MONTRUOZNA PSIHOPATSKA IDEJA
ŽENE INKUBATORI
Trebaju li žene s moždanom smrti održavati ‘na životu’ i koristiti ih kao SUROGATE?
Prof. dr. Anna Smajdor iznosi ideju o aranžmanu u stilu donora organa kako bi žene mogle pristati na to da dopuste da se njihovo tijelo koristi kako bi parovi bez djece dobili priliku za dijete
Upravo je dailymail.co.uk objavio monstuoznu studiju od koje vam se lede žile u tijelu.
Trebaju li se žene s moždanom smrti koristiti kao surogati ?
To je nečuveno kontroverzan koncept koji je iznio jedan filozof.
Taj potez – za koji i sama norveška spisateljica priznaje da je ‘nedvojbeno uznemirujući’ – pomogao bi ‘budućim roditeljima koji žele imati djecu, ali ne mogu’, poput homoseksualnih i neplodnih parova.
Prof. dr. Anna Smajdor, izvanredna profesorica filozofije na Sveučilištu u Oslu, također je tvrdila da bi to mogla biti održiva opcija za žene koje ‘radije ne žele’ nositi dijete.
Žene bi izbjegle zdravstvene rizike u trudnoći, poput visokog krvnog tlaka, zajedno s bilo kojom emocionalnom traumom kao posljedicom komplikacija, a time se rješava i problem nedostatka surogata, tvrdila je.
Ali dr. Anna Smajdor, izvanredna profesorica filozofije na Sveučilištu u Oslu, također je tvrdila da bi to mogla biti održiva opcija za žene koje ‘radije ne žele’ nositi dijete. To bi također bila opcija za neplodne i gay parove
Dr. Smajdor, koji je taj koncept opisao kao ‘gestacijsku donaciju cijelog tijela’, čak je tvrdio da se muškarci s moždanom mrtvošću mogu koristiti kao surogati kako bi se ublažili ‘feministički prigovori’.
Nije, međutim, objasnila kako će muškarci moći nositi bebu.
No rekla je da to nije ‘dio znanstvene fantastike’ i da bi ta mogućnost mogla ‘umiriti neke feministice’.
Prema njezinoj teoriji, žene s moždanom smrti bile bi korištene kao surogati ako su prethodno pristale na to.
To bi uključivalo stavljanje embrija u maternicu ovih žena do rođenja.
Moždana smrt je trajna, što znači da oboljela osoba više nikada neće doći k svijesti niti početi samostalno disati. Pravno su potvrđeni kao mrtvi.
Može biti uzrokovan zastojem srca ili srčanim udarom ili drugim ozljedama koje zaustavljaju opskrbu mozga krvlju ili kisikom.
Vegetativno stanje – u kojem je još uvijek legenda Formule 1 Michael Schumacher – je drugačije. Ti pacijenti još uvijek pokazuju neke znakove svijesti i imaju šanse za oporavak jer moždano deblo još uvijek funkcionira.
Osobe s moždanom smrti i dalje mogu imati kucajuće srce i prsa će im se ‘podizati i spuštati sa svakim udahom’. Međutim, to se isključivo svodi na strojeve za održavanje života – ne zato što je osoba čudesno ponovno stekla sposobnost da sama to čini.
Pišući u časopisu Theoretical Medicine and Bioethics, dr. Anna Smajdor rekla je da je ‘iznenađujuće’ da niti jedna zemlja ne dopušta ženama da doniraju svoje tijelo za surogat majčinstvo nakon moždane smrti – ideja koju su liječnici prvi put hvalili 2000.
Pišući u časopisu Theoretical Medicine and Bioethics , dr. Smajdor je rekao da je ‘iznenađujuće’ da niti jedna zemlja ne dopušta ženama da doniraju svoje tijelo za surogat majčinstvo nakon moždane smrti – što je ideja koju su liječnici prvi put hvalili 2000. godine.
Sve žene koje same žele izbjeći ‘rizike i terete’ trudnoće trebale bi imati pristup ovom obliku surogat majčinstva, rekla je.
Trudnoća i porođaj nose ‘značajne zdravstvene rizike’ – i smrtonosniji su od ospica, tvrdi dr. Smajdor.
Međutim, to nije točno u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje ljudi imaju dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti od respiratorne infekcije nego u trudnoći.
Ali trudnice se mogu suočiti sa zdravstvenim rizicima od visokog krvnog tlaka, koji može dovesti do napadaja opasnih po život zvanih eklampsija, i dijabetesa, koji povećava rizik od pobačaja i komplikacija tijekom poroda.
‘Usuglašeni medicinski napori usmjereni su na to da se sami riješimo ospica, dok se od žena očekuje da se podvrgnu većim rizicima trudnoće i poroda gotovo bez razmišljanja’, rekla je dr. Smajdor.
Dodala je: ‘Još se ne možemo u potpunosti odreći maternice za reprodukciju naše vrste. Ali možemo prenijeti rizike trudnoće na one kojima oni više ne mogu nauditi.’
Parovi koji se odluče za korištenje surogata s mrtvim mozgom sami bi izbjegli izravnu ’emocionalnu i fizičku’ traumu ako bi došlo do komplikacija pri porodu, ustvrdila je dr. Smajdor.
Donori bi bili ‘pod apsolutnom medicinskom kontrolom i nadzorom’ koji im ne bi smetao u životu – kao što bi to bio živi surogat – budući da je funkcija donora ‘isključivo trudnoća’, tvrdi dr. Smajdor.
A sam pristup ‘nudi rješenje za probleme surogat majčinstva’, rekla je dr. Smajdor.
Nije objasnila o čemu se radi, ali postoji manjak surogata i proces može stajati i do 80.000 funti u Velikoj Britaniji, a udvostručiti taj iznos u SAD-u.
Kim Kardashian koristila je surogat za svoje drugo dvoje djece nakon što je doživjela komplikacije dok je bila trudna s dvoje najstarije djece.
Iako mogućnost korištenja žena s mrtvim mozgom kao surogata ‘može biti zabrinjavajuća’, moždana smrt je već prihvaćena kao ‘adekvatna osnova’ za doniranje organa, rekla je dr. Smajdor.
Ljudi često doniraju znajući da će njihove organe dobiti oni koji čekaju na transplantaciju i, u teoriji, ta je logika ista, rekla je.
Rad je izazvao buku među korisnicima društvenih medija koji su rekli da je koncept ‘ponižavajući za cijeli koncept života kakav poznajemo’.
Što je moždana smrt?
Moždana smrt je kada osoba više nema nikakvu funkciju mozga.
Može biti uzrokovan zastojem srca ili srčanim udarom ili drugim ozljedama koje zaustavljaju opskrbu mozga krvlju ili kisikom.
To je trajno, što znači da oboljela osoba više nikada neće doći k svijesti niti početi samostalno disati. Pravno su potvrđeni kao mrtvi.
Vegetativno stanje – u kojem je još uvijek legenda Formule 1 Michael Schumacher – je drugačije. Ti pacijenti još uvijek pokazuju neke znakove svijesti i imaju šanse za oporavak jer moždano deblo još uvijek funkcionira.
Osobe s moždanom mrtvošću i dalje mogu imati kucajuće srce i prsa će im se ‘podizati i spuštati sa svakim udahom’, kaže NHS.
Međutim, to se isključivo svodi na strojeve za održavanje života – ne zato što je osoba čudesno ponovno stekla sposobnost da sama to čini.
Izvor: NHS
Dr. Smajdor priznaje da je ‘nepoznato’ koliko se dugo pacijent s moždanom smrti može držati na aparatima za održavanje života, a najduži prijavljeni slučaj iznosi 110 dana. Ali ne postoji poznata gornja granica koliko dugo se netko može održati na životu na aparatima za održavanje života.
Ipak, dodala je da se smatra ‘lošom medicinskom praksom’ i ‘neetičnim’ produžiti ga – i to je ‘nedvojbeno uznemirujuća mogućnost’, rekla je.
No rekla je da je ovp održavanje na životu već produljeno zbog donacije organa i da je ‘mala razlika’ što je to samo na kratko vrijeme, umjesto devet mjeseci koliko je potrebno da se beba razvije u maternici.
Dr. Smajdor također je napomenula da nedostaju podaci o tome je li uopće moguće da osoba s moždanom smrti ima uspješnu trudnoću i za to je okrivila ‘moralnu gadljivost’ prema produljenju života žena s moždanom smrti.
No doniranje tijela za surogat majčinstvo ‘nije izvan područja mogućnosti’ jer postoji ‘sve više dokaza’ da se trudnoća može izdržati do kraja među ženama koje su pretrpjele moždanu smrt, rekla je.
Bivša međunarodna atletičarka Catarina Sequeira iz Portugala rodila je sina Salvadora 2019., tri mjeseca nakon što joj je proglašena moždana smrt nakon akutnog napadaja astme. Salvadorov
otac je tada rekao da je on dobrog zdravlja.
Dr. Smajdor je priznala da bi se njezin pristup ‘mogao istaknuti kao neprihvatljiv iz feminističke perspektive’ jer ‘odvaja funkcije reprodukcije od osobe’.
“Gestacijska donacija cijelog tijela” je “prilično izravna upotreba tijela kao spremnika fetusa” što bi moglo “oprostiti ideju da se žive žene” također mogu tretirati kao takve, predložila je.
Ali te se brige mogu ublažiti korištenjem muškaraca s moždanom smrti kao surogata, što bi ‘dodatno povećalo’ skup donora, rekla je.
Novine, koje je uočila novinska web stranica Reduxx , izazvale su pobunu među korisnicima društvenih medija koji su rekli da je koncept ‘ponižavajući za cijeli koncept života kakav poznajemo’.
Drugi su rekli da je to ‘najodvratnija i najizvrnutija stvar’ koju su ikada pročitali.
Jedan ga je korisnik usporedio s Sluškinjinom pričom – distopijskim romanom Margaret Atwood iz 1985. smještenim u svijet u kojem su plodne žene prisiljene imati djecu.
Tom Farr, iz Manchestera, tweetao je da može ‘zamisliti nekoliko stvari koje su užasnije, distopijske i koje označavaju potpuni moralni kolaps društva od korištenja tijela mrtvih žena i njihovog održavanja funkcionalno ‘na životu’ kao surogata’.
Ashlyn O’Mara iz Toronta, Kanada, usporedila je rad s Vrlim novim svijetom Aldousa Huxleya, u kojem se bebe rađaju samo kroz umjetne maternice u laboratorijima.
Dr. Smajdor prethodno je izazvala burne reakcije tvrdnjom da medicinske sestre i liječnici ne trebaju prema pacijentima postupati sa suosjećanjem.
Ona smatra da bi osoblje trebalo biti u stanju obavljati svakodnevne zadatke – od vađenja nečijeg slijepog crijeva do hranjenja starijeg pacijenta – bez ikakve ljubaznosti prema njima.
Tvrdila je da suosjećanje ‘nije nužna komponenta’ zdravstvene skrbi i da će osoblje koje previše brine o svojim pacijentima postati demoralizirano ako svjedoče zanemarivanju ili lošem tretmanu na odjelima.
Zamislite da imate majku, sestru ili kćer koja je zbog nesreće ili bolesti doživjela moždanu smrt, a na životu je održavaju različite sofisticirane naprave samo zato da bi se, mogla svako malo umjetno oplođivati i rađati djecu onim ženama koje se boje trudnoće. Ne ovo nije scenarij kakvog loše napisanog horora ovo je ideja iz znanstvene studije prof. dr. Anne Smajdor sa Sveučilišta Oslo.
Koliko je naše društvo zabrazdilo u psihopatske ideje najbolje ukazuje zadnja izjava profesorice praktične filozofije.
Prije tri godine etičar s Princetona je bez imalo srama ustvrdio kako je seks s psima bezopasan, a sad imamo novi šok iz vrhunskih ešalona edukacije, naime izvanredna profesorica praktične filozofije iz Osla smatra kako žene koje su pretrpjele moždanu smrt treba održavati živima na aparatima kako bi ih se iskoristilo poput inkubatora za rađanje djece.
Ovako izgleda žena koja smatra da su nemoralne i sulude ideje sasvim dobre ideje koje bi svi trebali prihvatiti.
Prof. dr. Anne Smajdor je svoju ideju opravdala znanstvenom studijom koju je nazvala Gestacijska donacija cijelog tijela, uz zaključak kako bi silovanje nemoćnih pacijentica na aparatima bilo sasvim “normalno i prirodno” rješenje problema za one ljude koji žele djecu ali ih ne mogu imati, ili pak žene koje se boje trudnoće i porođaja.
Ovu splačinu od studije je objavila poznata znanstvena tiskovina Theoretical Medicine and Bioethics, ili na našem Žurnal medicine i bioetike, iako mi nije nimalo jasno što je u profesoričinoj žbrljotini etično.
Kritičare njenog “djela” je pokušala ušutkati objašnjenjem da uzimamo i doniramo organe od ljudi koji su isključeni s aparata nakon što su proglašeni moždano mrtvima jer za njih nije bilo nade za ozdravljenje, stoga joj nije jasno zašto te žene ne bismo pametno iskoristili za umjetnu oplodnju i trudnoće koje su znanstveno dokazano potpuno moguće.
Smajdor je također zaključila kako je održavanje osoba koje su pretrpjele moždanu smrt poprilično skup, a bespotreban pothvat jer se zna kako su takve osobe u stvari mrtve, te da ne zna zašto ni jedna država na svijetu već nije ozakonila doniranje tijela za surogat majčinstvo iako su znanstvenici predložili istu još 2000. godine.
Nakon objava studije i interesa mainstream medija za istu, uslijedila je burna reakcija, a na društvenim mrežama žene iz svih krajeva svijeta su s pravom popljuvale ideju koju Smjador uporno brani. Zbog promicanja ideje prof. Smajdor se čak morao javno ispričati Kolumbijski nacionalni medicinski fakultet, a kolumbijska parlamentarka Jennifer Pedraza je uputila najbolju kritiku uz sljedeće riječi:
“Žene nisu posude koje treba baciti nakon upotrebe, one imaju ljudska prava iako neki to zaboravljaju.”
Najveći šok je uslijedio nakon što je Smajdor izjavila kako ne vidi razlog da se bacaju sve te neiskorištene maternice biljki na aparatima.
Meni, kao ženi, ljudskome biću, nije jasno kako je moguća objava studije koja po svemu poništava osnovna ljudska prava i međunarodno priznate zakone o istoj temi? A tek Božje zakone!
Eto, po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Nije Smajdor jedina.
Ako netko ima titulu poput profesorske ili doktorske, to ne znači da je takva osoba: poštena, moralna, empatična i karakterna.
U zadnje tri godine uvjerili smo se u to.
HOP
HOP na Telegramu