doseljenici ne smiju biti podređeni mitropolitima, koji su u Turskom carstvu nego moraju biti podložni CARSKOM MITROPOLITU. Riječ je o Karlovačkom arhiepiskopu, čije je sjedište u Srijemskim Karlovcima i koji nosi titulu Patrijarh Hrvatski[2] i koji je tada bio nadređen svim pravoslavcima u Austrijskom carstvu.
Povelja kralja Karla VI. (III.) temelji se na tadašnjem zakonodavstvu Austrijskog carstva i Hrvatskog kraljevstva i propisuje kako pravoslavni doseljenici moraju koristiti gregorijanski kalendar (koji je tada na snazi već 130 godina). Sadašnja SPC ponosi se time kako nikad nije koristila taj kalendar što je zapravo priznanje da doseljenici nisu bili Srbi niti su bili pripadnici neke srpske crkve, koje tada nije ni bilo.
Srpski povjesničari potvrđuju da je i kasnije, za vrijeme Marije Terezije hrvatska Karlovačka arhiepiskopija koristila gregorijanski kalendar.[3]
Godine 1920. u Kraljevini SHS, država (ukazom prjestolonasljednika A. Karađorđevića), suprotno crkvenim kanonima stvara Autocefalnu ujedinjenu srpsku pravoslavnu crkvu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donijela odluku, kakvu traže crkveni kanoni za pridruživanje novoj crkvi u Kraljevini SHS. Unatoč tomu baš ta crkva, koja je bila najveća i utjecajnija iz svih, koja je (suprotno crkvenim kanonima) ušla u novu crkvu postala je njezino središte. Zato je i Beogradski arhiepiskop Dimitrije kad je bio (nekanonski) proglašen prvim patrijarhom dodao svojoj tituli i titulu Arhiepiskop Karlovački. Godine 1946. hrvatski komunisti daruju bratskoj socijalističkoj republici Srbiji hrvatske gradove: Zemun, Petrovaradin i Srjemske Karlovce. Zato i nakon raspada SFRJ ti gradovi ostaju dio teritorija Srbije.[4] Tako i po srbijanskoj tradiciji izmišljanja vlastite slavne povijesti nekadašnja je hrvatska Karlovačka arhiepiskopija naknadno proglašena srpskom crkvom jer su sad Srijemski Karlovci u Srbiji. Karlovačka arhiepiskopija prije 1918. nije bila „srpska” jer to nije bilo moguće – ne djeluje na (tad nepostojećem) srpskom teritoriju, njeni vjernici nisu Srbi jer tada u Hrvatskom kraljevstvu Srba nema[5], a i načelno u Austrijskom carstvu nije bilo moguće postojanje neke strane pravoslavne crkve.
Srbi su u tom vremenu podanici Osmanskog carstva u kojemu nije na snazi niti julijanski, niti gregorijanski nego islamski kalendar, čiji je početak 16. srpnja 622. (petak) kad se je prorok Muhamed odselio iz Meke u Medinu.
Dakle julijanski kalendar uveden je u crkvenu uporabu u Hrvatskoj (Kraljevini SHS) godine 1920. Samo 22 godine kasnije NDH vraća na staro uvodeći ponovno gregorijanski kalendar u skladu s hrvatskom tradicijom.
Sve pravoslavne crkve izračunavaju Uskrs i blagdane povezane s njim po julijanskom kalendaru na temelju Aleksandrijske paskalije. Tako postoji pojam „pravoslavni Uskrs” jer svi pravoslavci slave zajedno ali ne postoji „pravoslavni Božić” jer jedni ga slave 25. prosinca, a drugi 7. siječnja. U slučaju da se nekad pojavi pojam „pravoslavni Božić” on bi označio baš 25. prosinca jer u crkvenim knjigama svih pravoslavnih crkava stoji da je Rođenje Hristovo 25. prosinca, samo ovisno o kalendaru, oni koji koriste ispravljeni julijanski kalendar (koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski) slave taj blagdan 25. prosinca, a oni, koje slave po julijanskom, slave 7. siječnja.
Oni, koji smatraju da je korištenje novog kalendara u pravoslavlju u stvari pokatoličavanje, moraju si najprije odgovoriti na pitanje „Je li Carigradski patrijarh zapravo katolik jer je prvi uveo takav kalendar?”
Pojam „srpska nova godina” je smišljen kako bi dodao vrijednost nekim „slavnim” Srbima, ali je ogromna glupost jer zapravo ništa ne potiče iz Srbije, pa niti julijanski kalendar.
U srpskoj tradiciji u stvari najbitnije mjesto zauzima Islamski кalendar, kojega su se Srbi bezprjekorno pridržavali više od 500 godina (neki od njih čak do 1913.). Tako i hrvatski državni vrh u svom plitkom pokušaju dodvoravanja nekim Srbima kad njih pozdravlja povodom „srpske nove godine”, mora pripaziti čestita li im nova 2019. ili možda 1397.
PROSLAVA BOŽIĆA 7. SIJEČNJA JE JUGOSLAVENSKA TRADICIJA
Otkad Srbi slave Božić 7. siječnja?
U srednjem vijeku svi kršćani koriste Julijanski kalendar u svjetovnoj i crkvenoj uporabi pa tako i Srbija, koja ne postoji kao samostalna država nego kao nečiji vazal – najprije Bugarskom carstvu, zatim Hrvatsko-mađarskom kraljevstvu. Godine 1582. stupa na snagu novi Gregorijanski kalendar i briše nagomilanu pogrešku od 10 dana u usporedbi s astronomskom godinom. U narednim godinama i stoljećima taj kalendar postupno prihvaća cijela Europa.
U drugoj polovici 14. stoljeća Srbi postaju najodaniji podanici osmanskog carstva, koji sudjeluju u njegovom širenju na račun kršćanskih država u kojemu je na snazi islamski kalendar (hidžra), čiji je početak 16. srpnja 622. Recimo kad je 1844. Ilija Garašanin pisao (prepisao) Nacrt (Načertanje), Božić su Srbi službeno slavili 15. Dhul Hijjah mjeseca 1260. po hidžri.
Srbija dobija nezavisnost od Osmanskog carstva 1879. i od tad u njoj je na snazi julijanski kalendar ali tad se Božić, koji je u crkvenoj knjizi Minej za mjesec prosinac svrstan na datum 25., uistinu i slavi 25. prosinca jer je jedan kalendar i u svjetovnoj i crkvenoj uporabi. U to vrijeme, kad je u Srbiji 25. prosinca u Hrvatskom kraljevstvu (Austrijskom carstvu) je 7. siječnja.
Ispravljeni julijanski kalendar uveden je u Rusiji kao građanski na početku 1918. Sve ostalepravoslavne države prihvatile su ga u razdoblju od 1915. do 1918. Bugarska je novi uvela 31. ožujka 1916. kad je slijedeći dan bio 14. travnja. Spominjemo Bugarsku jer nakon bitke na Kosovom polju 4. prosinca 1915. gdje srpska vojska doživljava težak poraz od Bugara, oni preuzimaju cijeli teritorij Srbije, koja nestaje na punih tri godina. Tako je de facto u pokrajini Srbiji u sklopu Bugarskog carstva 31. ožujka 1916. u svjetovnu uporabu uveden gregorijanski kalendar.
Prije kraja 1918. stvorena je Država SHS od hrvatskog povijesnog i etničkog prostora u AU carstvu, pa zatim država Kraljevina SHS s prododanim bivšim srbijanskim i ostalim balkanskim teritorijima. Nešto kasnije, 19. siječnja 1919. ukazom prjestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića na cijelom teritoriju nove države, u službenu uporabu uveden je gregorijanski (grgurevski) kalendar, koji je bio (relativno) nov samo za dio teritorija nove države, koji je prije toga bio Srbija.
Ruska pravoslavna crkva i SPC još uvijek koriste julijanski kalendar zato i još uvijek slave Božić, koji je u njihovim knjigama 25. prosinca, kad je u svijetu 7 siječnja.
Iz svega navedenog slijedi da je po prvi put novoosnovana Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (što je pogrješno skraćivati na SPC, ali znakovito upućuje na rebranding Crkve) službeno slavi Božić 7. siječnja 1920. (koji je u njenim crkvenim knjigama još uvijek na 25. prosinca 1919.).
(Preslik stranice crkvene knjige Minej za mjesec prosinac, koja je u uporabi u Ruskoj pravoslavnoj crkvi gdje piše: „Mesjaca togože v 25 den. Roždestvo (po ploti) Gospoda Boga i Spasa našego Isusa Hrista.”)
ZAKLJUČAK
U Hrvatskoj je pravoslavnoj tradiciji proslava Božića 25. prosinca još od vremena hrvatske Karlovačke arhiepiskopije sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920.
Najdulje je vrijeme u srpskoj tradiciji (500 godina) proslava Božića službeno po hidžretskom kalendaru, a samo 40 godina po julijanskom kalendaru kao službenom 25. prosinca – Božić, koji je u crkvenim knjigama 25. prosinca slavio kad je u Srbiji bilo isto 25. prosinca. U Hrvatskoj i zemljama zapadne Europe, koje su uvele gregorijanski kalendar u svjetovnu uporabu je taj dan bio 7. siječnja.
Po prvi puta novoosnovana Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca službeno slavi Božić 7. siječnja 1920., ali niti je ta crkva SPC u suvremenom smislu, niti je Srbija država jer tada Srbije nema, a tad je jedina država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Dakle proslava Božića 7. siječnja nije u hrvatskoj pravoslavnoj tradiciji, nije niti u srpskoj, nego u jugoslavenskoj tradiciji.
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR
[1] Jan Hus (1371. – 1415.) Crkveni je reformator, kojeg je Katolička crkva osudila kao heretika i koji je 6. srpnja 1415. u njemačkom gradu Konstanzu spaljen na lomači. Krvnik je zapalio lomaču, ali kako se vatra nije brzo razplamsala, siromašna starica koja je slučajno naišla na mjesto pogubljenja bacila je nekoliko suhih grančica u vatru. Vidjevši to, Jan Hus, čiji je život prošao u obrani siromašnih, izgovorio je: O SANCTA SIMPLICITAS!(lat.: O sveta priprostosti!)
[2] Grujić, Radoslav (1931a). „Pećki patrijarsi i karlovački mitropoliti u 18. veku”. Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. 4: 13—34, 224—240.
[3] Isidora B. Točanac Radović, Reforma Srpske pravoslavne crkve u Habzburškoj monarhijiza vreme vladavine Marije Terezije i Josifa II(1740.-1790.), Beograd, 2014.
[4] Isto je bilo i s najjužnijim dijelom Hrvatske, Crnoj Gori darovano je hrvatsko primorje od Privlake do Bara.
[5] Petar Korunić, stanovništvo Hrvatske 1802. https://hrcak.srce.hr/file/197836
HOP Na Telegramu