Pier Luigi Ighina (Milano, 23. lipnja 1908. – Imola, 8. siječnja 2004.) proveo je studije i eksperimente temeljene na teorijama koje dijele neke aspekte s onima Wilhelma Reicha o orgonu i koje znanstvena zajednica smatra pseudoznanošću.
Znanstvenik IGHINA Pierluigi nekima nije uvjerljiv iako njegovi pokusi potvrđuju njegove zanimljive teorije.
Vjerojatno se o njima ne smije govoriti, umro je sam i nepriznat znanstveno, iako su ga Američke kolege posijetile i bili zaprepašteni onim što im je pokazao.
Njegova istraživanja dovela su ga do ocrtavanja koncepta magnetskog ritma Sunce-Zemlja, hipoteze koja je ostala bez znanstvenog dokaza.
Ighina je sve svoje izume temeljio na “filozofiji spirale”, koju je povezao s filozofijom, usredotočenom na proučavanje i primjenu slova ϕ (phi), koje u matematici predstavlja zlatni rez i stoga načelo da je sva materija prožeta fraktalima u međusobnoj bliskoj psihofizičkoj povezanosti. Ighina je vjerovao da bi primjenom ovog hipotetskog “filomatskog principa” bilo moguće poboljšati ljudski život kroz konstrukciju “elektromagnetskih artefakata”.
Radio je na proučavanju magnetizma skupa sa Guglielmom Marconi i njegova obijašnjenja i esperimentu potvrđuju njegovo znanje koje je važnije nego što se misli.
Također prema Ighini, u središtu sunca nalazilo bi se magnetsko srce koje kuca u ritmu ljudskog srca.
Ighina tvrdi da je radio s Guglielmom Marconijem, nakon što ga je slučajno upoznao, zahvaljujući grofu od Imole, obojici dalekom rođaku, te da mu je kasnije postao pomoćnik, pomažući mu u brojnim otkrićima, a da ostane u sjeni
Ighina je često posjećivao Zakladu Guglielmo Marconi, ali nijedna od tvrdnji o njegovom radu sa znanstvenikom nije potkrijepljena Marconijevom dokumentacijom ili dokumentacijom Zaklade, a one se mogu pripisati samom Ighini.
Ighina je također tvrdio da je Marconijeva iznenadna smrt posljedica eksperimenta na “magnetskom atomu” koji je proveo Marconi bez njegovog nadzora i koji je završio katastrofom.
Stroj za kišu” bio je naprava sastavljena od velikog helikopterskog propelera usmjerenog prema gore i dvije skupine cijevi, prve se nalaze na površini, a druge pod zemljom. Oba su bila napunjena aluminijskim prahom. Prema Ighininoj hipotezi, koja nije potkrijepljena nikakvim znanstvenim potvrdama, cijevi bi bile napunjene sunčevom energijom koja bi se zatim koristila za odmicanje oblaka ako je emitirana energija bila “pozitivnog polariteta” (jer bi bila u suprotnosti s pretpostavljeni “pozitivni polaritet” oblaka), dok bi, ako bi energija koju oslobađaju cijevi bila “negativna”, taj polaritet uzrokovao pokretanje procesa privlačenja koji bi određivao približavanje oblaka dok ne dostignu stanje naoblake koje dopušta oslobađanje kiše.
Luigi Fanton, suradnik Ighine, tvrdi da su ovi, nakon što su izjavili da je eksperiment bio uspješan, odbili to demonstrirati pred drugima, tvrdeći da su rastavili strojeve kako bi napravili druge?!
Ighina je tvrdio da se boji za svoj život zbog, kako je vjerovao, “nezgodnosti” njegovih izuma: u intervjuu za Report izjavio je: “Ako me uhvate, ubit će me”
S njegovim izumima se može potvrditi činjenica o mijenjanju i kontrolirati vremenskih zbivanja, te čak utijecati na potrese i tektonska pomicanja, kao i na drugim poljima.
Izvor Wikipedija
Igor Drenjančević
HOP na Telegramu