Prema dobro uhodanom zapletu pandemije, prije ili kasnije, žestoka propaganda pandemo- ekstremista sudari se sa surovom stvarnošću.
U jednom slučaju to je poprimilo oblik presude Suda u Milanu koja je potkopala arhitekturu zdravstvenih zabrana i ograničenja. Rekli bi zdrastvene tiranije.
Suđena osoba, koji se zapravo ukrcala u vlak bez potvrde negativnog brisa, optužen je za to da je prekršio obvezu karantene nametnutu dekretom premijera iz veljače 2020., oslobođen je “jer ta činjenica ne postoji u zakonu” (što je posljedično odbacilo zahtjev tužitelja za kaznu zatvora od dva mjeseca).
Sud u Milanu utvrdio je niz ključnih načela kojima je suđeno i napravio svojevrsnu prekretnicu u sudskoj praksi i u ovom trogodišnjem razdoblju anti-COVID propisa, koji ne poštuju individualna prava i slobode.
Prije svega, sudac je smatrao da je ponašanje za koje se tereti okrivljeniku “u potpunosti lišeno zahtjeva potrebne uvredljivosti”. U praksi se pokazalo da njegovo ponašanje nije štetno za imovinu zaštićenu inkriminiranom odredbom jer je, konkretno, osim što je asimptomatičan, dotični ispitanik bio je negativan i na covid testu.
Ali najzanimljiviji dio obrazloženja je onaj koji slijedi o regulatornim ulozima u ograničenje osobne slobode. Prije svega, u presudi je cenzurirana formulacija zdravstvenih mjera koja je predviđala općenite, a ne ad personam naloge (tj. upućene primatelju upravne mjere od strane lokalnih zdravstvenih vlasti).
Nelegitimna zabrana
U nedostatku toga, erga omnes zabrana napuštanja doma bila bi prefigurirana kao nelegitimna povreda osobne slobode, čak bi rezultirala “neustavnom zbog povrede načela rezerve nadležnosti”.
Zapravo, kako je navedeno u čl. 13. Talijanskog Ustava, osobna sloboda je nepovrediva. Ograničenje se može donijeti samo uz odredbu sudbene vlasti, kao iu slučajevima i na način predviđen zakonom.
Stoga je Sud zaključio primjedbom da se “općeniti i nediferencirani propis koji nameće karantenu Covid pozitivnima čini nelegitimnim i stoga protuustavnim, pa se može odbaciti i njegovo kršenje ne može predstavljati kazneno djelo”.
Prema tim premisama, oslobađajuća presuda okrivljenika je neizbježna, što bi trebalo nametnuti ozbiljno promišljanje o ishitrenom načinu na koji su nam suspendirana prava.
Umjesto toga, u Italiji i dalje postoji narativ monopoliziran tremendizmom i stalnim ponovnim pokretanjem alarma za pandemiju. Sve što je potrebno je nova varijanta sa zastrašujućim imenom, sekvencionirana negdje u svijetu, da širi još više straha među stanovništvom.
Toj činjenici dodajemo neuspjeh kineske strategije i hvali se superiornost demokracije nad autokracijom.
“Nedostatak slobode sprječava u pronalaženju učinkovitih rješenja za rješavanje hitnih situacija”.
Mjere koje su usvojile autokracije uvijek su nenormalne, nameću vrlo visoke društvene troškove i pogoršavaju probleme umjesto da ih rješavaju. Liječenje koje su kineske vlasti dugo koristile, potpuno i okrutno zatvaranje čitavih gradova, zatvaranje njihovih podanika, poslužilo je stvaranju patnje stanovništva, ali ne i iskorijenjivanju bolesti.
Te su mjere bile izvedive samo tamo gdje nema građana nego podanika, gdje sloboda ne postoji. Mjere koje zapadne demokracije nikada ne bi mogle poduzeti.
Demontiranje je ovo presudom nekih od “nepokolebljivih covid dogmi zdravstvene katedrale “, priznato je ipak središnje mjesto individualnih izbora i sloboda pojedinaca.
I.D.
HOP
HOP na Telegramu
