DOBROVOLJNI ZATOČENICI POVIJESTI
Nikola Lunić, izvršni direktor Savjeta za strateške politike, u novoj kolumni za Medija centar Beograd piše: “Na vanjskopolitičkom raskrižju na kakvom se Srbija trenutno nalazi, posebna odgovornost bi se očekivala od predstavnika naroda i javnih govornika, koji , u teoriji, trebalo bi da bude posvećeno isključivo interesima Srbije, njenim vrednostima i percepciji održive budućnosti”.
Lunić navodi da birači u Srbiji svoje zastupnike često biraju među onima koji imaju primamljiv narativ i elokventnu obranu kolektivnih iluzija, ali bez nacionalnih vizija, političkih ideja i, prije svega, bez savjesti.
“I u našim obrambenim strateškim dokumentima koketiramo s interesom suradnje s NATO-om i odlučnošću da “proširimo i poboljšamo suradnju” s pseudo Organizacijom ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO). Unatoč svim globalnim kretanjima, mi još uvijek ne mijenjamo ovu formulaciju. Ono što danas predstavlja paradoks je činjenica da bismo to prije mogli očekivati na inicijativu vladajuće strukture, nego na inicijativu oporbenih prvaka koji od 24. veljače 2022. nikada nisu našli dovoljno političke hrabrosti kritizirati brutalnu agresiju na suverenu državu koja ne mare za pravo na teritorijalnu cjelovitost”, smatra Lunić.
Kolumnista Medija centra ističe da svi stanovnici naše zemlje danas dobro znaju da vraćanje Kosova i Metohije u državno pravni okvir Srbije predstavlja samo jednu fantazmagoriju koju je nemoguće ostvariti bez rata. „Takav rat bi bez ikakve sumnje izgubili, a koncesije koje bi hipotetički potpisali prilikom kapitulacije dovele bi u pitanje i samu državnost, a izvjesno i održivu budućnost.
Ipak, ujedinjena EU zajedno sa SAD predlažu kroz francusko – njemački predlog perspektivu regije i civilizacijski iskorak napred u hitorijski zamršenim srpsko – albanskim odnosima. Uprkos tome što obje strane imaju zamjerke, ili upravo zbog toga, ovaj predlog pruža alternativu dosadašnjem kontinuitetu tenzija i osnov je za budući suživot Srba i Albanaca.
Međutim, ekstremisti na obe strane kalkuliraju isključivo u percepciji osvojenog teritorija To nam samo pokazuje koliko smo daleko od europske ideje i kolektivne sigurnosti, kao i što smo sve spremni žrvovati za utopijske ideje etičkih nihilista i lukrativnih srebroljubaca“, objašnjava Lunić.
Prema njegovim riječima, ono za što je opozicija spremna je samo metež u Narodnoj Skupštini (djeluje da je i to samo zbog prisustva kamera) u podršci fiktivnom suverenitetu kojeg je Srbija odavno izgubila na tom dijelu svoje teritorije. „I naravno dai gnoriraju činjenicu da smo izgubili dio suvereniteta nad dijelom središnje Srbije koji su Đinđić i Vučić vratili 2001. i 2015., kada su ukinute kopnene i zračne zone sigurnosti.
Sadašnje ponašanje oporbe, a posebno njihov šutljivi odnos prema ratu u Ukrajini učvršćuje me u uvjerenju da će nam u ovom stoljeću vjerojatno biti još gore nego u prošlom. S ovakvim oporbenim braniteljima ruskog svijeta i kvazi franšizama srpskog svijeta, s njihovim nedostatkom političkih rješenja i viškom populizma, teško da ćemo izboriti pravo na sutra u ovom globalnom geopolitičkom kontekstu”, kaže naš kolumnist.
Lunić u autorskom tekstu za Medija centar piše da ga opoziciona šutnja na svu tragediju u Ukrajini podsjeća da su na podršci ruskoj brutalnoj agresiji i ušli u poslaničke klupe iz kojih sada unosno šutnju i doprinose slomu društvenih vizija i postulata nacionalnih vrednosti.
„Iz poslaničkih klupa je uvek bilo bogohulno pričati o mogućim evroatlantskim integracijama, ali sada se tom jednoglasnom i prećutnom saglasju pridružila i evropska perspektiva. Na žalost Srbije i njenih najmlađih generacija, tome su se pridružile i stranke i pokreti koji su u svojim statutima i ideologijama ugradili demokratiju i evropeizam, ali su ih prećutno prvo pogazili, a zatim i satrli. Time je opoziciona posvećenost umrla, a korektiv vlasti i kredibilitet političke alternative postepeno nestao“, objašnjava on.
Lunić je pri mišljenju da nam političari, sa deficitom političkih rješenja i suficitom nagovještaja fizičkih sukoba oko vitalnih pitanja nacije ne mogu povratiti nacionalno dostojanstvo, a ponajmanje pružiti nadu ljepše perspektive.
Autor se osvrće na nedavnu skupštinsku raspravu o francusko – njemačkom prijedlogu i navodi da je očekivao konstruktivne prijedloge o ojačavanju srpske pregovaračke pozicije te iznošenje opsežne analize posljedica i koristi.
“Rat u Ukrajini postao je bitan generator kohezije na Zapadu, koji sve više gubi toleranciju prema neutralnoj poziciji Srbije. Građani mnogih zemalja EU ne razumiju vojnu neutralnost Srbije i razloge neuvođenja sankcija agresoru, a što je najgore, oni to niti ne žele razumjeti. Ja im to ne zamjeram, jer ni mnogi građani Srbije ne razumiju pojam vojne, ali ne i vanjskopolitičke neutralnosti naše zemlje. A posebno ne razumiju razloge vjekovne dekadencije našeg društva, koja je proizvela današnju marginalizaciju i beznačajnost srpskog faktora u međunarodnoj zajednici. Na kraju krajeva, uvijek je lakše to pripisati mržnji prema nama ili međunarodnoj nepravdi i tako sa sebe skinuti svaku odgovornost”, smatra Lunić.
Lunić u tekstu ističe kako se u suvremenom svijetu nije moguće ponašati žestoko nacionalistički i odlučno univerzalistički. “U suštini, on predstavlja sadašnje raskrižje na kojem se nalazimo – između zastarjelog društva osuđenog na kulturno i moralno odumiranje ili europskog društva koje uživa privilegije vladavine prava i kolektivne sigurnosti”, kaže Lunić.
Naglašava da kada je riječ o elaboraciji posljedica mogućeg odbijanja usklađenog prijedloga EU, mnogi analitičari u medijima ističu kako ne vjeruju da će pristupni pregovori s EU biti prekinuti, zanemarujući javno mnijenje u same zemlje EU.
“Mnogi građani EU su čak protiv bezviznog režima koji Srbija uživa, a posebno protiv donacija i bespovratnih kredita za projekte u našoj zemlji. Kada je riječ o prekidu i povlačenju investicija iz Srbije, slaganje javnih govornika je gotovo jednoglasno jer smatraju da je riječ o interesima kapitala, a ne o državnim ili EU interesima. Koliko moraš biti naivan da vjeruješ da samo jedna preporuka s vrha vlasti ne rezultira povlačenjem svih investicija iz Srbije od strane neke multinacionalne kompanije Identična. reakcija kapitala mogla bi se očekivati i nakon “sugestije” obavještajnih struktura ili nakon medijske kampanje koja bi izazvala štetne posljedice po profitabilnost takve tvrtke.
Unatoč tome, mnogi analitičari nastavljaju s tezom da se investitori u svojim odlukama vode isključivo profitabilnošću na slabom srpskom tržištu. To jednostavno nije istina, a njihovo nepoštenje je, iz moje perspektive, podjednako loše kao i licemjerje”, navodi.
Prema njegovim riječima, ono što najviše zabrinjava, a nije u fokusu javnosti, treća je posljedica koju nam je prezentirao predsjednik Vučić. “Glasi da bi Srbija, u slučaju odbijanja sporazuma, mogla biti suočena i s drugim mjerama koje će pokazati kako moraju proći oni koji nisu u dogovoru s EU”. Drugim riječima, bez obzira na to što Srbija želi i koji su joj interesi, strateški smo ovisni o okruženju i sigurnosno smo ranjivi.
Međunarodne krize predstavljaju proces koji se razvija, ali koji treba prepoznati, anticipirati i na taj način spriječiti razorne posljedice. Ako zadržimo sljepoću i zanemarimo scenarije razvoja sukoba, vrlo je lako predvidjeti ponor u kojem se možemo naći; od ukidanja bezviznog režima, preko povlačenja svih investicija, izolacije i sankcija, do medijske pripreme sukoba koji je uvijek bilo lako generirati na Balkanu”, piše Lunić.
Naš kolumnist ističe da rat ne dolazi, niti se najavljuje preko noći. “Geneza krize uvijek ima karakteristične početke, kao što je benigna nemogućnost dogovora o neprihvaćanju non-papera, ali brzo poprima nepovratnu spiralu jednostranih odluka koja bez iznimke dovodi do sukoba i tragičnih posljedica. Bez obzira na tradicionalno ispravan diplomatski rječnik, ne treba sumnjati da je Zapad izgubio strpljenje ili mu se približio. A kada zrakoplovi polete s Aviana, kasno je mijenjati vanjsku politiku ili je usklađivati sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU. Bez namjere izazivanja nelagode ili straha, smatram da je pošteno da narod otvoreno i bez uvrnutog diplomatskog rječnika zna istinu i da zna mogućnost izbora. Još uvijek nije kasno podržati potpisivanje francusko-njemačkog prijedloga, niti je kasno pokazati odgovornost svih u izgradnji održive budućnosti Srbije i regije”, zaključuje Lunić.
Medijski centar Beograd
HOP
