TV Happy -Vladimira Putina potpisala je suradnju s predsjednikom Srbije i tako je Srbija dragovoljno postala ruska gubernija
Nevjerojatna stvar dogodila se jutros u živom programu TV Happy iz Beograda. Ta televizija s nacionalnom frekvencom tijekom emitiranja jutarnjeg redovitog bloka vijesti iz zemlje i inozemstva, ruskog predsjednika Vladimira Putina na ekranu je potpisala predsjednikom Srbije.
U međuvremenu tijekom dana nitko se u povodu toga nije očitovao. Dapače, mnogim Srbima uglavnom godi kad ih se doživljava ruskom gubernijom. Ali, takva javna poruka televizije pod ravnanjem Vučićeva poslušnika Milomira Marića jak je signal svim utjecajnim i moćnim političkim čimbenicima na Zapadu.
To je nedvosmislen znak i diplomatskom koru u Beogradu i diplomatskom osoblju država Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država kako je Srbija Putinova , sluge Vučića , tek najbijednija i najjadnija ispostava Kremlja na brdovitom Balkanu. Ovim slučajem bez presedana, za koji se gledateljima u Srbiji, nitko nije ispričao, niti vidio ništa loše u (ne)namjernom lapsusu režije TV Happy, Srbija je poslala svijetu jasnu poruku. Oni i dalje hoće bešćutno dobivati kredite, donacije, investicije iz bogate Zapadne Europe i Sjedinjenih Američkih Država, a istodobno biti ruski Trojanski konj na Balkanu i po scenariju i režiji Vučićeva gospodara iz Moskve Vladimira Putina.
Godinama unatrag, rusko veleposlanstvo u Beogradu vodi srpsku unutarnju, posebice vanjsku politiku. To sad čini trenutačni ruski veleposlanik Aleksandar Bocan Harčenko, jednako kao što su prije njega isto srpskom politikom iz ruskog veleposlanstva u Šumadiji to činili i prijašnji ruski veleposlanici u glavnom gradu Šumadije Beogradu Konuzin i Čepurin. Oni su Srbima otvoreno i javno zanijekali i postojanje srpskog naroda, opisujući Srbe kao zalutalo rusko pleme, time im negirali i pravo na državnost. Na to su svi srbijanski politčari i mediji sramno, kukavički, jadno i bijedno šutnjom dali znak odobrenja Rusima da ih gaze i ponižavaju. Vučić, Vulin, Dačić, Ana Brnabić… sva ta gamad i žgadija je pred TV kamerama srpske teelvizije u više navrata javno cvilila, gotovo ridajući na ivici suza i dječijeg plača, kad god bi ruski predsjednik Putin Srbima kazao da Kosovo nije srpsko, kao i da su Srbi krivci za genocid u Srebrenici, ili nije objasnio Ivici Dačiću ili Aleksandru Vulinu zašto se svojedobno sastao u Moskvi s tadašnjom hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, a da prethodno nije upitao za dopust susreta s hrvatskom predsjednicom pašaluškog direktora svemira Aleksandra Vučića.
Prije neki dan glasoviti filozof iz Ljubljane Slavoj Žižek za neke neovisne srpske medije je govorio o dubokoj iracionalnosti srbijanske politike. Šumadijska država nema, niti će imati ikakve konkretne koristi od Rusije, osim pustih i praznih obećanja srpske lažne braće Rusa njihovom mlađem bratu s Balkana.
Srpski rusofili pate od rusofilije, srpske bolesti najmilije i u tome sami ne uočavaju nikakav strašni poremećaj normalnog ponašanja. Rusi uopće ne štuju Srbe kako ovi to zamišljaju i njihovoj projekciji mašte. Najveći broj Srba nikad nije ni vidio Rusiju rođenim očima, sem što su je povremeno gledali na turističkim razglednicama ili u nekim putopisnim turističkim reportažama na brojnim srbijanskim televizijama.
No, Srbi vole na neviđeno i na daljinu, kao što još više i znaju mnoge druge narode mrziti na neviđeno i na daljinu bez ikakvog pravog razloga i povoda. Kad im je Slovenac Slavoj Žižek predočio kako su oduševljeni Rusijom jer je uopće ne poznaju, niti znaju kako su i zašto iz pandži i čvrstog i čeličnog zagrljaja ruskog medvjeda brzinom munje pobjegli nakon rušenja Berlinskog zida svi narodi iz država bivšeg Varšavskog pakta, onda Srbi kao istaknuti mali Rusi svu krivnju svale na države i narode što su se dali u bijeg od ekonomskog sloma i brodoloma pod kontrolom bivšeg SSSR-a. Zaluđeni i zaglupljeni srpski rusofili i sad tvrdoglavo lažu sami sebe, a onda i cijeli svijet kako su Poljaci, Česi, Slovaci,Istočni Nijemci, Mađari, Bugari, Rumunji… davne 1989. otišli iz sovjetskog raja na Zemlji u pakao trulog Zapada.
Zanimljivo, Srbi baš na taj njima nevoljeni Zapad šalju svoju mladež na školovanje, a mnogi se i obiteljski zapute trbuhom za kruhom na Zapad, dok istočno i od raja u srpskoj bujnoj mašti malo koji srpski rusofil ode živjeti u Rusiju ili u Kinu.Očigledno, Srbi su u zavadi sa zdravim razumom. I kad im je to dobronamjerno kazala prije dva mjeseca i stanovita Ruskinja, po zanimanju IT programer, utekla s mužem i malodobnim sinom od Putinove diktature iz Moskve ravno u Beograd, iskrenost je tu ženu umalo skupo koštala. Srbijanski rusofili ili još bliže poremećeni rusopatofili, počeli su tu ženu nazivati napogrdnijim imenima, vrijeđati je i prijetiti joj kako hoće lažima kao tobožnji zapadni plaćenik zavaditi srpsku i rusku braću!? I ta epizoda oslikava kakva je Srbija umobolnica na otvorenom ili pakao od debilane. Kad neki pojedinac štuje do beskraja nekoga tko ga ne cijeni, onda je to usamljeni slučaj i za duboku psihološku analizu. No, kad to preraste u kolektivnu opsesiju Srba ruskom državom i ruskim narodom, koji uglavnom nikad u životu nisu ni čuli za Srbe i za Srbiju, onda je to znak da je veliki broj Srba sazrio za kolektivno promatranje od strane konzilija najboljih svjetskih psihologa.
Dragan Ilić
HOP
