Etnik Srb se prvi put pojavljuje na povijesnoj sceni 1799. godine, a imena Sava i Jovan se pojavljuju u Cervenoj Hrvatskoj ili Krajini nametanjem bizantskog kršćanstva koje je trajalo sve do 879. godine kada se knez Branimir naklonio Rimu. Dakle, imena Sava i Jovan su hrvatska, a na tom hrvatskom prostoru rijeka Sava ide u susret Suncu. Međutim, Hrvati ni danas ne znaju od kojeg naziva su nastala ta imena.
Hrvati ni danas ne znaju da su Romani Hrvate zvali CERVENI, a oni su sebe na semitskom suglasničkom pismu zvali ARAC-eni, što se odrazilo kao ARAS-eni. Odatle i naziv SARAC-eni koji su danas poznati kao SARTI ili SARDI. Ovo nam otkriva da semitsko pismo nije imalo slova za glasove H, V i Č.
Nametanjem kršćanstva, Cerveni postaju CERVI, što se kod Latina odrazilo kao Servi, a kod Bizantinaca kao Serbi. Dakle, u Bizantu naziv Serb je označavao Harvače. Naziv Harvač pod Semitima postaje ARAT, a odatle naziv Harvat.
Kao što je ime Haris ili Aris nastalo od boga Harvač ili Haravača isto tako su imena Sava i Jovan nastala od semitskog boga ČAVA, a to ne znaju hrvatski onomastičari. Haravača je civilizacija starija od semitske, grčke i romanske, koja je nestala, a sve što je od nje ostalo je bio slogovni jezik haravača, koji je danas poznat kao sans-krit, i etnik Hrvat. Sufiks KRIT je suglasnički napisan naziv HARAVAČA na semitskom pismu.
Od koje riječi je nastao bog ČAVA? Bog Čava je nastao od riječi VAČA koju susrećemo u nazivu HARA-VAČA koju su Semiti čitali ČAVA. Njoj su dodani semitski sufiksi AN i AČ koji stoje za riječi JANA i VAČA pa smo dobili nazive ČAVAN i ČAVAČ. Ako riječ ČAVAN napišemo latinskim suglasničkim pismom, dobivamo riječ SUN koja na engleskom označuje sunce, a kod Nemaca se odrazila kao ZONNE. Međutim, kod Hrvata se odrazila kao SUN-CE gdje riječ CE stoji za boga ČAVA. Odatle prezimena ČAVIČ, ČOVIČ, JOVIĆ i JOVAN od kojih nastaju hrvatska prezimena JOVIČIČ, JOVIČEVIĆ, JOVANIČ, JOVANOVIČ, JOVANAC ili JOVANČEVIČ.
Od naziva ČAVAČ nastaju riječi ČOVEK i ČOVIK, ČOVO ili ČAUŠ, što nam pokazuje da u riječi ČOVJEK glas ili slovo J izvorno ne postoji. Uvođenjem tog nepostojećeg slova nastaje jekavica i novi glasovi ili slova – Ć, Đ, LJ i NJ. To nam pokazuje i crkvena glagoljica. Slično riječ DAKA postaje ĐAK, što znači da se to slovo ubacivalo iza suglasnika i ispred današnjih vokala. Riječ ČAVA postaje JAVA, a ova postaje ĐAVA.
Isto tako neke riječi koje počinju sa vokalima dobivaju na početku glas J pa riječi EZERO umjesto slova V dobiva slovo J i postaje JEZERO umjesto VEZERA ili VIZERA, a riječ URA umjesto VARA postaje JURA. Riječ VARA je označavala vodu i danas imamo glagol variti. To nam potvrđuju i toponimi VUKO-var, VARA-din, DARU-var, VARA-čin ili VARA-ždin. Slično je prvi naziv ERUS u nazivu ERUS-ALEM postao JERUS umjesto HERUS.
No, vratimo se imenima SAVA i JOVAN. Ime Sava je nastalo od boga ČAVA, a Jovan je nastao od naziva ČAVAN kao i ime IVAN. U haravačkoj civilizaciji prvi astrološki znak se zvao Atas, Ares ili Aris, a potom na semitskom pismu AVAN, dakle, ČAVAN, a danas ga Hrvati nazivaju OVAN. Dodavanjem slova J umjesto slova Č, OVAN postaje JOVAN. Nametanjem kršćanstva, Jovan postaje JOVO jer se odbacuje sufiks AN.
Sve pokazuje da hrvatski onomastičari ne razumije glasovne promjene koje su nastale zbog različitih pisama pa oni traže hrvatsku etimologiju i semantiku u hebrejskom, grčkom i latinskom jeziku umjesto u dvoslogovnoj haravači ili sans-kritu. Čavač je u Grčkoj postao ZEUS ili ZUS, a na latinskom SEUS ili DEUS. Ovo nam otkriva da je toponim DALMATIA nastao od naziva HARAVAČA, a izvorno se na semitskom pisao TALMATA.
Jezičar Domagoj Vidović griješi kada u Hrvatskoj promiče vukovicu pa mu sugeriram da se pozabavi dvoslogovonim sans-kritom i da dobro prouči semitsko, etrursko, grčko i latinsko pismo. Jedino tako će razumjeti kako je nastala upitna zamjenica ČA ili ČAJE i njezine izvedinice KAJ i ČTO, odnosno, ŠTO.
Srećko Radović
HOP na Telegramu